Foto: Index

REDATELJICA Jasmila Žbanić, politolog Vedran Džihić, filozof Hrvoje Jurić, pisac i novinar Faruk Šehić, glazbenik Damir Imamović, aktivist Miodrag Dakić i analitičar Enver Kazaz za "H-Alter" komentiraju bosanske prosvjede. "Kad god je Hrvatska u Bosni smirivala situaciju, a za svoje saveznike imala nacionaliste i mafiju, građani su patili, a zemlja bila rasturena", kaže Jasmila Žbanić, uz poruku hrvatskom premijeru: "Milanoviću, marš kući!

Dr. sc. Vedran Džihić, Senior fellow na austrijskom Institutu za internacionalnu politiku (OIIP) i predavač na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Beču kaže: Strah se seli iz kostiju građana u kosti krivaca!

"Protesti ovakve vrste nikada nemaju jasan timing i teško je objasniti zašto upravo sada a ne u bilo kojem drugom momentu zadnjih deset godina. Ovi protesti su se mogli desiti u bilo kojem momentu, bolje rečeno, oni su se morali desiti. Dok su prve godine poslije rata bile obilježene nadom u bolje sutra i kakvom-takvom reformskom dinamikom (naravno, često diktiranom od strane OHR-a) od 2006. godine na ovamo BiH i njeni građani svakim danom sve dublje tonu u ambis koji je rezultat suludih etno-političkih igrarija, kultivirane neodgovornosti lokalnih i inostranih elita te njegovane bahatosti na svim nivoima države. Prazne fraze o briselskoj Bosni, o navodnoj nacionalnoj ugroženosti, punjenje medijskog prostora pričama o "neverending" Sejdić-Finci pregovorima i slično su bile samo paravan iza kojeg su uski politički i ekonomski krugovi moći - nazvao bih ih neoliberalno novokomponirane BiH elite - radile na osiguranju vlastite moći i stečenih privilegija. Tako je BiH postala paradigmatična za najbrutalniji oblik neoliberalnog kapitalizma, u kojem mala grupa ljudi bukvalno parazitira na obespravljenoj i izmrcvarenoj masi BiH građana. Kao što je njemački filozof Peter Sloterdijk rekao u njegovoj knjizi "Gnjev i vrijeme" bilo je samo pitanje vremena kada će se akumulirani i narastajući gnjev naroda preliti na ulice. BiH kao fabrika gnjeva je neminovno morala eksplodirati. A kada se to dešava strah počinje da se seli iz kostiju običnog građanina u kosti onih koji su krivi za gomilanje gnjeva, a to su političke elite u BiH i njihovi krugovi. Vrijeme je da počnu da se plaše", kaže za H-Alter Džihić.

"Postoji scenario u kojem će protesti da jenjaju a političke elite jednostavno odigraju na vrijeme pokušavajući da diskreditiraju građane na ulicama. Svjedoci smo prvih ostavki, ali smo u isto vrijeme i svjedoci pokušaja manipulacija. Te manipulacije će se nastaviti i u sljedećim danima. Ali ja vjerujem i nadam se da će ovaj put građani ustrajati na njihovim ciljevima, da će februar 2014. godine ući u povijest BiH kao mjesec preokreta u kojem su sve građani BiH bez obzira na njihovu etničku pripadnost jasno formulirali viziju nove BiH. A to je vizija zemlje u kojoj će biti premašena iracionalna i preskupa ustavna konstrukcija i podjela zemlje, gdje će se optimalno koristiti resursi zemlje kojom će vladati odgovorni političari spremni da predano i požrtvovno rade za građane. To je vizija zemlje u kojoj se cijene i poštuju razlike ali u prvi plan stavlja sve ono što je zajedničko", kaže te dodaje kako mu se čini da je vrijeme da i političari u BiH osjete osjećaj panike, budu uznemireni, uplašeni i shvate da su krivi.

Jasmila Žbanić, redateljica: Reakcionarni mediji sabotiraju demonstracije

"Prosvjedi su očekivani i bilo je pitanje dana kada će se desiti. Logično je da su prvo krenuli u Tuzli koja ima preko sto tisuća nezaposlenih osoba", kaže za H-Alter Jasmila Žbanić.

"Tuzla je u ratu uspjela očuvati svoju multinacionalnost - ne samo formalno, nego suštinski. Zato se ovi prosvjedi fokusiraju na stvarne problem i nitko ovim ljudima ne može manipulirati šupljim pričama o strahu od drugog. Neprijatelji radnika su korumpirani i bezidejni političari, pljačkaši koji su doveli ljude do siromaštva", dodaje.

