2020. godina, za koju se čini kao da je trajala 3660 ili 36600, a ne 366 dana, konačno je gotova. Jedno je sigurno - nije nas štedjela, ni nas ni ostatak svijeta.

Prije godinu dana pitali smo naše vrhunske znanstvenike hoće li nam 2020. biti sretnija. Naravno, nitko, pa ni oni tada nije mogao znati kakva će nas nesreća zadesiti, ni lokalno ni globalno.

>>Pitali smo pametne ljude: Hoće li nam 2020. stvarno biti sretna? 

A iako se to sad čini kao daleka prošlost, Hrvatska je 2020. počela kao predsjedavajuća država članica Europske unije, u polugodišnjom razdoblju do 1. srpnja. 

U siječnju smo prvi put čuli za novi misteriozni virus koji se pojavio u Kini, naziva SARS-CoV-2 - kako mu samo ime govori, bliski srodnik prvog virusa SARS, koji je odnio gotovo tisuću života u Kini i drugim zemljama 2002. i 2003., ali bi odnio daleko više da nije suzbijen prije nego što se nekontrolirano proširio. U veljači smo sa strepnjom gledali kako se SARS-CoV-2 širi iz Kine diljem svijeta.

Predsjedanje Europskom unijom, Beroš umjesto Kujundžića

Novi ministar zdravstva Vili Beroš zamijenio je 31. siječnja dotadašnjeg ministra Milana Kujundžića. Njegovu je smjenu premijer Andrej Plenković prokomentirao njemu svojstvenom dosjetkom da se Kujundžić nije mogao fokusirati na odgovor na epidemiju koronavirusa (koja je tek imala postati pandemija) zajedno s ostatkom EU kojom je Hrvatska predsjedavala, a sve zbog afera, koje su Index i drugi mediji otvorili, s njegovim brojnim nekretninama koje ili nije prijavio u imovinskoj kartici ili ih je prijavio po umanjenoj vrijednosti, odnosno kvadraturi. Sve je kulminiralo napadom Kujundžićevih rođaka na novinarku Slobodne Dalmacije Andreu Topić, koju su doslovno opkolili u njenom automobilu kad je došla snimiti njegovu kuću kraj Imotskog. 

>>Bahati Kujundžić odbio dati ostavku. Ovo su svi njegovi grijesi

Beroš je u početku odavao dojam kompetentnog, profesionalnog i predanog ministra resora koji je brzo postao najvažniji u zemlji, uz Nacionalni stožer civilne zaštite koji je vodio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, uz ravnateljicu Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" Alemku Markotić i ravnatelja HZJZ-a Krunoslava Capaka kao ključne članove Stožera i protagoniste svakodnevnih press-konferencija o epidemiji. U početku, vrijedi još jednom naglasiti.

Također, portal Politico.eu naknadno je otkrio da je Hrvatska zbog rošade na čelu zdravstvenog resora kasnila dva tjedna, kao predsjedavajuća zemlja, s organiziranjem sastanka ministara zdravstva u Bruxellesu - i to baš u kritičnom trenutku, kada je trebalo što žurnije i što ozbiljnije pripremiti zajedničku europsku strategiju za suzbijanje pandemije. Osim toga, EU je, s Hrvatskom na čelu, početkom ožujka bila zaokupljena zaustavljanjem nove migrantske krize, zbog čega je izgubila dodatno dragocjeno vrijeme. 

>>Hoće li korona dokrajčiti Europsku uniju?

Ožujak: Dolazak korone u Hrvatsku

Mi smo pak sa zebnjom gledali kako epidemija eskalira u susjednoj Italiji, zemlji koja je prva pogođena u Europi i s kojom imamo znatan protok ljudi i roba, i čekali kad će doći i u našu zemlju. Nakon nekoliko lažnih uzbuna prvi slučaj zaraze novim koronavirusom potvrđen je 25. veljače kod mladića iz Zagreba koji je prije toga bio u Italiji, na nogometnoj utakmici u Milanu. 

>>Potvrđen koronavirus u Hrvatskoj 

Tih su dana Hrvati, kao i stanovnici drugih zemalja u koje je koronavirus došao, panično praznili police supermarketa, drogerija i ljekarni, pogotovo one s maskama za lice, WC-papirom, sredstvima za čišćenje, dezinfekcijskim gelovima, vlažnim maramicama i sporo kvarljivom hranom. 

>>Zašto je koronavirus izazvao takvu paniku?

