NAKON utakmice Dinama i Villarreala (0:1) najviše se govori o dvije situacije: kaznenom udarcu koji je dosuđen zbog igranja rukom Dinamovog Theophilea te situaciji kada je korner izveo Lovro Majer, a lopta nakon udarca glavom Atiemwena u ruku pogodila protivničkog igrača u kaznenom prostoru.

Ako je prva situacija bila za kazneni udarac, onda je takva procjena trebala biti i u drugoj situaciji. Osobno smatram da nijedna od njih nije bila predmet kaznenog udarca. Situacija s Theophileom nije bila kazneni udarac jer je blizina igrača bila tolika da je nemoguće pomicanje ruke u bilo kojem smjeru. Ako se pridržavamo pravila da ruka nije išla prema lopti, a da ju igrač nije mogao povući, to nije penal. Kod situacije u prvom poluvremenu, nakon kornera koji je izveo Majer, igrač Dinama pucao je u ruku igraču Villarreala i potpuno je nebitno što je ta lopta išla prema golu. Nisam siguran da je ruka igrača Villarreala bila udaljenija od tijela od ruke Theophilea. Svrstao bih te situacije u istu kategoriju. Ono što je ključno - ako tijekom utakmice za jednake situacije imate drugačiji kriterij, to znači da sudac nije dobro odradio posao. Ja ne bih sudio nijedan kazneni udarac na toj utakmici, a ako sam svirao prvi, onda bih svirao i drugi. 

Vratio bih se na stara pravila. Suci sad mole boga da nema ruke u kaznenom prostoru

Pravilo ruke je veliki problem u suđenju, a bit će još i veći jer su usvojena nova pravila koja će se provoditi od 1. lipnja, ali elitni Uefini suci primjenjuju ih već sada. Događat će se veliki problemi je će sudac imati mogućnost za samostalnu procjenu o tome prati li ruka kretanje tijela. Kako će komentatori i novinari običnom gledatelju objasniti da ruka u jednoj situaciji nije pratila kretanje tijela, a u drugoj jest? Sve će opet ovisiti o slobodnoj procjeni suca i vraćamo se na famozno slobodno sudačko uvjerenje.

Digitalizacija je u ovom slučaju nemoguća. Kada su u pitanju VAR i tehnologija na gol-crti, tu je moguće raditi matematičke procjene. Kod ruke to nikad nećemo moći imati. Što znači ako je ruka udaljena od tijela pet ili deset centimetara? Za mene je uvijek ključno je li tu bilo namjere igranja rukom. Prije tri godine to je izbačeno iz pravila. Možemo razgovarati jesu li pravila logična ili nisu, ali namjere igranja rukom u pravilima više nema i kod primjene pravila o tome ne možemo diskutirati. 

Nigdje u pravilima se ne navodi je li igrač namjerno igrao rukom ako mu je lopta pet centimetara od tijela i je li tako spriječio prolaz odnosno štopao loptu. Suci će doći u jako neugodnu situaciju i bit će sve više pritužbi na njihovo suđenje, nekad opravdano, ali nekada i neopravdano. Čini mi se da će suci moliti boga da nemaju situaciju s rukom u kaznenom prostoru. Sjećamo se da su Talijani prije deset godina uveli pravilo da se svaka ruka unutar kaznenog prostora procjenjuje kao kazneni udarac. Klubovi i igrači su poludjeli zbog toga, pritužbe su bile ogromne. Zato su Talijani prvi počeli ići u blok na napadače s rukama iza leđa, a to je potpuno neprirodno. Kako na taj način blokirati napadača? Što ako igrač padne, može se polomiti, nema vremena za reakciju. Od tog pravila se na kraju odustalo i to je u redu, bilo bi suludo da smo nastavili s tim. Da se mene pita, vratio bih se na stara pravila, odnosno uveo bih kao ključne parametre je li igranje rukom bilo namjerno ili nenamjerno te je li ruka bila u prirodnom ili neprirodnom položaju. Imali smo puno manje dilema kada su pravila bila takva. Više nisam u tim vodama i iskreno, drago mi je. 

