Iz Beča: Dea Redžić
Foto: Nenad Dugi (Cropix)

LINO ČERVAR vjerojatno će jedva dočekati ove riječi, ali mora mu se priznati da je s najmlađom ekipom na prvenstvu Europe uzeo svoju šestu medalju i uveo je u šesto veliko finale. Taj domet ima dimenziju više jer Hrvatska protiv Poljske nije igrala lijepo, pa čak ni dobro, a momčad Bogdana Wente trebalo je moći pobijediti.

> Hrvatsko srce opet presudilo - idemo po zlato!

> Červar: Francuzi su jači od nas, kvalitetom ćemo ih stići tek za dvije godine

> Vori: Noćas već spavamo s medaljom

> Balić: Tučemo se, borimo se i baš nam je super

> Protiv Francuza bez Vedrana Zrnića

> Ogorčeni Poljaci: Ako nova pravila dozvoljavaju izbijanje zubi, moramo čestitati EHF-u!

> Francuzi optimistični: Ne možemo biti motiviraniji za utakmicu s Hrvatskom

> Hoće li Hrvatska u Srbiji braniti četvrto zlato s velikih natjecanja?

"Od početka smo bili u pravu, i to smo večeras dokazali", pobjedonosno je rekao Červar nakon utakmice i nitko mu to ne može osporiti.

Čudo je što smo u finalu

Kako je Hrvatska izgledala u prvom poluvremenu, čudo je da smo na odmor otišli tek s jednim pogotkom zaostatka. A kakve smo rupe imali tijekom cijelog turnira, gdje smo odigrali briljantno tek protiv Danske, provlači se misao da je čudo što smo uopće ušli u finale. No, baš kao što je rekao Nikola Karabatić, koji nas sutra čeka u novom ogledu titana, u ovakvim se partijama vidi tko je velik, a tko mali.

Hrvatska je opet u ključnom trenutku pokazala da je veća, jača od Poljske i tu leži jedno od objašnjenja gore navedene teze. Drugi je najveći adut Hrvatske koja pobjeđuje i kad igra loše ona čuvena borbenost, žilavost i tvrdoglavost, zbog kojih nas mrzi vjerojatno pola rukometne Europe.

Čekali Kopljara , a dočekali Mataiju

Osim novog finala i činjenice se revanširao kritičarima, velika Červarova pobjeda je medaljom ovjenčana baza za Olimpijske igre u Londonu. Naravno da izbornik neće napustiti taj projekt, iako će još barem nekoliko puta teatralno tvrditi suprotno, a rezultati će ostati njegov neprobojni štit. Jednako kao inovativnost i intuicija, velika Červarova snaga bit će i igrači koje je izabrao.

Iako je opet iziritirao s Markom Kopljarom u prvoj postavi, preko kojeg smo opet ušli u rezultatski minus, a u napadu praktički igrali s igračem manje, s druge strane je hlađenje Štrleka nakon dva upropaštena napada za  prelamanje susreta, rezultiralo debitantskim minutama i pogotkom mladog Mataije.

Iako smo u prvih pola sata izgledali u potpunosti nemoćno kraj Wentinog obrambenog bedema, iako smo gotovo sve pogotke zabili individualno, a Červar je tražio i tražio raspoloženu kombinaciju na vanjskoj liniji koja bi odgovorila na njihovu 6:0 obranu i raspoloženog Bieleckog, nakon odmora krenuo je uragan. Vidjelo se da je dogovor u svlačionici bio da se PoljacI razbiju agresivno, u prvih deset minuta nastavka, pa je Hrvatska već u 39. minuti lomila utakmicu!

Balić je najbolje što gledamo u Austriji

Stvari je pokrenuo Domagoj Duvnjak koji nas je s dva pogotka u nizu doveo do prvog vodstva još od druge minute susreta. No, trebalo je zbiti obrambene redove da bi napad bio siguran. Červar je rotirao, iz 6-0 u 5-1, a obrana je u nastavku odigrala sjajno, gdje leži ključ naše pobjede. U 40. minuti prvi smo put otišli na dva razlike, da bi nam tri pogotka prednosti iz kontre osigurao Mataija, mada su Poljaci prije svega dva napada imali šansu za izjednačenje.

Veliki je posao opet napravio Ivano Balić. Čovjek koji o rukometu zna sve i malo više od toga najbolji je od svih koje gledamo na ovom prvenstvu. Puno je truda uložio i Tonči Valčić. Iako je kontu imao svega jedan pogodak, Valčić je probijao, branio, borio se... Stvari su se poklopile, a to će se tražiti i u sutrašnjem finalu svih finala.

Hrvatska i Francuska pišu jednu od najljepših rukometnih priča. Trebat će nam i sreće, ali sreću se mora izazvati.