Manje od mjesec dana kasnije, kad je broj slučajeva počeo rasti, i u Hrvatskoj je uveden program mjera ograničenja ulaska u zemlju, kretanja unutar zemlje i zatvaranja objekata unutar zemlje, radi minimiziranja potencijalnih kontakata sa zaraženima, koji smo tada zvali karantena, koji je naknadno dobio svima nam dobro poznat engleski naziv - lockdown. Na dan kad je uveden u Hrvatskoj je bilo ukupno 110 potvrđenih slučajeva i jedan umrli.

Ožujak: Potres u Zagrebu

A onda se ujutro 22. ožujka potvrdila ona stara izreka da nesreća nikad ne dolazi sama. Snažan potres magnitude 5.5 po Richteru oštetio je u Zagrebu više od 26 tisuća građevina, od čega gotovo 10 tisuća obiteljskih kuća. Njih 1900 postalo je neuporabljivo. Snijeg koji je taj dan počeo padati, u neuobičajeno kasno doba godine, dao je povoda za šale da se zaista radi o smaku svijeta.

>>FOTO Ovako danas izgleda Zagreb

Najveća šteta nanesena je u centru Zagreba, s brojnim starim i loše ili nikako održavanim zgradama čija je statika narušena, zidovi napukli, a fasade se odlomile i raspale. Nažalost, 15-godišnja djevojčica Anamarija Carević, koja je stradala u potresu, preminula je dan kasnije u bolnici. 

>>Zagreb se oprostio od djevojčice stradale u potresu, progovorila i shrvana učiteljica

U potresu je stradao i sjeverni toranj zagrebačke katedrale, čiji je vrh 17. travnja kontroliranim eksplozijama konačno odvojen od ostatka katedrale i prizemljen dizalicom.

I dva tjedna nakon potresa centar Zagreba je, zahvaljujući aljkavosti i sporosti gradskih službi, nalikovao na ratnu zonu. Tisuće ljudi ni do danas se ne mogu vratiti u svoje domove. A nakon prvog potresa idućih su tjedana, pa i mjeseci. uslijedili deseci, odnosno stotine manjih potresa koji, srećom, nisu nanijeli dodatnu štetu. Sreća je i što, unatoč strahu da će okupljanje Zagrepčana ispred svojih zgrada nakon potresa dovesti do masovnog širenja zaraze, do toga ipak nije došlo. 

U svakom slučaju, razbuktavanje epidemije je u prvom valu očito suzbijeno pravovremenom intervencijom, prije nego što se virus previše proširio u populaciji. Brojke su to potvrdile - dok su se u ožujku i travnju u Italiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Španjolskoj ili Švedskoj nekontrolirano penjale, Hrvatska je do 11. svibnja, kad je lockdown ukinut, imala ukupno 2196 potvrđenih slučajeva i 91 umrlog.

Svibanj: "Pobjeda" nad koronom

Štoviše, Hrvatska je u travnju bila jedna od zemalja s najstrožim epidemiološkim mjerama na svijetu, prema rang-ljestvici Oxford Covid-19 Government Response Trackera. U isto vrijeme je imala 6 umrlih od covida-19 na milijun stanovnika, dok je, usporedbe radi, Švedska s vrlo blagim mjerama imala čak 89 umrlih na milijun stanovnika. 

Sve je to kao rezultat imalo praktično iskorjenjivanje koronavirusa u Hrvatskoj. Od kraja svibnja do kraja lipnja Hrvatska gotovo da nije imala novih zabilježenih slučajeva koronavirusa. A onda je, s otvaranjem granica, prvenstveno radi turista koje se puštalo u zemlju bez obaveznih testova ili perioda samoizolacije, broj zaraženih ponovo počeo rasti. To je, kako je Plenković kasnije objasnio u intervjuu za CNN u rujnu, bio "kalkulirani rizik" za spas turističke sezone i, u skladu s time, ekonomije u cjelini. 

>>Plenković za CNN: Otvaranje zbog turizma je bilo kalkulirani rizik

Srpanj: Pobjeda HDZ-a na izborima

"Brojke novih slučajeva jesu narasle posljednjih nekoliko tjedana, ali još uvijek imamo jako nisku stopu smrtnosti, oko 5 smrti na 100.000 ljudi. Dakle, uspjeli smo napraviti kombinaciju mjera za zaštitu zdravlja građana, ali i takvih koje su omogućile da jedna od najvažnijih ekonomskih grana, turizam, prosperira", rekao je tada Plenković.

Naravno, turistička sezona nije bila jedini razlog ukidanja mjera. Drugi bitan povod Plenkoviću i HDZ-u zasigurno su bili i parlamentarni izbori koji su održani 6. srpnja. Na njima su ostvarili iznenađujuće nadmoćnu pobjedu nad SDP-om i ostatkom oporbe, s čak 66 od 151 mandata. Pod motom "Sigurna Hrvatska", uvjerili su Hrvate da su zaista "pobijedili koronavirus", kako je Plenković tada slavodobitno ustvrdio. Nekoliko mjeseci kasnije postalo je gorko jasno koliko je to proglašenje pobjede bilo preuranjeno i neutemeljeno. 

