Foto: Index

SPLITSKI gradonačelnik Željko Kerum pravomoćno je osuđen za aferu vrtići na novčanu kaznu od 10 tisuća kuna, doznajemo na Prekršajnom sudu u Splitu. Visoki prekršajni sud potvrdio je nepravomoćnu presudu te umanjio kaznu za pet tisuća kuna, pretpostavlja se radi Kerumove ranije neosuđivanosti. Grad Split pravomoćno je oslobođen.

Index je bio u pravu

Potvrdilo se tako da je Index bio u pravu kada je razotkrio Kerumovu operaciju s vrtićima, koju je pokrenuo čim je u lipnju 2009. godine zasjeo u gradonačelničku fotelju. Pod krinkom brige za najmlađe Kerum je naumio cijeli posao uređenja šest vrtića težak šest milijuna kuna dati u ruke svom prijatelju Ivici Livaji, odnosno, samom sebi. Grad je tajnosti s Livajom, mimo javnog natječaja, sklopio dva ugovora prema kojima je upravo on trebao organizirati cijeli posao sa 27 izvođača.

Kerum uhvaćen s prstima u pekmezu

Index ih je, međutim, razotkrio mjesec dana nakon sklapanja ugovora. Nakon što smo objavili priču o operaciji vrtići, Kerum je odmah sazvao tiskovnu konferenciju na kojoj je objavio kako prekidaju radove jer su dobili poziv Državnog odvjetništva da dostave cjelokupnu dokumentaciju. Kada smo Keruma pokušali priupitati zašto sada zaustavlja radove, ako je s Livajom sve u redu, splitski gradonačelnik je totalno otkačio te se spustio ispod svake razine optuživši autora teksta da je za 500 kuna napravio aferu ni iz čega.

Vidjelo se po Kerumovoj nervozi da je uhvaćen s prstima u pekmezu, što se konačno i potvrdilo pravomoćnom osuđujućom presudom koja je stigla u Split svega četiri mjeseca prije nastupanja apsolutne zastare.

Izvlačio se na žurnost

U svakom slučaju, mora se pohvaliti žurna reakcija Općinskog državnog odvjetništva u Splitu koje je samo dva tjedna nakon objave teksta o aferi podignulo optužnicu protiv Keruma i Grada Splita, i to zbog prekršaja Zakona o javnoj nabavi. Kerum i njegov odvjetnik Miro Šarić pozivali su se na žurnost, odnosno, početak školske godine, no zaključeno je da to nije bio dovoljan razlog da se zaobiđe Zakon o javnoj nabavi.

Visoki prekršajni sud lani slagao da su predmet riješili

Efikasan je bio i splitski Prekršajni sud. Nepravomoćna presuda je donijeta u travnju 2010. godine nakon par ročišta i ispitivanja svjedoka. Kerum se na sudu nikada nije pojavio već je poslao obranu napismeno. Nejasno je zbog čega je Visokom prekršajnom sudu trebalo čak dvije i pol godine za pisanje presude jer su o slučaju vijećali na sjednici koncem rujna 2010. godine. Index se u nekoliko navrata raspitivao što je sa slučajem. Visoki prekršajni sud odgovorio nam je lani kako je predmet vraćen u Split, no to nije bila istina.

Što je s drugim aferama?!

Zanimljivo je možda što se u ove četiri godine Kerumovog mandata nakon vrtića otkrilo još čitav niz sumnjivih slučajeva, prije svega nestanak 60 milijuna kuna namjenski odvajanih sredstava za sanaciju smetlišta Karepovac. Manjak je ustanovila i Državna revizija, Državno odvjetništvo proučava i taj i još nekoliko slučajeva, no zasad nema ničega konkretnog...

Četiri godine kasnije...

Četiri godine nakon vrtića sve djeluje drugačije. I Kerum, koji je nabacio 50-ak kilograma, a i zamjenica Anđelka Visković, koja je svom šefu prije pola godine okrenula leđa i danas se nastoji sa svojom nezavisnom listom ponovno ugurati u Banovinu i postati Kerum umjesto Keruma. Viskovićka danas tvrdi da se nije slagala s Kerumovom politikom, a vrtiće je branila rukama i nogama. Upravo je ona Indexu potvrdila da su angažirali Ivicu Livaju jer im treba netko od povjerenja.

Ispostavilo se, međutim, da je i to upitno. Naime, kada je Kerum lani došao u škripac sa obavezama koje više ne može izvršavati, Nevenka Bečić pitala je Ivicu Livaju da vrati onih pola milijuna eura koje mu Kerum dao da otvorio salon za prodaju keramičkih pločica, što je inače bila glavna referenca za dobivanje posla organizacije izgradnje vrtića. Livaja pare nije vratio, nego je svoju firmicu potjerao u stečaj.

Nisu bili u stanju ispitati porijeklo imovine

Index je i 2009. godine upozoravao da je Livaja samo paravan i da se zapravo radi o Kerumovom kapitalu, no pravna država nije našla snage da ispita i taj detalj tako da se slučaj okončao banalnim prekršajem Zakona o javnoj nabavi. Naprosto je nevjerojatno kako je tako relativno jednostavna provjera porijekla imovine za organe represije bila nemoguća misija. Nisu uspjeli povezati Livaju i Keruma, kako će povezati nešto kompliciranije?