Foto: Index

TOMISLAV DEBELJAK, gazda splitskog škvera, suze roni, a država mu svaki mjesec za Brodosplit plaća 40 milijuna kuna. U svoje zlatno doba, kada je škver zapošljavao 3.500 radnika, to je otprilike bila suma potrebna za podijeliti plaće. Danas, kada radnika ima upola manje, na plaće ode 20 milijuna kuna, što znači da Debeljaku kada namiri radnike ostane još toliko. I pri tome, nema ni lipe svog troška!

Suza na suzu, a od države dobio 760 milijuna kuna

Plače Debeljak jer su mu radnici došli na vrata. Kasni plaća jedan dan, a revolt golem. Suza na suzu, milijun na milijun. U nepune dvije godine država je Debeljaku isplatila 760 milijuna kuna, što je pola iznosa na koji su se pred Europskom komisijom obavezali u pet godina potpomoći novi zamah splitske brodogradnje pod rukovodstvom stručnjaka za proizvodnju vijaka.

U ovoj zadnjoj rečenici nekoliko je problema. Prvo, otišlo je pola iznosa za pomoć škveru, a nije ugovorena nijedna značajna novogradnja. Novac je puno bolje bilo iskoristiti za pokrivanje gubitaka pri gradnji, nego plaćati radnike koji nisu radili već čekali po kućama. U iduće tri godine Debeljak će se morati snaći sa ostatkom. Sve i ako se ugovori kakav značajni brod, nekim čudom, serija brodova, pitanje je hoće li državne dotacije dostajati za pokrivanje gubitaka koji su imanentni hrvatskoj brodogradnji.

Meštar za vijke u vrtlogu svjetske brodogradnje

I ako je državni škver mogao podnositi teret gubitka, privatni to sigurno neće moći, pogotovo kada presuši državna pomoć. Vrijeme je ograničavajući faktor i tu dolazi do drugog velikog problema, a to je Debeljakova dosadašnja poslovna aktivnost. Proizvođač vijaka dobio je u ruke škver koji gradi brodove, u kojima je vijak tek jedan od tisuća komponentni koje čine taj složeni proizvod. Što Debeljak zna o brodogradnji, kao prvo, a što zna o brodarstvu, kao drugo, budući da mu je upravo gradnja brodova za vlastitu flotu model spasa za splitski škver.

Na stranu njegova dobra volja i fantastične zamisli, što proizvođač vijaka realno može napraviti na svjetskom tržištu, u konkurenciji uhodanih, tehnološki značajno naprednijih škverova i lukavih brodovlasnika? Pitanja su to koja su se davno trebala postaviti i odgovoriti, jer za to je sada prekasno.

Nestaje novac, nestaju živci

Priča sa splitskim škverom teško će dobro završiti, navozi su prazni, radnici više pred Upravom, nego za strojevima, situacijom danas nije bio niti malo oduševljen splitski gradonačelnik Ivo Baldasar koji je posredovao u pregovorima Uprave s radnicima.

"Nestaje novac, nestaju živci. To može loše završiti. Bojim se da je rješenje davno izgubljeno", kaže Baldasar.

Škver oaza socijalističke privrede u tranzicijskom kapitalizmu

Stručnjaci bliski brodogradnji i brodarstvu smatraju da nijedan hrvatski škver neće preživjeti. Prije svega odgovornost snose političari koji su smještali Uprave i Nadzorne odbore od 90-ih pa naovamo. Unatoč tranziciji u kapitalizam, škverovi su ostali utočište socijalističkog planskog upravljanja privredom. Što košta da košta, platit ćemo. Uz brodove radile su se gradele, gratis servisirale dizalice, kuvao fažol i igrao mali balun. Dok je uokolo sve propadalo, škver se držao i gledao kako sve propada.

Država je usula bilijarde kuna u to 20-godišnje preživljavanje socijalističkih mastodonata koji su tako postali posljednji preostali veliki radnički kolektivi. Poput Brodosplita. To je posljednje mjesto koje okuplja više od tisuću proizvodnih radnika u Splitu. Ugasi li se i to, što će preostati?