Dr. Hrvoje Jurić, filozof sa Zagrebačkog sveučilišta, rodom iz Bihaća: Čudno je jedino što se ovo dogodilo tek 2014.

"Socijalna situacija u Bosni i Hercegovini je toliko napeta da je bilo što moglo da postane okidač za stvari kakve su se ovih dana počele dešavati. Čudno je jedino to što se ovo dešava tek 2014. godine, gotovo dvadeset godina nakon rata koji se već dvije decenije koristi kao alibi za katastrofalno stanje u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina. Ništa u sferi "visoke politike" - na primjer, trenutne odnose vladajućih i nevladajućih partija ili međunarodni kontekst - ne treba uzimati kao eksplanatorni i interpretativni faktor, jer bi takva analiza bila skroz promašena. Govoreći o situaciji u BiH, fokus napokon treba pomaknuti s takozvanih političkih elita i njihove kriminalno-kapitalističke etnomatematike na narod, ali ne ovaj ili onaj narod, nego narod Bosne i Hercegovine", kaže Jurić te na upit o tome kako ocjenjuje poteze vladajućih odgovara:

"Ništa neobično: vladajući esdepeovci, esdeaovci, hadezeovci i svi drugi koji su zapravo dio iste, monolitne vladalačke strukture, reagirali su na isti način. Očigledno je da su bili krajnje zbunjeni prizorima koje su gledali sa prozora svojih kancelarija ili češće na ekranima televizora. Očigledno je bilo i da ih je uhvatila prilična panika. Što sve to sad znači? Otkud odjednom taj narod, a da to nije onaj moj naivni mutavi i poslušni narod - bošnjački, hrvatski ili srpski? Reakcija je očekivana: ignoriranje, krivotvorine, laži, spinovi, manipulacije...

Vjerujem da su se mnogi bosanskohercegovački političari, nenavikli na narod, jučer, 7. februara, sjetili Nicolaea Ceausescua. I neka su. Jer ako sporadični i tihi protesti marginaliziranih, obespravljenih, poniženih, uništenih i obesmišljenih građana toj oligarhiji do sada nisu govorili ništa, i ako ih ništa nije potaknulo na promjenu politike ni za milimetar, ni za fening - onda očito trebaju neka jača spoznajna, moralna i politička upozorenja".

Faruk Šehić, nagrađivani pisac i novinar nezavisnog magazina BH Dani: Najznačajniji je nadetnički karakter prosvjeda

"Prosvjedi u Bosni i Hercegovini događaju se baš u ovom trenutku jer su ljudi nakon dvadesetogodišnjeg trpljenja i šutnje jednostavno eksplodirali. To je zakon fizike - kao što vodu ne možeš stisnuti jer uvijek negdje izbije, tako je i s ljudskim bijesom, energijom i frustracijama koje su pukle na ulicama", kaže Šehić za H-Alter.

"Sve je još vrelo. U Tuzli je bunt artikuliran, baš danas sam čitao proglas kojeg su objavili demonstranti. U Sarajevu je to bio samo bijes, ali je bitno da su ljudi pokazali da imaju hrabrosti izaći na ulice, pa ako treba, boriti se i protiv policije", dodaje.

Damir Imamović, glazbenik iz Sarajeva: JMBG protesti probudili su ljude

"Svaki trenutak je dovoljno dobar da čovjek ustane protiv nepravde. Ljudi su se probudili prošlogodišnjim JMBG protestima, bilo je to kao prokrvljenje davno zamrlog nerva za pravdu. Sada je stvar oživjela na nečemu što je suština obespravljenosti: klasna razlika!

Sudeći po tome koji trud vladajuće elite ulažu da stvari vrate u kolosijek etničkih odnosa - značaj prosvjeda je veliki! Ničega se ovdje sistem ne boji kao udaranja na etnički ekskluzivitet u vladanju nad kapitalom. Tu vezu etničkog i ekonomskog oni čuvaju već 20 godina ne zato jer im je stalo do etničkog nego zato što im je stalo do kapitala kojim vladaju neometano.

Padaju vlade. U momentu dok ovo pišem i vlada Sarajevskog kantona je podnijela ostavku, nakon tuzlanske i zeničke. Tajkuni koji već dvije decenije jedu sa tanjura etnonacionalnih oligarhija sada prave nove stranke i pokušavaju biti nova snaga. Vidjet ćemo da li će i kuda to otići", kaže Imamović.

