Foto: Index

SNALAŽLJIVI poduzetnici pronašli su način kako zatvoriti firmu bez da pri tome nahrane uhljebe sa dvadesetak tisuća kuna. S tolikim se naime iznosom u Hrvatskoj kažnjava one koji su pokušali pokrenuti vlastiti posao i nisu uspjeli. Dodajmo tome još oko pet tisuća kuna koliko košta skupljanje pečata za registraciju d.o.o.-a, dvadeset tisuća kuna temeljnog kapitala kojeg morate položiti na žiro-račun novoosnovane tvrtke, i barem toliko godišnje samo za održavanje hladnog pogona. Pravi poduzetnički raj, idealno ozračje za pokretanje novih poslova i isprobavanje poduzetničkih ideja.

Najcrnja državna propaganda

Zanimljivo je kako je ova vijest prenesena od strane nekih medija. Kao i inače, HRT prednjači pa nam u maniri najcrnje državne propagande poručuje kako su zločesti i pohlepni poduzetnici “oštetili državu” (?!) za 700 milijuna kuna: “I tako pošteni poduzetnici za zatvaranje tvrtke izdvajaju od 8 do 20 tisuća kuna, a oni drugi posao gase bez lipe troška”. Pri tome se nitko ne pita odakle uopće čovjeku kojemu je propao posao 20 tisuća kuna… valjda se očekuje da ih pozajmi od umirovljenih roditelja.

Nije dakle problem u tome što je na Doing business ljestvici Hrvatska na 66. mjestu (lošije od Rumunjske, Slovenije ili Ruande), i što je po Heritage indeksu ekonomskih sloboda na sramotnom 81. (ispod svjetskog medijana). Nije problem u tome što za pokrenuti posao u Hrvatskoj treba odvojiti malo bogatstvo, a za zatvoriti posao još toliko. Ne - problem je u poduzetnicima koji uspiju naći način da legalnim putem zaobiđu plaćanje suludih birokratskih nameta.

Najodvratnije u cijeloj ovoj priči je što se tim ljudima poručuje da su svojim djelovanjem na neki način “oštetili državu”. Dok se u normalnim zemljama na poduzetničke pokušaje gleda s hvalom i divljenjem, kod nas se poduzetnike i dalje doživljava kao potencijalne neprijatelje države, koji svojim podmuklim djelovanjem oštećuju državu i rade štetu društvu.

Tko stvarno oštećuje državu?

Oni koji stvarno štete državi, i to ne jednokratno već konstantno, upravo su birokrati i uhljebi koji su donijeli i provode ovakve zakone. Nema veće štete za ekonomiju od praktičkog onemogućavanja ljudima da slobodno testiraju svoje poslovne ideje, i da ako treba posluju na niskim dobitnim marginama. Komplicirano, dugotrajno i skupo otvaranje firme, teror s minimalnim tehničkim uvjetima i profesionalnim licencama, gomila parafiskalnih nameta koji pumpaju cijenu hladnog pogona, i onda na kraju cijelo malo bogatstvo za zatvoriti firmu u slučaju neuspjeha, stvari su koje su Hrvatsku dovele na ekonomsko dno.

Poslovni neuspjeh sastavni je i neizostavni dio poduzetništva: penalizirati ga znači obeshrabrivati poduzetništvo kao takvo. Ništa nije bolje za ekonomiju od toga da ljudi slobodno isprobavaju poslovne ideje, pa ako treba da i deset puta pokrenu biznis i zatvore ga, dok ne pronađu nešto u čemu će biti uspješni. Kada velike svjetske kompanije zapošljavaju ljude na menadžerske pozicije jedno od prvih pitanja na razgovoru za posao jest koliko ste poslovnih grešaka napravili i što ste iz njih naučili. Ono što vrijedi za cijeli svijet, očito ne vrijedi za Hrvatsku.

Kako to izgleda u normalnim zemljama

U isto vrijeme, za otvoriti firmu u Velikoj Britaniji potrebno je ispuniti jedan A4 obrazac, skenirati ga zajedno s osobnom iskaznicom, poslati na e-mail, platiti 200 funti posredničkoj knjigovodstvenoj firmi i u roku od 12 sati imate registriranu firmu. I sve to iz udobnosti naslonjača svoje dnevne sobe. Nema šetnje po uredima, skupljanja papirologije po uredima državne uprave, natezanja s inspektorima, fiskalnih naknada, izrade žiga, kvake 22 s otvaranjem žiro-računa, višetjednog čekanja rješenja o registraciji. Nema obveze temeljnog kapitala, nema naknade za zatvaranje firme.

Treba li nas onda čuditi što ljudi kojima je to moguće masovno sele svoje poslovanje izvan Hrvatske? Treba biti lud za to ne učiniti.