UEFA je objavila veliki izvještaj u kojem je analizirala financije u nogometnim ligama svojih članica. Pročešljali smo izvještaj i donosimo zaključke UEFA-e o stranju hrvatskog nogometa. Hrvatski nogometni klubovi u 2024. godini zabilježili su rast prihoda, rekordnu posjećenost i pozitivno poslovanje, ali i dalje ostaju izrazito ovisni o novcu iz europskih natjecanja i rade na rubu mogućnosti bez ozbiljnijih ulaganja u infrastrukturu.

Prema najnovijim financijskim podacima, ukupni prihodi klubova SuperSport HNL-a porasli su na oko 28 milijuna eura, što je rast od otprilike sedam posto u odnosu na godinu ranije. Time se Hrvatska svrstava u donju polovicu europske ljestvice po veličini tržišta, no istovremeno pokazuje stabilan trend rasta unatoč ograničenjima na domaćem tržištu.

Posjeta i zarada od nje raste

Najveći skok ostvaren je na tribinama. Prihodi od ulaznica narasli su čak više puta u odnosu na prethodnu godinu i približili se iznosu od milijun eura. To odražava znatno veću posjećenost, ali i bolju monetizaciju navijača kroz skuplje ulaznice, organizirane fan zone i dodatne sadržaje na stadionima. Hrvatska se tu približava ligama slične veličine koje su ranije krenule u modernizaciju stadiona i navijačkog iskustva.

S druge strane, domaći TV ugovor ostaje jedno od najslabijih mjesta hrvatskog nogometa. Prihodi od televizijskih prava praktički su na simboličnoj razini i bilježe ozbiljan pad u odnosu na prethodnu godinu. U trenutku kada brojne europske lige upravo na TV pravima grade glavninu svojih proračuna, hrvatski klubovi taj segment gotovo da i ne mogu računati kao ozbiljan izvor financiranja.

Zato ključnu ulogu i dalje ima Europa. Prihodi iz UEFA-inih natjecanja za hrvatske klubove iznosili su oko osam milijuna eura, što čini otprilike trećinu ukupnih prihoda lige. Po udjelu UEFA novca u prihodima, Hrvatska je među ovisnijim ligama kontinenta. Jedna loša sezona bez grupne faze za vodeće klubove drastično bi promijenila financijsku sliku domaćeg nogometa.

Rastu i plaće

Unatoč tome, rezultati pokazuju da klubovi zasad uspijevaju držati troškove pod kontrolom. Ukupni trošak plaća procjenjuje se na oko 18 milijuna eura, a omjer plaća i prihoda iznosi približno dvije trećine. To je osjetan rast u odnosu na godinu ranije, ali i dalje ispod razine koju se u europskim okvirima smatra kritičnom. Klubovi su paralelno povećali i ostale operativne troškove, prije svega zbog skuplje organizacije utakmica, logistike i administracije.

Transferi i dalje ostaju jedan od ključnih ventila za održavanje pozitivnog poslovanja. Hrvatski klubovi ostvarili su neto dobit od prodaje igrača, što je jasan pokazatelj da liga i dalje funkcionira kao razvojno i “prodajno” tržište. U kombinaciji s rastućim prihodima i discipliniranom kontrolom troškova, to je rezultiralo pozitivnim saldom prije oporezivanja na razini cijele lige. Hrvatska se tako, relativno gledano, svrstava u gornji dom europskih liga po profitabilnosti s obzirom na veličinu tržišta.

Struktura vlasništva ostaje specifična i konzervativna. U zadnjih nekoliko godina zabilježeno je vrlo malo vlasničkih preuzimanja, što pokazuje tek umjeren interes ozbiljnijih investitora za ulazak u hrvatski nogomet.

Stadioni su grozni, a temelji klimavi

Najveći strateški problem ostaje infrastruktura. Većina prvoligaških stadiona je u vlasništvu gradova ili države, a knjigovodstvena vrijednost stadiona i prateće imovine izrazito je niska u europskim razmjerima. U posljednjem desetljeću realiziran je tek manji broj većih projekata, pa Hrvatska na karti Europe i dalje stoji kao tržište s nedovoljno razvijenim i zastarjelim objektima. To ograničava i daljnji rast prihoda od ulaznica, hospitalityja i komercijalnih aktivnosti na stadionima.

Sve zajedno, slika hrvatskog klupskog nogometa je paradoksalna: rezultati pokazuju rast, tribine se pune, bilance su pozitivne, ali temelji na kojima sve stoji - TV prava, infrastruktura i diverzifikacija prihoda - i dalje su krhki. Dok god najveći dio kolača dolazi iz UEFA natjecanja i transfera, a ne iz snažnog domaćeg tržišta, hrvatski klubovi će poslovati između stabilnosti i stalnog rizika da jedan loš sportski ciklus sve okrene naglavačke.