Foto: Guliber Image/Getty Images

U HRVATSKOJ i drugim bivšim komunističkim zemljama na vlasti su i dalje stare elite, tvrdi se u članku lista Frankfurter Allgemeine Zeitung. Autor vjeruje da je to razlog zbog kojega se komunistički zločini rijetko gone te preporučuje lustraciju.

"I dok se u baltičkim državama, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj još donekle uspjelo zamijeniti stare elite, u Rumunjskoj, Bugarskoj, Sloveniji i Hrvatskoj su one skoro nedodirljive - u politici, gospodarstvu i pravosuđu, isto kao i u visokom školstvu i medijima", piše autor Karl-Peter Schwarz u članku "Organizirano okretanje glave" objavljenom u jučerašnjem izdanju tog njemačkog dnevnog lista.

Kako ilustrirao svoje argumente iznosi, između ostalih, i slučaj rumunjske novinarke Ondine Ghergut koju je nedavno američko Veleposlanstvo u Bukureštu odlikovalo za njezina istraživanja o političkoj korupciji i vezama komunističke tajne službe Securitate. No ta ista novinarka sada je u svojoj domovini osuđena na novčanu kaznu od 300.000 eura zato što je svojim pisanjem "narušila ugled" jednog od bivših državnih odvjetnika protiv kojeg se već vodi postupak zbog korupcije. "Kod prosječne mjesečne plaće od oko 400 eura takva je presuda isto što i doživotni prisilni rad", zaključuje autor. U članku se navode i porazni rezultati istraživanja "Platforme europskog sjećanja i savjesti" koja koordinira djelovanje instituta i organizacija koji obrađuju povijest totalitarnih režima.

"Ni u jednoj postkomunističkoj zemlji ne vladaju solidni državnopravni odnosi"

"25 godina nakon godine promjena 1989. predočila je (ta platforma, o.a.) otrežnjujuću bilancu: istočnoj i jugoistočnoj Europi nije uspjelo uspješno prebroditi naslijeđe komunizma; njegovi zločini gotovo da i nisu gonjeni, a ni u jednoj postkomunističkoj zemlji ne vladaju solidni državnopravni odnosi. Komunizam je, doduše, ideološki odstupio, ali "nova klasa" je zadržala svoju vlast", prenosi Schwarz. On navodi kako je i Milovan Đilas već 1957. tu klasu definirao kao "eksploatacijsku vlasničku klasu" koja se sastoji od članova komunističke partije koja je na vlasti.

"Ta klasa novim političkim etiketama još uvijek čuva svoje interese. U Rusiji je sovjetsku diktaturu zamijenila plebiscitarna diktatura jednog predsjednika koji si svojom antizapadnom i nacionalističkom retorikom osigurava podršku za svoju politiku agresije i destabilizacije susjednih zemalja. U istočnoj i jugoistočnoj Europi iza demokratske fasade vlada kartel postkomunističkih oligarha koji je preuzeo vlast nad državama, strankama i medijima", upozorava se u članku .

Prenosi se i najnoviji indeks zaklade Bertelsmann o razvoju demokracije i tržišnog gospodarstva u tranzicijskim zemaljama koji ukazuje na pogoršanje u 12 od ukupno 17 postkomunističkih europskih država. Napredak je očito zabilježen samo u baltičkim zemljama i Poljskoj. "Nije slučajnost da su se zemlje koje su postigle najbolje rezultate također najviše i pozabavile svojom prošlošću. Dobro se pokazala upravo lustracija, često kritizirana na Zapadu, kojom su bivši dužnosnici isključeni iz javnog života. No zakazala je u pravosuđu. U skladu s time, pravosuđe je neotporno na političke utjecaje i korupciju", pojašnjava Karl-Peter Schwarz te zaključuje da je s time povezano i "zakazivanje postkomunističkih država kod otkrivanja i i progona komunističkih zločina". Na kraju podsjeća na dimenzije tih zločina prenoseći procjene francuskog povjesničara Stephanea Courtoisa da su komunisti širom svijeta ubili 85 do 100 milijuna ljudi te da su milijuni građana završili u kaznenim ili radnim logorima, deportirani ili protjerani, javlja Deutsche Welle.