VJEROJATNO sva djeca na svijetu koja igraju nogomet sanjaju da će jednog dana loptu nabijati na najvećim nogometnim pozornicama. Jedan mali dio najtalentiranijih i najsretnijih u tome i uspije i postane svjetska zvijezda. Nogomet je pri tome poseban u odnosu na druge sportove jer je moguće istovremeno imati neprimjetnu karijeru u klubovima za koje većina ljudi nikad nije čula i biti neizmjerno popularan.

Za to je zaslužan Football Manager, jedna od najpoznatijih sportskih igrica na svijetu. Vjerojatno ne postoji osoba rođena u eri interneta ili netom prije, a da se bar jednom nije okušala u ovoj simulaciji trenerskog posla. Sati, dani, pa i mjeseci u kojima ste vodili svoje omiljene klubove ili totalne autsajdere postali su, bez ikakvog pretjerivanja, dio svjetske nogometne baštine. 

Jedna od najranijih verzija "koju su svi igrali" je Championship Manager iz sezone 2001/02. U njemu su dominirali igrači koji za koje su tek rijetki čuli u stvarnosti, čime su postali najpoznatiji anonimni nogometaši na svijetu. 

Manager ih je prepoznao kao genijalne igrače uz nestvarne statistike i ocjene, ali su njihove prave karijere bile dosta drugačije. Tko su zapravo bili i gdje su igrali junaci našeg djetinjstva?

Maxim Tsigalko

Prvo ime igrice i njena najveća legenda. Mladi bjeloruski napadač je igrač koji će vam do kraja karijere isporučivati barem jedan gol po utakmici, a nakon nekoliko sezona je i glavni favorit za Zlatnu loptu. Čovjek koji je na Manageru mogao sve napraviti sam, nije to mogao i u stvarnom životu. Prve četiri godine karijere proveo je u Dinamu iz Minska gdje je pokazao djelić golgeterskog potencijala. Ipak, vrlo brzo su mu karijeru unazadile ozljede, a prelaskom u Naftan iz Novopolotska ugasila se nada da ćemo ikada vidjeti Tsigalka kakvog ga znamo iz igrice. Nakon toga se okušao u Kazakhstanu i Armeniji bez većih uspjeha, a karijeru je okončao s 26 godina u Savitu iz Mogileva, koji se raspustio samo nekoliko mjeseci nakon njegovog dolaska. U karijeri Tsigalko je postigao 22 gola, što je učinak koji u Manageru isporuči u jednoj polusezoni. Dvaput je nastupio za Bjelorusiju te je postigao gol protiv Uzbekistana.

Sergej Nikiforenko

Ništa slabiji nije ni Tsigalkov sunarodnjak Nikiforenko. Podjednako dobro kreira, asistira i zabija, a od Šahtara iz Soligorska ga možete dobiti za smiješnih pola milijuna eura. Nikiforenko je vrlo brzo postao poznat kao "Maradona Managera" koji je prvih deset godina najbolji ofenzivni veznjak na igrici. Pri tome može izvrsno pokriti svaku napadačku ulogu u momčadi, iako je u stvarnom životu bio teretan igrač. Na početku karijere zaigrao je na posudbama za Dinamo Minsk i njihovog gradskog rivala Olympiju, ali se vratio u Šahtar u kojem je postao apsolutna legenda s preko 200 nastupa i 52 gola te osvojenim prvenstvom 2005. godine. Danas radi u omladinskoj školi svog matičnog kluba. Unatoč odličnoj domaćoj karijeri, puno je poznatiji po bravurama na ekranu umjesto onih na travnjaku. 



Tonton Zola Moukoko

Moukoka ste mogli vrlo jednostavno dovesti i u hrvatskog niželigaša, a za samo nekoliko sezona dobili biste jednog od najboljih igrača na svijetu koji bi vam donosio 30-ak golova po sezoni. Nevjerojatni Ganac sa švedskom putovnicom na početku igrice ima tek 17 godina, ali je njegov profil ujedno i jedna od najvećih grešaka Managera. Naime, Moukoko nema nikakve veze s Ganom - rođen je i odrastao u Zairu, današnjem DR Kongu. S deset godina poginuli su mu roditelji te je na bratov nagovor došao u Stockholm. Tamo je odmah prepoznat kao veliki talent u Djurgardenu te je trenirao sa seniorima kada mu je bilo samo 14 godina. Ubrzo ga je zapazio i ostatak Europe. Otišao je na probu u Bolognu i Empoli, a od dogovorene probe na San Siru je odustao jer ga je na putu za Milano nazvao menadžer Derby Countyja i ponudio ugovor. 