> HDZ-u pobjeda i 66 mandata, potop SDP-a

Srpanj: Poplava u Zagrebu

Krajem istog mjeseca Zagreb je pogodila još jedna prirodna nepogoda koja je, baš kao i potres, nanijela još veću štetu zahvaljujući očajnom održavanju i zaštiti. Riječ je o poplavi koju je izazvalo nevrijeme s ekstremnom količinom padalina, a zbog kojeg su ulice glavnog grada bile potopljene, automobili zaglavili u vodi, tramvaji nisu vozili, a vatrogasci su primili tisuće poziva za intervencije. Zbog poplave je došlo i do znatne štete u bolnici u Klaićevoj ulici.

> VIDEO Nestvarni prizori u Zagrebu, pogledajte snimke i fotografije kaosa

“Stvari su pod kontrolom, sanacija će biti narednih tjedan dana, i da ovaj čovjek nije poginuo, ovo bi zaboravili za 24 sata. Razlog je tome ogromna količina vode koja se srušila na Zagreb i infrastruktura to nije mogla podnijeti. Čestitke svim službama koje su napravile preko 500 intervencija”, komentirao je nonšalantno gradonačelnik Zagreba Milan Bandić.

> Zagrepčani provalili u ustavu i otvorili kanal: Bez kvartovske ekipe još bi plivali

Ali po svemu sudeći, šteta od poplave bila bi još veća da nekoliko Zagrepčana iz četvrti Trnje nije doslovno provalilo u objekt ustave odvodnog kanala Kuniščak uz Savu kako bi otvorili zatvoreni kanal da bi nagomilana voda mogla otjecati u Savu. Napravili su to, riskirajući život zbog mogućeg strujnog udara, umjesto nadležnih službi koje su se kasnije opravdavale i prebacivale odgovornost jedna na drugu. A jedan od Trnjana heroja, Tihomir Blagus, nekoliko dana kasnije na brutalan je način priveden u policijsku postaju zbog provale u ustavu.

S dolaskom jeseni vratila nam se i epidemija. No ovog puta vlada i Stožer, koji su još na ljeto odbacivali mogućnost novog lockdowna, do zadnjeg su trenutka odgađali uvođenje strožih epidemioloških mjera, po svemu sudeći zbog straha da krhka i ionako porezima i nametima preopterećena hrvatska ekonomija to neće podnijeti. Za to vrijeme broj zaraženih, a onda i umrlih, neumoljivo je rastao, unatoč upornim optimističnim najavama nekih znanstvenika i javnih osoba da je pad epidemiološke krivulje iza ugla. 

Rujan: Festival slobode i povratak korone

Valja svakako podsjetiti i na takozvani Festival slobode koji su početkom rujna usred Zagreba organizirali korona-skeptici, protivnici obaveznog nošenja maski i svih ostalih mjera zaštite od epidemije, i to u trenutku kad su te mjere bile gotovo pa nepostojeće.

Predvođeni pjevačem Tonijem Cetinskim i uz poznate desničarske političare poput Zlatka Hasanbegovića i Karoline Vidović Krišto i teoretičare zavjera poput imunologa Srećka Sladoljeva u publici i na govornici, nekoliko tisuća prosvjednika galamilo je o "slobodi disanja i kretanja", "covidiotima" i plaćeničkim medijima. Vrhunac histerije na ovom prosvjedu izazvao je dolazak vozila hitne pomoći na Trg bana Jelačića, među prosvjednike, zbog dojave da je jednom muškarcu pozlilo na prosvjedu. Prosvjednici su prepriječili put vozilu, vičući na njih, a neki poput ultradesničarskog voditelja Velimira Bujanca gađali su ih čašama i bocama. 

> Šprajc objavio video, tvrdi da su prosvjednici pustili hitnu. To nije cijela istina

Listopad: Napad na Markovom trgu

U listopadu smo imali i pravi teroristički napad na vladu, najozbiljniji takve vrste od hrvatske neovisnosti. 22-godišnji Danijel Bezuk došao je 12. listopada na Markov Trg s kalašnjikovom tipa "kostolomac" i počeo pucati po zgradi sabora i policajcima koji su ga čuvali. Jednog od njih je ustrijelio, ali policajci su uzvratili vatru i odbili njegov napad, nakon čega je on pobjegao i nedugo nakon toga oduzeo sebi život na zagrebačkom Tuškancu. Naknadna istraga, ali i sam pogled na njegov profil na Facebooku, potvrdio je da je napad vjerojatno bio motiviran desničarskim ekstremizmom. 