Miodrag Dakić, aktivist iz Banja Luke, sudionik prosvjeda inicijative Park je naš: Ne vjerujem da će prosvjedi ozbiljno zahvatiti RS

"Čini mi se da je danas u gradu kao i bilo kojeg drugog dana, nema vidljivih znakova da je jučer bilo okupljanje građana ili da se planira neko novo okupljanje osim na društvenim mrežama gdje se naširoko komentiraju protesti, posebno oni koji su se desili jučer.

Na žalost, mislim da ovi protesti neće polučiti ništa korisno i da će se za desetak dana vrlo malo u javnosti pričati o njima. Volio bih da griješim i da će građani konačno shvatiti da se moraju kvalitetnije organizirati i nastupiti prema vlastima i ostalim društvenim akterima, ne samo sa zahtjevima, već i s prijedlozima na koji način unaprijediti situaciju u pojedinim oblastima u našem društvu, jer izaći samo sa zahtjevima pred ovako nesposobnu vlast je neozbiljno. Imamo primjer zahtjeva u Tuzli, gdje je prvi zahtjev bio ostavka vlade Tuzlanskog kantona, što je i učinjeno, ali sada ostaje pitanje tko bi trebao raditi na ispunjavanju ostalih zahtjeva. U svakom slučaju, ovo je vjerojatno početak bunta građana u BiH, ali bi u budućim aktivnostima trebali biti mnogo organiziraniji", kaže Dakić.

Enver Kazaz, politički analitičar i sveučilišni profesor: Vlast se po prvi put uplašila građana

"Trenutak nije biran, nego se nametnuo s propašću nekoliko važnih firmi čija je privatizacija ne samo sumnjiva, nego i kriminogena. One su koncentrirane u Tuzlu, kao gradu teške i kemijske industrije. Dakle, trenutak se naprosto nametnuo odozdo, a socijalna bijeda i bijes akumulirani od kraja rata naovamo su samo trebali jasan povod. Problem je u prevelikoj nasilnosti protesta i izvjesnom stupnju lumpen proleterskog djelovanja radnika, građana i srednjoškolaca. Ali, kao i u svakom društvenom slomu, a ovdje se radi i o tome, grupa iz podzemlja koje su bile primjetne na protestima, npr. u Sarajevu, i koje su vodile ulične bitke s policijom. Te su grupe i usmjerile socijalnu pobunu u divljačko rušenje i paljenje zgrade Predsjedništva BiH, Arhiva BiH i zgrade Vlade Kantona Sarajevo. Ovo govorim jer sam bio izravnim svjedokom događaja. Gledao sam, dakle, svojim očima tu višesatnu borbu srednjoškolaca i takvih grupa s policijom i uz to zaprepaštenost građana koji su došli na proteste. A to znači da nije bilo jasnog organizatora protesta. Sindikat je izdao prosvjednike i radnike, jer je on sklopio pakt s ovdašnjim vlastima. Rušenje i paljenje se mogu objasniti i na taj način. Unutar društva u kojem se socijalni bijes akumulirao tako dugo, prosvjedi nisu mogli biti jasno artikulirani. Tek je jutrošnjim zahtjevima radnika iz Tuzle definiran cilj protesta, a obaranje dvije kantonalne vlade i bijeg jednog premijera kantona iz zemlje, Hamdije Lipovače, rezultat je višednevnih protesta. No, samo odsustvo unaprijed definiranog cilja, te količina nasilja svjedoče o još jednoj dimenziji društvenog stanja - njegovu potpunu urušenost. Nasilje otud i dolazi. Prisustvovali smo dakle provali socijalnog bijesa koji se tek treba jasno politički artikulirati. A to vlastodršci dobro znaju i baš zbog toga će usmjeravati politički ciljeve svakog budućeg socijalnog bunta.

Vlast se po prvi put uplašila svojih građana. Do sada ona nije imala nikakav strah i nikakvu odgovornost. Sada su vlastodršci uplašeni, a to znači da mogu donijeti najluđe odluke. Znajući njihovo dosadašnje ponašanje, na bi me iznenadilo i da donesu baš takve odluke, npr. da pooštre zakone kojim se regulira javno okupljanje građana, pooštre mjere nadzora itd. Ovdašnji vlastodršci će, izgleda, morati svim silama u budućnosti braniti svoje bogatstvo stečeno na način privatizacijske i svake druge pljačke i divljačke eksploatacije ljudi", kaže za H-Alter Kazaz.