U RAZMAKU od par tjedana izjavio je kako voli Dinamo kao klub svoje mladosti, dok je navijače Hajduka oduševio stajalištem da bi im za utakmicu baš protiv njegove momčadi trebalo otvoriti sve tribine Poljuda kako bi proslavili rođendan. Istovremeno je, pak, poručio kako je slavenašima "otužno igrati većinu utakmica pred praznim tribinama", a o dubokoj povezanosti s Osijekom govorio je više puta.

Zoran Zekić sada je trener, a odnedavno i sportski direktor Slaven Belupa, za mnoge nezanimljivog kluba donje polovice Prve HNL. Na klupu je stigao početkom tekuće sezone nakon ekspresnog otkaza uručenog Deanu Klafuriću, karakterno potpuno drugačijem tipu.

Bivši trener Osijeka i moldavskog Sheriffa, koji je čudesne rezultate ostvario u ovoj sezoni Lige prvaka, za Index govorio je o Slavenu, sustavu natjecanja HNL-a, problematici VAR-a i hrvatskog suđenja, procesu skautiranja i Lovri Zvonareku, 16-godišnjem talentu hrvatskog nogometa kojega je kupio Bayern pa na posudbi ostavio u koprivničkom prvoligašu.

Slaven Belupo pet utakmica zaredom nije ostvario pobjedu. Što se dogodilo nakon dobrog otvaranja drugog dijela sezone?

Nije to baš lijepa činjenica, ali je činjenica. Imali smo kvalitetno razdoblje, bili smo na dobroj razini. Najbitnije utakmice, protiv direktnih protivnika, odradili smo najbolje. Napravili smo dosta rezova tijekom zime, otišlo je više igrača, od kojih je dio bio u početnih 11. No ja govorim generalno o rosteru. Pomladili smo momčad, sve je to proces kojega smo bili svjesni.

Nikome nije drago što pet utakmica u nizu nismo nikoga pobijedili. Ali, Bože moj, sami smo se doveli u komforniju situaciju, koju smo mogli bolje iskoristiti. Protiv Dinama i Osijeka ne mogu reći da nismo htjeli, no teško je - kako zbog njihove kvalitete, tako i naših problema. Obje smo izgubili 1:0. Mogle su otići i u drugome smjeru.

Govorio sam o sportskome karakteru. Mentalni sklop je dio kvalitete. Lionel Messi, Cristiano Ronaldo ili Luka Modrić nisu najbolji zbog jedne utakmice, već zato što su godinama na toj razini, zato je Modrić najbolji veznjak kojega sam gledao.

Bili smo u lošoj situaciju, zatim smo se podigli iznad maksimuma. Promjenama tijekom zime izgubili smo dodatni poticaj i širinu. Ne krivim mlade, neki napreduju brže, neki sporije. No oni sada ne mogu biti nositelji igre.

Hrvatski dragovoljac ispao je praktički na polusezoni. Je li problem HNL-a to što ima devet ozbiljnih prvoligaša?

Da situacija nije bila takva, ne bismo se tijekom zime rastali s nekim igračima niti bi toliko mladih dobilo priliku. Nije mi ugodno što je liga toliko podijeljena. Nije dobro da momčad iz Druge HNL ulazi u Prvu ako nemaju sređene financije, budžet... To dovodi do ovoga što se sada dogodilo.

Svaki bi se pravi sportaš želio do kraja boriti za nešto. Kada sam bio igrač, ako nisam zabio, asistirao ili dobio žuti karton, kao da nisam ni igrao. Kada bi situacija financijski bila sređena, mislim da bi bilo bolje imati doigravanje za ostanak kojim bi deveti klub Prve HNL igrao protiv drugoplasiranog iz Druge HNL.

Bi li drugačiji format HNL-a, poput Lige za prvaka i Lige za ostanak, bio rješenje kojim bi natjecanje bilo zanimljivije?

Ne znam što bi bilo rješenje. Razigravanje je imalo svoju draž. Međutim, ne možemo reći da liga, pa i kup, nisu zanimljivi, posebice ove godine. Svi, vjerujem, žele da klubovi dođu na višu razinu, prvenstveno financijsku. Pritom, ne smije se zanemariti mlade igrače. Liga mora biti razvojna, iako u ovoj s deset klubova zaista nije lako pobijediti, kao što se svašta moglo raditi kada je bilo 16 klubova.

Ranije ste u svojim izjavama spomenuli kako novi, hibridni travnjaci utječu na igrače. Što primjećujete u pripremama?

