TEKLE su zadnje minute, a svi na stadionu stalno su nervozno gledali prema semaforu. Sekunde su se vukle kao magla kad je Adli u 88. minuti nabacio iz kornera, golman odletio u prazno, a Ui-jo Hwang glavom pogodio za 3:1. Eksplodirala je tribina s domaćim ultrasima, Korejac je plakao od sreće, a ubrzo su se oko njega u euforiji našli svi suigrači s terena i klupe.

No nije to bio gol u borbi za prvo mjesto ni u borbi za Europu. Slavni Bordeaux, jedan od najvećih francuskih klubova, tako je jučer u 31. kolu osigurao pobjedu 3:1 protiv Metza, prvu nakon gotovo tri mjeseca i tek petu u sezoni. Možda i najvažniju u novijoj povijesti tog velikog kluba.

Tako je momčad Davida Guiona u borbi za ostanak pobijedila izravnog konkurenta i došla na samo bod zaostatka od Saint-Etiennea, najtrofejnijeg francuskoga kluba koji je u još većim govnima od Bordeauxa. Kako su ova dva velikana završila na dnu francuskog nogometa teško je uopće shvatiti, ali je plod dugogodišnjih promašenih poteza, krive politike, a onda i stvari na koje nisu mogli utjecati.

Vlasnici ostavili klub na cjedilu

Za Bordeaux je ova sezona počela dramatično i prije prvog kola. Nakon što su se američki investitori u travnju prošle godine iznenada povukli iz kluba, a Bordeaux proglasio stečaj, savez ga je skupa s Angersom bio privremeno izbacio iz lige dok ne pokaže financijske garancije do zadanog roka.

Američki investicijski fond General American Capital Partners (GACP) kupio je Bordeaux u ljeto 2018. godine za 70 milijuna eura, što je bio početak reality showa na predivnom stadionu Matmut Atlantique. Da je sve skupa upitno, vidjelo se već po prvim potezima. Trener Gus Poyet je podivljao nakon što je saznao da je klub bez njegova znanja prodao Montpellieru najboljeg igrača Gaetana Labordea.

"Ovo što se dogodilo je sramota. Lijepo sam im rekao da ga ne prodaju dok ne nađemo zamjenu, ali me nitko nije slušao. Ovo mi je najgori dan otkako sam ovdje i ne znam hoću li ostati", rekao je Poyet.

Možda mu je bio najgori, ali svakako mu je bio zadnji jer je nakon te izjave smijenjen, a na njegovo mjesto doveden je Ricardo Gomes, bivši trener PSG-a i Bordeauxa koji je veći dio karijere lutao po Brazilu. Ne samo što nije dugo radio u Europi nego Gomes nije imao ni potrebnu licencu za glavnog trenera.

Amerikanci prodali Amerikancima

S Gomesom na klupi Bordeaux je završio na 14. mjestu. Amerikanci su mu se zahvalili, a onda na klupu doveli Paula Sousu, koji je dotad u karijeri u nekoj od pet najjačih liga vodio jedino Fiorentinu. GACP, koji je godišnje ulagao 70 milijuna eura u klub i jako malo dobio natrag, u prosincu 2019. prodao je svoj udio drugim Amerikancima, King Street Capital Managementu.

Činilo se to kao jako dobra investicija jer je od sezone 2021./2022. francuska liga imala 780 milijuna eura vrijedan ugovor po sezoni o TV pravima s tvrtkom Mediapro, koji je jamčio velike prihode. Ono što ni King Street ni itko drugi nije znao jest da će tri mjeseca kasnije buknuti koronavirus i da će francuski klubovi doći na rub propasti.

Prvenstvo je prekinuto (Bordeaux je bio 10.), pali su prihodi, a u jesen 2020. Mediapro, tvrtka koja nije dala nikakve garancije za ugovor, prvo je kasnila s isplatama, da bi potom i otkazala ugovor. Budžeti klubova najednom su se našli u golemom minusu, a kad su to vidjeli, Amerikanci su u travnju 2021. poručili da se povlače iz Bordeauxa.

