Foto: Guliver Image/Getty Images, Hina

"PRIMIO sam loptu na sredini, otresao sam se Koscielnyja i opalio. Gledao sam loptu kako leti... Kad je završila u mreži bio sam toliko sretan. Znao sam da će to biti nešto veliko za mene i Portugal", prisjeća se Eder najvećeg poteza karijere kojim je svojoj reprezentaciji donio naslov europskog prvaka.

Portugalski junak ulaskom s klupe i golčinom u produžetku odlučio je finale protiv Francuske, domaćina Europskog prvenstva.

"Sigurno sam taj gol pogledao 15 puta... OK, možda i malo više. Ponekad odem na YouTube i gledam ga bez prestanka."

U njega, nakon loše polusezone u Swanseaju, gotovo nitko nije vjerovao.

"Nisu u mene vjerovali, ali ja sam imao osjećaj da će Euro biti veliko natjecanje za mene. Čak i prije nego me je trener uveo u igru, rekao sam mu: "Ne brini, zabit ću!" I Cristiano Ronaldo, koji je zbog ozljede bio na klupi, rekao mi je da ću dati gol", kaže napadač Lillea koji se rodio portugalskoj koloniji Guinea-Bissau.

Otkrio je i svoju tužnu životnu priču. Njegov otac je u zatvoru u Engleskoj od 2003. godine jer je osuđen na doživotnu kaznu zbog ubojstva Ederove pomajke. Osim toga, Eder je s osam godina završio u sirotištu zbog loše financijske situacije u obitelji.

"Ne mogu lagati, bilo je teško. Sirotište, bez roditelja... Sada kada gledam svoje prijatelje, njima je i dalje jako teško. I meni je bilo gadno. Igrali smo nogomet bosonogi na terenu na kojem je bilo staklo od razbijenih boca. Bio sam bez roditelja, a na takvim mjestima stvari često postanu ružne."

Na roditelje je bio ogorčen.

"Imao sam jako malo kontakta s njima i bilo mi je teško. Ali kako sam postajao stariji, počeo sam sve više razgovarati s njim i ponovno smo u kontaktu."

Sud je presudio da je njegov otac pokupio suprugu s posla, udario je, zadavio i bacio u rijeku. Branio se da je tada bio u McDonald`su, no snimke to nisu mogle potvrditi.

Također, Ederov otac je zatražio azil u Engleskoj jer je tvrdio da bježi od građanskog rata u svojoj domovini, ali je pravi razlog bio što su ga portugalske vlasti povezivale s tri oružane pljačke.

"Zamislite kako mi je bilo. Ja u sirotištu, pomajka mi ubijena, a otac u zatvoru. Ne mogu tvrditi što se tog dana dogodilo, ali vjerujem tati kada kaže da je nevin. On je u zatvoru u Engleskoj, a ja ga posjetim kada imam priliku. Zvao me je nakon finala Eura i plakao je od sreće."

Nakon Svjetskog prvenstva u Brazilu, na kojem se Portugal nije proslavio, Edera su navijači ismijavali.

"Prolazio sam kroz tešku fazu. Na Svjetskom prvenstvu sam igrao ozlijeđen i nije dobro ispalo. Mučio sam se, a um mi je bio na nekom crnom mjestu. Razmišljao sam o samoubojstvu", priznao je Eder koji kao prekretnicu navodi jednu utakmicu u Bragi.

"Pogodio sam loptom djevojčicu koja je navijala za naš klub, a njena mama me je pitala možemo li se slikati. Kasnije smo se dopisivali, a prije Svjetskog prvenstva me je na Facebooku pitala mogu li povesti njenu kćerku na Svjetsko prvenstvo. Nisam joj odgovorio, a kada sam vidio poruku ispričao sam se i poslao joj dres. Odgovorila mi je da joj javim ako mojim prijateljima treba sportski psiholog. Naporno sam radio s njom, jako mi je pomogla i ona je bila ključ što sam se oporavio psihički."