Riječ je o specifičnoj podlozi. Dobro je zamišljena, ali moraš imati financije kako bi je održavao. U Koprivnici imamo hibridni travnjak, ali nemamo grijanje. Dakle, treniramo na jednoj, a igramo na drugoj podlozi. Radimo adaptacijske treninge.

Vjerujem da u dogledno vrijeme, kada se igrači priviknu, neće biti problema. Podloga je drugačija po pitanju tetiva, zglobova... Imali smo, nažalost, par mehaničkih ozljeda. Na to nemaš utjecaj, događa se i na drugim terenima, a nama se dogodilo na hibridnom.

Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Iz kola u kolo govori se o suđenju i VAR-u čije provjere nerijetko traju predugo. Kako vi vidite VAR?

Moji igrači griješe, ja griješim, normalno je da i suci griješe. VAR je otišao u pogrešnom smjeru, ali mislim da je riječ o uhodavanju. Danas puno ljudi prati jednu utakmicu: četiri uz teren, dvojica u VAR sobi, kontrolor, delegat. Na kraju će svaki igrač imati po jednog suca.

I oni su pod velikim pritiskom. Ne smije se dogoditi da, na primjer, linijski suci neće biti potrebni. Sve se provjerava, glavni suci boje se svojih odluka, pa to onda traje koliko traje. Svi moramo raditi na tome da bude legitimnije i bolje, ovako ponekad izaziva revolt i sumnje kada se, recimo, i kako povlače linije.

Ali, opet je zanimljivo, razgovara se i o tome. Gdje je prisutan čovjek, prisutne su i greške. Nismo roboti. Suci su se previše prepustili VAR-u. Više ne znaš ni kad je ruka, kad je penal. Ne mislim da je generalno problem u hrvatskom suđenju, već oni iz dana u dan dobivaju nove upute.

Sjeckanje igre sudačkim odlukama ističe se kao velik problem.

Da, najveći problem je sjeckanje igre. S ovim terenima i načinom rada igra je i kod nas postala okomitija, intenzivnija, dinamičnija. Previše je nepotrebnih prekršaja. I mi, treneri, možemo utjecati na to da se ne vrišti na svaki kontakt, ali suci bi trebali svirati manje laganih prekršaja. Da, treba štititi igru, ali otišlo je predaleko. Postat ćemo košarka. 

Imamo dobre suce, ne vidim razlog za uvođenjem stranih sudaca. Potrebno je smiriti tenzije, premda su ulozi veliki. Suci na to moraju biti spremni. Bitno je da greške nisu namjerne. Najvažnije je zauzeti zajednički stav. Iz straha što će biti nakon neke situacije sviraju se lagani prekršaji pa i lagani penali. Kriteriji nisu jasni, moraju imati jasnu ideju.

Suci su sastavni dio hrvatskog nogometa, ali nisu profesionalci. Da jesu, možda bi malo više razmišljali o tome. Nisu oni neprijatelji trenera, ali često ispadne tako. Treneri i igrači imaju odgovornost za sebe, klub, obitelj... Pođe li na utakmici nešto po zlu, a prouzrokovano je njihovom odlukom, ili netko tako misli, utjecaj će na našu sutrašnjicu.

A sudac može dvije-tri utakmice biti uklonjen, nakon čega će opet suditi. Nismo svi u istoj koži. Čuo sam da je uputa ne svirati lagane penale. U Osijeku nam to nije bilo tako, a protiv Lokomotive se sviralo. No utakmica Slaven Belupo - Lokomotiva nikome nije zanimljiva, pa ni sam Slaven, zbog čega se o tome ne priča. 

Uz to što ste trener, postali ste i sportski direktor Slaven Belupa. Kako je došlo do toga i koji su vaši zadaci?

Prisutan sam u radu i razgovorima oko kluba. Nije lako, posebice kada nemaš novca. Želimo biti konkurenti, što ozbiljniji, imati mlade igrače kako bismo mogli živjeti od toga. Po pitanju budžeta, dosta smo ispod većine drugih klubova. To je naša realnost.

Nekolicini igrača istječu ugovori. Moramo vidjeti koje su naše platežne mogućnosti. Potrebna su dva-tri prijelazna razdoblja kako bi se došlo do onoga što bismo htjeli. A zimsku i ljetnu pauzu ne bih mijenjao. Primjerice, mislim da je zimska sada taman trajala. U ovome trenutku HNL nema infrastrukturu poput grijanih terena pa ni stadiona da bi se igralo tijekom cijele zime.