U zadnjoj Sousinoj sezoni Bordeaux je igrao negledljiv nogomet u bunkeraških 5-3-2, a beka je u nekim utakmicama čak igrao i Toma Bašić, kojem to uopće nije prirodna pozicija. Sousa je na kraju sezone završio na 12. mjestu, iako je jedno vrijeme bio u borbi za ostanak, te je otišao iz kluba koji je praktički bio prepušten sam sebi.

Na svoju 140. obljetnicu Bordeaux bez jasne vlasničke strukture i s golemim minusom nije mogao biti registriran za nastup u prvoj ligi te mu je 30. lipnja zadan kao spomenuti rok da dostavi financijske garancije. Samo trinaest godina od zadnjeg naslova prvaka i nakon što su njegov dres nosili velikani poput Zinedinea Zidanea, šesterostruki prvak Francuske bio je pred gašenjem. I ugasio bi se da se nije ukazao bivši Lilleov vlasnik Gerard Lopez, koji je odlučio uzeti klub. 

Petković trebao biti spasitelj pa postao arhitekt kraha

"Moja misija je spasiti ovaj klub. Crvena svjetla upaljena su na sve strane, budžet za plaće je ogroman, prihodi su minimalni, a gubici golemi. Trebat će nam tri do šest mjeseci da sve stabiliziramo", rekao je Lopez nakon dolaska.

Da ima mira barem u svlačionici, Lopez je angažirao švicarskog izbornika Vladimira Petkovića, koji je prošlog ljeta sa Švicarskom igrao odličan Euro. Petković je trebao stabilizirati momčad i pokušati izvući iz nje najviše što može. Bordeaux je redovito prodavao svoje najbolje igrače, ali zadnjih godina je vrlo malo investirao u momčad. Sad više nije imao koga prodati, a ni novac da nekoga kupi, pa je Petković morao kemijati s onim što je imao.

Krenulo je grozno. Bordeaux je osvojio dva boda u prvih pet kola, a do 12. kola skupio ih je tek devet. Kako je sezona odmicala, bilo je i pehova pa su se bodovi gubili u dobivenim utakmicama, da bi početkom ove godine sve krenulo nizbrdo.

Počelo je porazom od Bresta 3:0 u kupu pa se nastavilo porazom od rivala Bordeauxa i debaklom kod Rennesa 0:6. Stvar je malo popravila pobjeda protiv Strasbourga 3:2, ali nakon još jedne katastrofe protiv Reimsa 0:5, koji je Bordeaux zakucao na predzadnje mjesto tablice, Petković je morao otići.

Otišao je i Laurent Koscielny, klupska legenda kojoj  Bordeaux više nije mogao plaćati tri milijuna eura godišnje plaće. On je u međuvremenu javno kritizirao suigrače zbog očajnih igara, nakon čega je prebačen u drugu momčad te mu je potom raskinut ugovor.

U takvo kaotično raspoloženje na klupu je stigao David Guion, koji je imao iskustva u borbi za ostanak, a po dolasku u Bordeaux morao je nešto promijeniti, i to je morao napraviti hitno. Startao je tako što je u 26. minuti gostovanja kod Lensa gubio 3:0 (završilo je 3:2), a iako je osvojio dva boda u sljedeća dva susreta, Bordeaux je bio na zadnjemu mjestu. 

Nisu uspjeli pobijediti ni s dva igrača više

Prilika za popravak bio je susret s Montpellierom, koji je na Mamut Atlantique stigao bez pola ekipe, no nakon 16 minuta vodio je 2:0. Gosti su u 39. minuti ostali s desetoricom, onda je Elis promašio penal za Bordeaux, da bi Ristić u sudačkoj nadoknadi prvog dijela dobio još jedan crveni pa je Bordeaux cijelo poluvrijeme igrao s dva igrača više.

Pogađate, završilo je 0:2 uz vrlo ružne scene. Navijači, zbog kojih je kasnio početak utakmice, brutalno su izvrijeđali igrače, golmana Costila su gađali tijekom susreta, a nakon utakmice su se pokušali probiti do svlačionica, ali su zaustavljeni u zadnji trenutak.

