BAYERN je pobjedom nad Borussijom Dortmund napravio ključan korak prema novom naslovu prvaka. Bavarci su početkom studenoga smijenili Niku Kovača nakon što je izgubio od Eintrachta 5:1 i na njegovu poziciju postavili Hansa-Dietmara Flicka, jednog od ljudi iz njegovog stožera.

Otad igraju puno bolji nogomet te su postali jedan od glavnih favorita Lige prvaka. Po čemu se ovaj Bayern razlikuje od Kovačevog i zašto Flick djeluje kao puno bolje rješenje?

Brojke su na Flickovoj strani

U trenutku kada je Niko Kovač napustio trenersku poziciju, Bayern se nalazio na četvrtoj poziciji naguranog vrha Bundeslige. Za tada vodećom Borussijom Mönchengladbach zaostajao je četiri boda, a od deset utakmica u njih čak pola nije pobijedio, što je bio najgori Bayernov start u sezonu nakon deset godina. 

Flick je u idućih 18 bundesligaških utakmica s Bayernom upisao 15 pobjeda, remi i dva poraza. Kada bismo usporedili same brojke gledajući sve utakmice koje je Bayern odigrao pod ova dva trenera, Flick ima osjetnu prednost u osnovnim rezultatskim kategorijama.

Pri tome njegov Bayern stvara više šansi, a gol razlika mu je u odnosu na Kovačevo razdoblje bolja za gotovo čitav gol (0,98). Međutim, Kovač je s Bayernom osvojio prvenstvo i kup lani, a uz sve turbulencije ove sezone dobro je stajao na svim frontovima. Kovača nije smijenio izostanak rezultata, nego drugi faktori koji su za klub poput Bayerna ponekad važniji od samog rezultata.

Kovač je od početka bio na stranom terenu

Nakon što je Bayern slavio protiv Paderborna s 3:2 krajem rujna, u medije je istupio Joshua Kimmich. Njegova izjava bila je kratka, ali efektna: "Nismo ove sezone još uvijek dominirali cijelu utakmicu. Protiv Paderborna smo si otežali posao i bez obzira na pobjedu, nisam zadovoljan".

Bio je to vrhunac višemjesečnog formalnog i neformalnog prozivanja Kovača od strane Bayernovih igrača koje je započelo još prošle sezone kada su pojedinci priznali "da nekad ne znaju što se od njih traži na terenu". Iako su Bayernovi čelnici u narednim danima u javnosti formalno stali na Kovačevu stranu zbog indirektnih prozivki, Kovač nikad nije imao njihovu stvarnu i bezrezervnu podršku. 

Kovač je već od prvog dana stigao na nepoznat teren. U Bayernu nije dovoljno osvajati naslove, treba ih osvajati sa stilom. U Bayernu nije dovoljno biti marljiv trener koji strpljivo obavlja svoj posao, već trener klubu treba dati novu dimenziju. Trener je zadužen za to da Bayern dobro kotira i na terenu i izvan njega. To Kovač nije shvatio (ili se barem nije ponašao u skladu s tim) i zato je na klupi Bayerna od početka bio na stranom terenu. Četiri trenera koji su prije njega vodila Bayern bile su superzvijezde – Van Gaal, Heynckes, Guardiola i Ancelotti. 

Flick je uspio uzeti kormilo. On stvara Bayern, a Kovač je djelovao kao promatrač

To je sasvim dovoljan podatak da se shvati koliko breme nosi svaki idući trener. Kovaču je nedostajao taj faktor X koji trener takvog kluba mora imati. Neki, poput Zinedinea Zidanea, takav su faktor sagradili na veličanstvenoj igračkoj karijeri. Drugi, poput Pepa, to su napravili izgrađivanjem prepoznatljivog stila igre. Treći, poput Nagelsmanna, to su napravili time što su se vrlo brzo eksponirali kao mladi, progresivni treneri s fantastičnim idejama. 

Flick je u odnosu na Kovača svoj društveni kapital i kredibilitet stekao skoro odmah, iako je bio dio njegovog stožera. To je uspio tako što je Bayern oslobodio pretjeranih "nameta u igri" i učinio ga jednostavno puno zabavnijim klubom za gledatelje. To je uspio i zahvaljujući karizmatičnom pristupu. Za razliku od Kovača koji je uvijek djelovao kao promatrač procesa u kojem glavnu ulogu igraju igrači i uprava, Flick je uspio kreirati sliku da je baš on Bayern učinio strojem kakvim je danas. I pritom nije ni najmanje bitno koliko je to istinito. Konačno, bez obzira na multikulturalnost svjetskog nogometa, Flicku ni najmanje nije odmogla činjenica da je Nijemac. 