Što se epidemije tiče, većina znanstvenika iz Znanstvenog savjeta vlade, kao i naš vrhunski molekularni biolog Ivan Đikić uzalud su upozoravali da se strože mjere moraju uvesti, inače će epidemija potpuno izmaknuti kontroli. Broj umrlih na dan penjao se s desetak u listopadu na pedesetak do kraja studenog, a onda na gotovo 80 dnevno do 22. prosinca, kad je konačno počeo padati, uz broj novih dnevnih slučajeva koji je počeo padati desetak dana ranije. Pritisak na bolnice bio je toliki da su 3. studenog liječnici i medicinske sestre KB-a Dubrava, glavne covid-bolnice u Zagrebu, izišli ispred svoje bolnice iz protesta zbog nedostatka osoblja i prevelikog opterećenja na bolnicu. 

"Ja nemam dojam da je sustav krahirao, ako se to desi, ja ću podnijeti ostavku", komentirao je taj prosvjed Beroš.

> Istočna Europa izvozila je liječnike, sad ih nedostaje: "Kao u Drugom svjetskom ratu"

Studeni: Drugi val korone, gori od prvog

Ovo je razdoblje obilježila i oštra rasprava između člana Znanstvenog savjeta, biologa Gordana Lauca kao pobornika blažih mjera, i drugih znanstvenika poput Đikića ili biokemičara Igora Štagljara, o tome kakvu bi strategiju Hrvatska trebala imati. No bilo kako bilo, jedno je sigurno - Hrvatska je u drugom valu imala, odnosno i dalje ima, neke od najblažih mjera u Europi.

S konačnim padom epidemiološke krivulje, za koju se možemo samo nadati da je trajna, došlo je do ponovne znanstvene polemike je li to rezultat strožih mjera, uključujući zatvaranje kafića i restorana, krajem studenog, ili je to posljedica takozvane prokuženosti populacije. Većina relevantnih znanstvenika ipak smatra da je uzrok ovo prvo. U svakom slučaju, zadovoljstvo zbog pada krivulje umanjeno je činjenicom da nam je od koronavirusa samo od 1. listopada do danas umrlo više od 3 i pol tisuće ljudi, dok je do 1. listopada umrlo manje od 300 ljudi. Pitanje odgovornosti za tu sumornu brojku zasigurno će se povlačiti i u 2021. 

>>Pet znanstvenika za Index: Nije istina da nam brojevi padaju zbog velike prokuženosti

Naše nade da će barem kraj godine proći relativno mirno srušile su nove prirodne nepogode. Prva je bila rijetko viđena poplava u Vrgorcu i okolici početkom prosinca, koja je posebno pogodila selo Kokorići, gdje je proglašena elementarna nepogoda. 

>>VIDEO Poplava u Vrgorcu sve veća, prizemlja kuća pod vodom: "Strašno, zaista strašno"

Prosinac: Novi potres, gori od prvog

A onda su uslijedili novi razorni potresi koji ovaj put nisu prvenstveno pogodili metropolu, već Petrinju, Glinu i Sisak s okolicom - gradove i mjesta na Baniji koji se ionako nikad nisu potpuno oporavili od ratnog razaranja, zahvaljujući nebrizi i neulaganju svih vlada od rata do danas. 

> Teško je reći što je u Petrinji uništio potres, a što HDZ

Prvi potres magnitude 5.0 po Richteru pogodio je Petrinju i okolicu 28. prosinca i načinio manju štetu u tom gradu. Nažalost, to je bila samo uvertira u katastrofalni potres koji je pogodio ovaj kraj dan kasnije. U tom je potresu, magnitude 6.2, smrtno stradalo sedmero ljudi, uključujući 13-godišnju djevojčicu Lauru iz Petrinje. Centar Petrinje razoren je kao u ratu, a obližnje selo Majske Poljane praktički je sravnjeno sa zemljom. 

>>Ne prestaje se tresti: Potres razorio Petrinju i Glinu, 7 mrtvih, puno ozlijeđenih

Ipak, i u ovoj tragediji Hrvatska je pokazala solidarnost i empatiju. Stotine ljudi iz svih krajeva zemlje pohrlile su na Baniju kako bi pomogle unesrećenim stanovnicima Petrinje i drugih gradova i sela kako god mogu - bilo svojim rukama, bilo hranom, vodom, dekama, šatorima i drugom humanitarnom pomoći koju su prikupili.

I to je ono što nam, svima zajedno, daje snagu i nadu u ovoj tragediji. Što se 2020. tiče, možemo samo zaključiti - ne ponovila se.