Govorilo se da je skautska služba Slaven Belupa nepostojeća. U kakvome je sada stanju?

Nedovoljna je za ozbiljan prvoligaški projekt, ali napravljen je velik pomak. Skupili smo materijale, pratimo igrače... Dogovorili smo se što želimo, igrače kojih godina trebamo i, što je najvažnije, koga možemo dovesti. Potrebno je pronaći ljude koji se time žele baviti, i to ne za puno novca, i koji razumiju posao i naše želje.

I, kada sve napraviš, nazoveš agenta i shvatiš kako taj posao u tome trenutku nije moguć. Mnogi će čekati lipanj i zatim vidjeti koji će im Slaven biti izbor. U Sheriffu, gdje sam imao otvoren budžet, nije bilo lako dovesti igrača, pa tako ni u Koprivnicu.

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

U izjavama ste oštri i direktni prema svojim igračima, posebice usporedimo li takav pristup s onim trenera Deana Klafurića koji je bio prije vas. Kako to utječe na igrače?

Svatko ima svoj pristup. Važno je biti iskren, ne licemjeran. Od prvoga dana stvari su postavljene kako sam ih zamislio, od toga nema odmaka. Nikada po tome pitanju nisam imao problema u svlačionici. Više sam, možda, imao problema s drugim svojim izjavama, možda ih netko sa strane može shvatiti na drugačiji način, to je krimen koji nosim.

Trebao bih ponekad biti manje otvoren, ali nažalost, ili srećom, nisam. Teško se čovjeku boriti protiv samoga sebe. Jako sam sretan čovjek, ovo mi nije posao, već životni poziv. Zašto bih se morao nekome svidjeti i izjave omatati u neke omote?

Na kraju, ponekad nešto izvalim, ali da se nitko ne ljuti, na presicama zna biti toliko dosadno i suhoparno da mi to vrijeđa inteligenciju. Uzalud bih ja nekome objašnjavao što sam mislio s nekom izjavom. Ne radim na svojem PR-u, barem ne namjerno. A ovo što ispadne kako ispadne ponekad ni nije dobar PR.

Trener ste Slaven Belupa koji protiv Osijeka dođe gledati 500 ljudi i koji uvijek završava na sedmome mjestu. Kako to da ste, po pitanju vaše karijere, ovdje, a zvučite motivirano?

Posjećenost nije problem samo Koprivnice. Hajduk, Rijeka i Osijek imaju posjećenost, a nema je ni Dinamo što zaslužuje rezultatima. Problem je prouzrokovan infrastrukturom i time što su sve utakmice na televiziji. S druge strane, da bi te netko došao gledati, moraš nešto pokazati.

Vjerujem da unatoč svim problemima možemo napraviti ozbiljniji projekt. Ne mogu reći da ljudi nisu ambiciozniji. Imamo sredstava koliko imamo. Ne može nam biti svejedno kako izgledamo. Za ovih me pet kola nitko nije prozvao. No ne osjećam se ugodno niti želim da se moji igrači osjećaju ugodno. 

Doveli ste Iliju Lončarevića na mjesto voditelja škole nogometa Slaven Belupa.

Bio je to moj zahtjev. Koliko god malo novca trošili na školu nogometa, određeni dio trošimo. Škola mora biti na određenoj razini kako bismo iz nje imali produkte. Mala smo sredina, profesionalaca imamo koliko imamo, nedostaje nam terena. Ne znam hoćemo li sve što govorim uspjeti napraviti, ali čvrsto vjerujem u to. Ne radimo ništa nelogično. Želimo konkurentan i ozbiljan klub.

Što Lovru Zvonareka odvaja od njegovih vršnjaka?

Sve. Ima 16 godina, a puno je zreliji nego što je bilo tko od nas bio u tim godinama. Ima želju za radom. Na poluvremenu mi je prišao i pitao: ''Šefe, što sam mogao napraviti bolje?''. Bog mu je sve dao: prepoznavanje prostora, tajming, prilazak lopti... I kada igra loše ne može podbaciti. Otkako sam došao nije odigrao lošu utakmicu.

Važno ga je kvalitetno voditi i podržati kroz utakmice. Bayern će odlučiti, ali mislim da bi za sve bilo najbolje kada bi ostao još godinu dana. Mlad je, potrebna mu je obitelj, pa i pažnja koju ima od nas. Pobjednik je duboko u sebi. Ne sumnjam u njega.