Foto: Index

KLAIĆEVA bolnica, ujedno i dječji referentni centar za tumore kamo se dolaze liječiti djeca iz cijele Hrvatske tumor je ove države, kojeg nitko već godinama ne uspijeva izliječiti.

Kao lavice borile su se mame i tate zajedno s predsjednicom Udruge roditelja djece oboljele od malignih bolesti (Ljubav na djelu) ne bi li prikupili iznos koji je potreban da se taj problem sanira. I gotovo su uspjeli. Odnosno uspjeli su pribaviti toliko potrebnih 20 milijuna kuna s kojim se mogao riješiti problem.

U igru je ušla PBZ banka i odobrila donaciju u tom iznosu, no što se potom događa? Ništa, apsolutno ništa. Mjesecima se čekalo na jednu dozvolu, na drugu dozvolu, vrijeme je prolazilo, ništa konkretno nije započeto i onda je banka povukla donaciju.

Nisu kažu, više mogli čekati i prenamijenili su novac drugoj humanitarnoj akciji.

Međutim, do danas nitko nije snosio odgovornost jer se prokockao vrtoglavi iznos koji je mogao djeci napokon osigurati dostojne im uvjete liječenja.

Vrijeme prolazi, ministri zdravlja se mijenjaju, a problem ostaje. Ništa se nije pomaknulo s mrtve točke.

Kako se novac stvara brzinom munje za druge stvari

Najnovija garnitura u Ministarstvu zdravlja priznaje da problem postoji, no i oni su nedovoljno aktivirani da nešto poduzmu.

Razmatraju koje su moguće opcije. Zanimljivo je kako se u ovoj situaciji konstantno nešto mora razmatrati, smišljati kako pribaviti novac, a kad su u pitanje daleko manje bitne stvari novac se stvara brzinom munje.

I što sad? Dalje čekanje. Čekanje za djecu koja su trenutno ondje smještena i koja vremena za čekanje nemaju. Njima je bitna svaka minuta koju imaju u borbi za život. Mnogi su na žalost preminuli i nisu bolje uvjete dočekali.

Međutim, neprestano u bolnicu stižu nova djeca, novi hrabri lavići koji su prisiljeni boraviti u bolnici tražeći šansu za život. Kao da im to samo po sebi nije ogromno breme, a tu im još odmaže i ušljiva birokracija koju jednostavno boli briga za njih.

Upravo je birokracija (čitaj sve Vlade) kriva jer su tu gdje jesu. Jer nisu u bolnici koja je opremljena i u skladu s njihovim potrebama.

Koliku traumu dijete proživljava gledajući prijatelja kojem spasa više nema?

Potrebe koje smo nabrajali već nebrojeno puta. Je li normalno da dijete mora gledati drugo dijete kako gubi životnu bitku?

Kao da sama po sebi činjenica da vodi bitku s najopakijim protivnikom nije sama po sebi dovoljno teška. Koliku traumu to isto dijete proživljava gledajući svog bolničkog prijatelja kojem spasa više nema?

Kako to utječe na psihu djeteta kojem je više od svega potrebna sva pozitivna energija i okolina da se uspije izboriti?

Da li su se to ikada zapitale vlasti. Nisu, jer da je netko njihov u pitanju, dijete se šalje u inozemstvo na liječenje i neće poput ostalih smrtnika biti prisiljeno liječiti se u Klaićevoj.

Koga imenovati, koga prozvati krivim za tu situaciju. Sve vlade i svi ministri zdravlja i oni koji donose ključne odluke u zdravstvu posljednjih 20 godina su jednako krivi.

No, trenutno su najveći krivci osobe koje su dopustile da 20 milijuna kuna propadne. Trenutna postava Ministarstva zdravlja pod hitno treba riješiti slučaj sa Klaićevom, a zatim i učiniti sve da krivci za kockanje novca namijenjenog Klaićevoj konačno i odgovaraju.

Budući da nismo ni policija ni USKOK, jedino što možemo je konstantno upozoravati javnost i Vladu da ne zatvara oči pred ovim ogromnim problemom i da se napokon pokrene, dakle Vlado što čekate?