Država grobar hrvatskih brodogradilišta

Kažu da je država najgori gospodar, a u slučaju škverova bila je njihov grobar. Unatoč tome što smo naslijedili neospornu tradiciju i reputaciju, nije se ulagalo u tehnologiju, milijardama su se sanirali gubici i dijelile plaće, a ne unaprjeđivala proizvodnja. Što sada vrijedi što je prije 10 godina ministar Grčić izradio studiju o mogućnostima pojedinačnog nastupa na tržištu poslovnih subjekata Brodosplit grupe? Da je bilo pameti, ulagalo bi se i restrukturiralo, a ne produžavalo agoniju i poslovalo u maniri planske privrede. Nikome se nije dalo? Jasno. A i zašto bi? Cucanje iz škvera svima je odgovaralo. I direktorima i poslovođama, kooperaciji i radništvu. Čak i policajcima. Dvojicu su uhvatili kako u službenom autu izvoze kante piture iz brodogradilišta.

Kosor uvalila Debeljaku i Jadroplov? 

Kažu da je ministar Vrdoljak preuzevši na sebe potpisivanje ugovora s Debeljakom rekao da će ići u zatvor. On kaže da nije rekao da će u zatvor nego da će biti pozvan za svjedoka. Predaja škvera bila je tako vruć krumpir da je za to, čini se, trebala hrabrost antičkog junaka. Zašto, pitali smo i Vrdoljaka, kada država goni Debeljaka da je utajio tri i pol milijuna kuna poreza u PTC Krki? Nije bilo alternative, odgovorio je Vrdoljak. Ili to ili ključ u bravu i 3.500 novih nezaposlenih.

Debeljaka je Kukurikavcima uvalila Jadranka Kosor i njezin ministar Đuro Popijač. Kosor je, kao što je poznato, uvalila Debeljaku još nešto, a to je 18 milijuna dolara potraživanja prema Jadroplovu za financiranje gubitka koji je nastao prilikom izgradnje dva zadnja broda u floti. Ni kriv, ni dužan, Debeljak je tako dobio priliku da možda dograbi i Jadroplov, koji će zajedno sa ostalim državnim blagom, poput Croatia osiguranja, na prodaju. S obzirom na kriminalni čin, o kojem je Index iscrpno izvještavao, a odnosi se na isplatu lažnih šteta Jadroplovu iz sredine 90-ih, veliko je pitanje što će se zapravo dobiti prodajom, odnosno, tko će uopće izraziti želju za kupovanjem državnih tvrtki u kojima se odigravao takav koruptivni kriminal.

Kao što je poznato, Croatia osiguranje nikada nije zatražila povrat 4,5 milijuna dolara koji su isplaćeni temeljem fiktivnih šteta koje su služile za bildanje bilance Jadroplova i isplatu dividendi! Slučaj je optužen prije 13 godina, sud u Splitu nije bio u stanju niti nepravomoćnu presudu donijeti. 

Za početak janjci i vol, a poslije ćemo vidjeti

Sam Brodosplit također je opterećen brojnim aferima, no jedini konkretni slučaj koji je dospio u fazu rasprave famozni je Wessels, odnosno, sumnjiva isplata 4,7 milijuna dolara za vrijeme HDZ-ovog Nadzornog odbora iz 2005. godine. I od toga je prošlo gotovo 10 godina, no presude, pa ni one nepravomoćne nema. Nije, dakako, Wessels jedino što je pogodilo škver u ovih zadnjih 20 godina. Poseban je slučaj bio poslovni aranžman s Grkom Karnessisom koji je doveo do neto gubitka od 60 milijuna dolara, a što Državnom odvjetništvu nije bilo apsolutno od nikakvog značaja. 

Nakon svih tih godina pustošenja, splitski škver je novog gazdu dočekao sablasno prazan. Meštar za vijke gledao je puste navoze, kranove i hale i za početak zavrtio par janjaca i volova. Što će dalje, samo on zna.