Doduše, nije bilo ni sreće. Nijedan od 32 udarca na gol Montpelliera nije završio u mreži. Dva kola ranije Troyes ih je dobio autogolom i golom iz penala, a Bordeauxu je trebalo malo sreća, da ga pokrene neka iskra da pokuša spasiti živu glavu. To se dogodilo u pretprošlom kolu u Lilleu. Čak 55 minuta Bordeaux je igrao s igračem manje, ali se junački borio i obranio 0:0. Utakmica protiv Metza bila je ona koju se moralo dobiti.

"Nisam ovo mogao ni sanjati prije nekoliko sezona, ali realnost je takva kakva jest. Klub je u strahovito opasnoj situaciji. Ispadanje u drugu ligu ne bi bio samo pad, to bi bio kraj", rekao je najbolji strijelac kluba u povijesti Alain Giresse.

Ni protiv Metza nije krenulo dobro. Nakon tri promašena zicera Bordeauxa, gosti su poveli iz prvog prelaska centra. No nešto se probudilo u Bordeauxu. Nošeni gromoglasnom podrškom navijača, koji su stali iza igrača i vlasnika, Mangas, Niang i Hwang su u nastavku pregazili goste i ostvarili prevažnu pobjedu. Sedam kola prije kraja Bordeaux je dva boda od zone spasa i živ je. Na aparatima i na kisiku, ali je - živ.

Bordeaux ima budžet od 117 milijuna eura, odnosno šest puta veći od najvišeg budžeta u drugoj ligi. Ne treba biti najbolji ekonomist da se zaključi kakve posljedice bi pad u drugi rang imao za klupske financije.

U sljedećem kolu Bordeaux gostuje kod Lyona i ne računa na puno bodova, a onda mu dolazi Saint-Etienne, najtrofejniji francuski klub koji je primio deset golova u zadnja dva kola i našao se u zoni ispadanja.

Najtrofejniji klub na rubu ispadanja

U Saint-Etienneu nije ništa bolje, dapače. Nekadašnji velikan to je još samo na papiru i u povijesnim knjigama, a jedini spomena vrijedan trofej je onaj u liga kupu 2013. godine. Deseterostruki prvak francuske i europski viceprvak iz 1976. godine zadnjih 40 godina živi u prosjeku ili ispod njega.

Crni dani za zelene počeli su još početkom osamdesetih kad je dugogodišnji predsjednik Roger Rocher završio u zatvoru zbog financijskih malverzacija. Klub je 1984. ispao iz lige i brzo se vratio, a do danas je u pravilu svakih desetak godina završavao u drugoj ligi.

Zadnji put to se dogodilo 2001. godine kad je Saint-Etienneu oduzeto sedam bodova jer su dva igrača imala lažne europske putovnice, a u njihovo krivotvorenje bila je umiješana i klupska uprava. Od zadnjeg povratka u prvu ligu klub je imao uspona i padova prošaranih groznim odlukama uprave, poput one da 2017. na klupu postavi Jean-Louisa Gasseta. 

Problem je bio što Gasset nije imao ni trenersku diplomu ni bilo kakvu licencu pa je klub za svaku utakmicu s njim na klupi plaćao 25.000 eura kazne dok Gasset po ubrzanom postupku nije položio što je trebao. No Gasset je u sezoni 2018./2019. doveo klub do četvrtog mjesta, što je bio najbolji rezultat od povratka u ligu 2004. godine.

No uslijedio je pad, i to strelovit. U sezoni 2019./2020., koju je nakon 28 kola prekinula korona, bili su na 17. mjestu sa sedam bodova više od zone ispadanja, ali i groznom formom, pa tko zna kako bi sve završilo. Prošle sezone bili su 11., ali sa samo šest bodova više od onih koji su ispali, spasivši se s pet pobjeda u zadnjih deset kola.

Financije ih dotukle

Arhitekt dvije dramatične sezone bio je Claude Puel, koji je u prvoj utakmici u karijeri na klupi Saint-Etiennea dobio omraženi Lyon 1:0 i kupio si puno kredita kod navijača. Odveo ih je 2020. do finala kupa, ali je klub, baš kao i Bordeaux, na koljena bacila strašna kriza zbog koronavirusa i propalog ugovora oko TV prava.

