DRAGIŠA BINIĆ, ključni igrač Crvene zvezde koja je 1991. postala prvak Europe, prisjetio se detalja čuvene tučnjave koju je počeo protiv Hajduka na kraju posljednjeg prvenstva Jugoslavije.

Ubrzo nakon žestokog fajta tijekom derbija na Marakani počeo je rat u Hrvatskoj. Ni mjesec dana ranije i ni kilometar dalje, na Partizanovom stadionu, isti rivali igrali su finale kupa. I taj dvoboj obilježile su tučnjave i nesportski potezi.

Hajduk je pobijedio favoriziranu Zvezdu i uzeo kup, nakon čega su Beograđani osvojili europski naslov te u zadnjem kolu čekali Splićane na svom terenu. Željeli su im vratiti ne samo zbog poraza u finalu kupa nego i za batine i uvrede istom prilikom, podsjeća Binić u intervjuu za Telegraf:

"Izgubio sam kup od Hajduka na Stadionu JNA. Na tom meču njihov trener Skoblar nas je vrijeđao, igrači su uklizavali, vukli za kosu Mihajlovića. Naredni meč je u prvenstvu s Hajdukom, zadnji pred frku. Nama nebitna utakmica, ali smo se dogovorili da im vratimo i igramo malo oštrije. Počinje utakmica, a oni opet nas tuku. Jednom tamo uklizaše Mihajloviću, drugi put, treći..."

Tada je došlo do znamenite Binićeve zamjene identiteta kod Hajduka:

"I ja se zaletim, nokautiram jednog njihovog i čekam klupu. A kroz onu našu euforiju proslava, ja ne znam da su oni u međuvremenu promijenili trenera. I ja sada čekam Skoblara da mu vratim što nas je vrijeđao na nacionalnoj osnovi. Njihova klupa kreće k meni, ja vidim trenera i nokautiram ga. Ali to nije bio Skoblar, već Poklepović. Bezveze. Sudac mi daje crveni, ja hoću i njega udariti, jedva su me zadržali."

Binić se tu nije namjeravao zaustaviti:

"Odlučio sam se istuširati, spremiti malo, pa da ih tučem i u tunelu. Međutim, u klubu su znali da će biti takva reakcija i odvuku me u ložu. Ja sam Mihajloviću rekao na poluvremenu: 'Ovo sam zbog tebe uradio. Mene nitko nije dirao.' On će zatim meni 'stižem te' i poslije nekoliko klizećih izbace i njega. Poslije sam se ispričao treneru, ali je bilo gotovo. Tek sat vremena poslije meča su mi rekli da sam udario pogrešnog čovjeka. Što da radim..."