Tekst: M.Č.
Foto: AFP

KAKO se bliži početak Svjetskog prvenstva, sve su učestalije prognoze, od onih tko bi se mogao okititi naslovom svjetskog prvaka pa do onih za najboljeg strijelca.

Jedna takva napravljena je i o mladim nogometašima koji bi mogli obilježiti turnir u Južnoafričkoj Republici. Pred SP mnoge reprezentacije se nadaju što boljem plasmanu, baš kao što njihovi najmlađi članovi sanjaju stupanje na veliku pozornicu u stilu Michaela Owena 1998.

10. Mesut Ozil, Njemačka (Werder Bremen), 15. listopada 1988.

Jedna od nadolazećih zvijezda njemačkog nogometa, naturalizirani Turčin oko kojeg se nakon odlaska Diega u Juventus sve vrti u igri Werdera. Ozil je s mladom njemačkom reprezentacijom osvojio Europsko prvenstvo prošle godine, a u Werder je došao nakon što u matičnom Schalkeu nije u 30 utakmica zabio nijedan gol. Ozil vjerojatno neće biti član udarne postave Nijemaca, barem u prvih nekoliko utakmica, ali je svakako igrač na kojeg treba obratiti pozornost, koji može imati itekako velik utjecaj u njemačkoj igri.

9. Alexis Sanchez, Čile (Udinese), 19. prosinca 1988.

21-godišnji Čileanac koji podjednako dobro može odigrati na desnom krilu i u vršku napada, imat će priliku dodatno zaintrigirati najveće talijanske klubove koji su klubu s Friulija već bacili udicu. Sanchez je u dosadašnjoj karijeri igrao za Cobrelou, Colo Colo i River Plate prije nego što ga je angažirao Udinese. El Nino Maravilla, kako su ga prozvali argentinski mediji dok je igrao u Riveru, zasigurno će dobiti priliku izbornika Marcela Bielse u sve tri utakmice skupine H, protiv Španjolske, Švicarske i Hondurasa.

8. Alexandre Pato, Brazil (Milan), 2. rujna 1989.

Milanov napadač već se etablirao među velikim momcima i ove je sezone, nakon odlaska Kake u Real Madrid, udarna snaga Rossonera u Seriji A i Ligi prvaka. Pato je bio jedan od glavnih igrača mlade brazilske reprezentacije na južnoameričkom prvenstvu 2007., a prije nešto manje od godinu dana igrao je za Brazil na Kupu konfederacija. Brazilski izbornik Dunga vjerojatno neće Pata postaviti u prvih 11, ali bi mogao posegnuti za njim kao džokerom s klupe u nepredviđenim situacijama.

7. Marek Hamšik, Slovačka (Napoli), 27. srpnja 1987.

Najbolji igrač slovačke reprezentacije teško će poslije SP-a ostati u Napoliju, pogotovo ako i na jugu Afrike bude pružao partije poput onih iz kvalifikacija ili u dresu Napolitanaca. Hamšik je karijeru započeo u Slovanu iz Bratislave, odakle je prešao u Bresciu pa u Napoli. Tijekom posljednje dvije sezone igranja u gradu podno Vezuva, Hamšik je osvojio trofej "Peter Dubovski" za najboljeg mladog nogometaša Slovačke, a u seniorskoj konkurenciji dvaput je drugoplasirani, iza Liverpoolova Martina Škrtela.

6. Giovanni dos Santos, Meksiko (Galatasaray), 11. svibnja 1989.

Barcelona je lansirala Dos Santosa kao jednog od najvećih talenata na europskim travnjacima, ali nakon što se nije uspio nametnuti, mladi je Meksikanac prihvatio ponudu Tottenhamova tadašnjeg stratega Juandea Ramosa, no nakon što je Španjolac dobio otkaz Dos Santos je pao u drugi plan i otišao je na posudbu u Ipswich, a ove je sezone u Galatasarayju. Dos Santos je pomogao Meksiku da dođe do naslova svjetskog prvaka do 17 godina 2005., a na prošlogodišnjem je Concacaf cupu proglašen najboljim igračem. Na SP-u će, ukoliko ne bude ozlijeđen, gotovo sigurno startati u sve tri utakmice.

5. Luis Alberto Suarez, Urugvaj (Ajax), 24. siječnja 1987.

Nadolazeća zvijezda južnoameričkog nogometa već je duže vrijeme na meti najvećih europskih klubova. Suareza su dobro zapamtili i navijači Dinama, jer je bio najbolji igrač Ajaxa u dvjema pobjedama nad Dinamom u Europskoj ligi prošle jeseni. Sjajni golgeter igrao je u Nacionalu i Groningenu, odakle ga je u svoje redove doveo Ajax. U tandemu s Diegom Forlanom Suarez može svašta napraviti, ali će se morati sudržati od učestalog dobivanja žutih kartona, što bi ga moglo koštati određenih nastupa na SP-u.

4. Giuseppe Rossi, Italija (Villarreal), 1. veljače 1987.

Rossi je svoj nogometni put započeo u New Yorku, a u Europi je igrao za Parmu, Manchester United i Newcastle prije nego što je obukao dres Villarreala. Od tri gola, koliko je zasad postigao za Italiju, dva je dao SAD-u na Kupu konfederacija. Rossi je bio najbolji strijeac olimpijskog turnira u Pekingu iako je Italija ispala već u četvrtfinalu. Njegova brzina, vještina i snažni udarci mogli bi donijeti prevagu Talijanima kada Rossi bude ulazio s klupe.

3. Jozy Altidore, SAD (Hull City), 6. studenog 1989.

Altidore je najmlađi igrač u povijesti koji je postigao hat-trick za bilo koju reprezentaciju, a na Kupu konfederacija lani se proslavio pobjedonosnim pogotkom protiv Španjolske. Nakon New York Red Bullsa prešao je u Villarreal, a nakon što se nije uspio nametnuti na El Madrigalu, ove se sezone preselio na Otok, u Hull City. Altidore je izuzetno snažan napadač, odličnih fizičkih predispozicija i svaka obrana će imati problema zadržati ga.

2. Hugo Lloris, Francuska (Lyon), 26. prosinca 1986.

Fantastični vratar Lyona gotovo sigurno će biti jedinica Francuza u Južnoafričkoj Republici i jedan od glavnih aduta Raymonda Domenecha. Lloris je na Gerland došao iz redova Nice, a u kvalifikacijama za SP bio je jedan od najboljih igrača Tricolora. U reprezentaciji do 19 godina je 2005. i sigurno će biti važna karika Francuza u pohodu kroz grupu A, u dvobojima s domaćinom, Meksikom i Urugvajem.

1. Angel di Maria, Argentina (Benfica), 14. veljače 1988.

Odlično lijevo krilo Benfice bit će jedna od glavnih uzdanica Diega Maradone. Di Maria je na Olimpijskim igrama u Pekingu bio najbolji igrač argentinske selekcije koja je osvojila zlatnu medalju, a godinu prije toga je osvojio Svjetsko prvenstvo nogometaša do 20 godina. Benfica će imati velikih problema zadržati ga nakon SP-a pred najezdom europskih velikana. Di Maria će vrlo vjerojatno dobiti prigodu u početnoj postavi Gaučosa.