Uveo bih provjeru svakog faula unutar 25 metara 

Što se tiče reakcija naših trenera i bivših napadača poput Gorana Vlaovića koji je kazao da ne zna kako bi danas slavio pogotke čekajući na VAR pet minuta, moram napomenuti da su pojedine utakmice vrijedne 20 milijuna eura. Zbog jednog zaleđa ekipa može izgubiti ogroman novac i smatram da je VAR po pitanju zaleđa potpuno ispunio svrhu. Kada je u pitanju pravilo ruke, iza VAR-a i dalje stoji čovjek. Možda bi njemački sudac koji je radio utakmicu Dinama i Villarreala drugačije procijenio situacije kada bi ih ponovno pogledao. Puno toga ovisi o karakteru suca i ljudi koji stoje iza VAR-a. Uvijek će tu biti dilema.

Osobno bih uveo još jedno pravilo, a to je da se unutar 25 metara od gola uz VAR provjeravaju svi prekršaji. Danas svaka nogometna ekipa ima igrače koji iz slobodnjaka s 18 metara zabijaju bolje nego iz kaznenog udarca. Sjetimo se finala SP-a, kada je Pitana dosudio prekršaj na Griezmannu koji nije postojao, a Hrvatska je nakon toga primila pogodak. To je trenutak koji je preokrenuo utakmicu, a situacija se dogodila na 20 metara od gola. Da je tu VAR mogao raditi svoj posao, prekršaja ne bi bilo.

Mora postojati granica. Sada je ona postavljena na 11 metara, a ja bih ju postavio na 25 metara. Pravila se moraju mijenjati. Zbog korona-krize sada imamo pet zamjena, uskoro ćemo vjerojatno imati time-out i mogućnost zamjene istog igrača kao u malom nogometu. Zašto ne bismo imali mogućnost izvesti igrača koji je nervozan, a potom ga vratiti u igru kad se smiri i kad mu ukažemo na neke stvari?

Hrvati misle da sve znaju, bit će jako teško objasniti nova pravila našim gledateljima 

Pravila su se nekad mijenjala svakih 20 godina, a sada se mijenjaju svaka tri mjeseca. Ne dovodi nas do ludila izmjena pravila, nego izmjena tumačenja pravila. Zato više nitko ništa ne razumije. Elitni suci griješe pa ne možemo očekivati da u Hrvatskoj neće biti još više grešaka. Hrvati ionako uvijek misle da sve znaju i u budućnosti će biti jako teško objašnjavati ovakve situacije našim gledateljima.

Kada je u pitanju pravilo ruke, VAR će uvijek izazivati dileme i trileme. Kada je u pitanju zaleđe, ne razumijem zašto se treneri i igrači žale. Izračunao sam da je VAR u jednoj sezoni Serie A od 174 puta koliko se upalio 150 puta ispravio greške. Bilo je više od 20 grešaka, ali ispravili smo ih 150. To je kao s cjepivom AstraZeneca - puno su veći benefiti od pogrešaka. VAR smo uveli jer sučeve greške mogu odnijeti milijune eura, ali i izbaciti neki klub iz lige, što je za pojedine sredine još gore. Razumijem kad se netko buni protiv VAR-a, ali ne mogu razumjeti kad prigovaraju zbog emocija. Imamo emocije i s druge strane, kad ekipa tuguje, a onda im sudac kaže da ipak nije gol te kreće slavlje. Za mene je VAR i dalje nešto najbolje što se dogodilo nogometu.

Imali smo situacije u HNL-u, kad je smijenjena sudačka komisija jer smo tijekom nekoliko kola gledali cirkus s VAR-om. Logično je da tu dolazi do promjena. Jesu li svi ljudi u novoj komisiji sudački autoriteti? Tu se ne bih složio i smatram da nisu.