Ipak, nije do kraja jasno kako se Saint-Etienne našao u takvoj situaciji. Klub je zadnjih deset godina bio ili na nuli ili u velikom plusu kad je prodaja igrača u pitanju. No novac je curio na sve strane da bi u krizi klub došao na rub propasti.

Ove sezone financijsku nestabilnost pratila je i nestabilnost na terenu. Puel je osvojio tri boda u prvih osam kola, što je bio najgori start kluba od 1988. godine i navijači su polako gubili strpljenje. Nakon učestalih prosvjeda i izražavanja nezadovoljstva rezultatima, najžešći navijači su dan prije utakmice s Angersom u listopadu ispred stadiona ostavili transparent kojim su poručili Puelu da ima 24 sata da napusti klub.

Puel je ostao, a uoči utakmice rekao je da ne osjeća nikakav pritisak. No navijači su prije početka susreta zasuli teren bakljama i dimnim bombama, zbog čega je utakmica bila odgođena te je na kraju završilo 2:2. Zanimljivo, Puel je ušao u mini-niz dobrih rezultata s dvije pobjede i remijem u sljedeće tri utakmice, ali ga je glave došao težak poraz od Rennesa 5:0.

Baš u to vrijeme u javnost je isplivala priča oko kambodžanskog princa Norodoma Ravichaka, koji je bio na korak do toliko željene kupnje kluba za 100 milijuna eura da bi se ispostavilo da je, ukratko, prevarant. Sadašnji vlasnici optužili su ga za krivotvorenje financijskih dokumenata koji su trebali biti garancija za njegove transakcije.

Prevarant iz Azije

Ravichak je dostavio dokument o bankovnim garancijama Deutsche Banka, na kojem je bio navodni potpis Marcusa Schenka, bivšeg zamjenika direktora koji je iz te banke otišao 2018. godine. Kao stranka koja traži jamstvo od Deutsche Banka bila je navedena tvrtka iz Singapura, osnovana nekoliko mjeseci ranije, koja je imala samo jednog zaposlenog.

Njezin vlasnik Mohammed Maideen izjavio je da nema blage veze o kupovini nikakvog kluba i sljedećeg dana je tvrtku izbrisao iz registra. Ravichak je potom francuskim medijima rekao da je zapravo jedna švicarska tvrtka trebala jamčiti za njega. Ta švicarska tvrtka je, pak, bila u vezi s jednom singapurskom tvrtkom i... Da ne duljimo, od kupnje kluba nije bilo ništa i ona se trenutačno ne nazire.

I dok je Ravichak objašnjavao tko, koga i gdje, Puela je na klupi kluba naslijedio Pascal Dupraz, specijalist za spašavanje klubova, koji je bio vrlo otvoren nakon što je došao u klub.

"Rekao bih da imamo pedeset posto šanse za ostanak u ligi", rekao je Dupraz.

On je početkom veljače uhvatio jako dobru formu i u sedam kola upisao samo jedan poraz uz 12 osvojenih bodova, ali to je samo dalo šansu Saint-Etienneu da se do kraja sezone pokuša spasiti. Uoči ludog finiša prvenstva bili bi u puno boljoj situaciji da u subotu nisu prosuli vodstvo 2:0 kod Lorienta te u sramotno lošoj predstavi primili šest komada.

Za razliku od Bordeauxa, koji se malo diže u formi, Saint-Etienne pada. Da stvar bude gora, do kraja sezone mu ni raspored ne ide na ruku. U sljedećem kolu dočekuje Brest, a onda u zadnjih šest kola kod kuće igra samo dvaput. Ide u goste Bordeauxu, Rennesu i Nici, a do zadnjeg kola i gostovanja kod Nantesa sve bi možda moglo biti gotovo. Na ovaj ili onaj način.

Za Bordeaux i Saint-Etienne slijedi borba za goli život. Zeleni s istoka to bi još nekako preživjeli jer nisu tako davno bili u drugoj ligi. Plavi s Atlantika ondje nisu bili desetljećima i to bi za njih bio neopisiv šok.

Vjerojatno i kraj.