Kovaču se zapravo za mandat u Bayernu nema puno toga zamjeriti. Svoj posao odradio je sasvim dobro, ali je postao kolateralna žrtva lošeg tajminga, statusa quo s momčadi kojoj su jako trebale promjene i činjenice da se nikad nije etablirao karizmom. 

Najbolje od Bayerna u ovoj sezoni

Da je Flick uspio u postizanju tog cilja vidi se i po govoru tijela igrača na terenu, ali i po klimi koja okružuje Bayern u posljednjih pola godine. Bayern je početkom ove sezone djelovao kao trula sredina puna starih i potrošenih igrača koji žive na račun stare slave i guše prirodan razvoj momčadi. Sada djeluju kao stroj, a Flickove zasluge su ogromne.

Flick je razdrmao kralježnicu momčadi i afirmirao čudo od igrača

Flick u odnosu na Kovača nije napravio revolucionarne promjene u igri, ali je kalibrirao sustav dovoljno da prodrma kralježnicu ekipe koja je djelovala i igrala kao da joj je zenit odavno prošao. Bayern danas igra agresivniji presing s puno više igrača na protivničkoj polovici, što im omogućava sabijanje suparnika ritmom i dolazak u lagane šanse poslije osvojenih lopti. 

Istovremeno, a pokazao je to i Der Klassiker, Bayernu bi to u budućnosti moglo biti i najveći problem. Samo dva igrača u sredini terena koja pokrivaju prednju liniju od četiri igrača najčešće nisu dovoljna da korigiraju sve što prva linija presinga propusti. Jednom kada Bayern nametne visoki ritam i stigne do vodstva, utakmica se u potpunosti okreće na njihov mlin i mogu je na račun nevjerojatne kvalitete lagano kontrolirati. 

Flick je uspio podignuti igrače poput Neuera, Boatenga i Alabe, ali njegovi najveći trijumfi na klupi Bayerna vezani su uz dva igrača.

Iako je i Kovač znao Daviesu davati šansu, Flick ga je promovirao u standardnog člana momčadi. Davies je danas jedan od najboljih bekova na svijetu, a kombinacija njegove brzine, eksplozivnosti i tehnike je nešto što Bayern ne može dobiti od Hernandeza ili Alabe. Njegova prodornost naročito dolazi do izražaja u situacijama kada mu krilo odlaskom u sredinu terena oslobodi prostor uz liniju. U novom i atraktivnom Bayernu, Davies je možda i njegov najuzbudljiviji igrač.

Konačno, Flick je u život vratio jednog od najboljih njemačkih igrača svoje generacije.

Povratak Raumdeutera

Muller je u prethodne dvije sezone često djelovao kao sjena nekadašnjeg sebe. Pod Kovačem je igrao rolu u kojoj njegova najveća vrlina, igra bez lopte (Raumdeuter u doslovnom prijevodu znači "onaj koji istražuje prostor") ne dolazi do izražaja. Flick ga je gurnuo puno bliže Lewandowskom, otvorio mu teren i oslobodio ga da bez lopte konstantno stvara prostor za suigrače.

Poboljšanje u njegovoj igri se vidi i po učinku. Iako je pod Flickom odigrao 36 utakmica manje, već je gotovo dosegnuo učinak koji je imao pod Kovačem.

Muller vješto koristi činjenicu da Lewandowski svojim kretnjama okupira suparničku obranu i pronalazi komadić prostora u zadnjoj trećini, odakle jednostavnim pasom može suigrača dovesti u izglednu situaciju. Sa 17 asistencija je prvi u Bundesligi, a samo su dva igrača u povijesti imala više asistencija nakon odigranih 28 kola.

Pomalo je i simbolično da su baš Davies i Muller najviše profitirali Flickovim dolaskom jer svaki od njih predstavlja komponentu po kojoj je Bayern danas puno bolja momčad. Davies je potvrda uzbudljivijeg, bržeg i ofenzivnijeg Bayerna. Muller je znak da su se nemirni duhovi seniora u svlačionici barem zasad smirili i pronašli zajednički jezik s novim trenerom, pri čemu su pokazali da Bayernu mogu dati još jako puno.