Tamo je postao instant zvijezda na temelju svojih partija koje je pružio u virtualnoj stvarnosti i čak je u jednoj novinskoj anketi proglašen najpopularnijim igračem Derbyja prije nego što je odigrao ijednu utakmicu za slavni engleski klub. Početak je obećavao, ali nakon samo mjesec dana odlučio je napustiti nogomet na dvije godine zbog nove velike obiteljske tragedije. Brat koji ga je doveo u Europu bio je otrovan na službenom putu u Kongu te je umro. Moukoko nakon toga nikad više nije zaigrao za Derby, ali mu je u oživljavanju kakve-takve karijere pomogao tadašnji izbornik Engleske Šveđanin Sven-Goran Eriksson koji ga je preko svojih kontakata ubacio u drugu švedsku ligu. Karijeru je završio nakon dvije godine u finskom drugoligašu Atlantisu s 28 godina.
 

Assane N'Diaye

Ovaj senegalski velikan i najbolji branič na igrici preminuo je 2008. nakon teške bolesti sa samo 33 godine na leđima. Njegove nevjerojatne ocjene na Manageru nisu bile neopravdane - nakon sjajnih igara u domaćem klubu koji nosi ime po Ivani Orleanskoj otišao je u ukrajinski Šahtar. Baš te sezone klub iz Donjecka osvojio je prvi od svojih dvanaest naslova prvaka, ali N'Diaye se nije najbolje snašao. Ukrajinci su ga doživjeli kao vrlo lijenog igrača koji zbog manjka zalaganja i izbjegavanja treninga nikad neće ostvariti svoj potencijal. To se i dogodilo jer se nakon dvije i pol sezone vratio u Senegal gdje je u amaterskoj ligi završio karijeru. Za reprezentaciju je upisao čak 37 nastupa, a nesportski stil života koštao ga je i za vrijeme karijere - od reprezentacije se oprostio samo godinu dana prije nego što će Senegal odigrati senzacionalno Svjetsko prvenstvo 2002. godine. N'Diaye je imao nesumnjivo bogatu karijeru, ali je ostao jako daleko od titule najboljeg braniča na svijetu. 

Mark Kerr

Kerr možda nema egzotičnu pozadinu i upečatljivo ime zbog koje ćete se na prvu zaljubiti u njega, ali će vas već u prvoj sezoni osvojiti. Briljantan središnji vezni ima izuzetno napucane ocjene, a njegovim dovođenjem riješili ste problem u srcu veznog reda na barem 10 godina. Često nemate puno vremena za dovesti ga, jer vrlo rano iz škotskog Falkirka pređe u neki od engleskih velikana koji ga ne želi prodati ispod 20-ak milijuna eura. Manager možda nije dobro procijenio njegov talent, ali odlučnost svakako jest jer 38-godišnji Kerr i danas igra nogomet, u Ayr Unitedu koji se natječe u drugoj škotskoj ligi. U 20 godina dugačkoj karijeri promijenio je sedam škotskih klubova. Najveći utisak ostavio je u Aberdeenu i Falkirku, a samo je pola godine karijere proveo izvan domovine kada je prije 10 godina zaigrao u grčkom Asteropolisu. Iako je u škotskom Premiershipu i Championshipu upisao gotovo 400 nastupa, nikad nije zaigrao za reprezentaciju.

Mike Duff

Desni bek iz Sjeverne Irske s 21 godinom u igrici je bolji od Cafua, Puyola i Thurama. U stvarnom životu, prvu prvoligašku utakmicu odigrao je s 27 godina. Prvih osam godina karijere proveo je u Cheltenham Townu, na međi između druge i treće engleske lige. Drugih osam godina proveo je u Burnleyu kojem je pomogao ući u engleski Premiership, gdje je odigrao tek 11 utakmica. Za nacionalnu vrstu nastupio je 24 puta, a danas je trener kluba svog života, Cheltenhama, koji je u njegovom odsustvu ispao u četvrtu ligu.

Cherno Samba

Najmlađe ime na ovoj listi u trenutku izlaska igrice tek je navršilo 16 godina, ali zahvaljujući strašnim fizičkim predispozicijama i sjajnoj završnici vrlo brzo izraste u jednog od najefikasnijih napadača na svijetu kojem se cijena preko noći upeterostruči. Rođen je u Gambiji iz koje je s obitelji preselio u Englesku kada mu je bilo šest godina. Tamo je nastupao za sve mlade reprezentacije do 20 godine, a na jednoj od selekcijskih utakmica na klupu je sjajnim partijama poslao - Waynea Rooneya. Sve to mu je donijelo sjajnu reputaciju i medijske naslovnice koje su ga gurale kao onog igrača koji će na Svjetskom prvenstvu 2006. godine konačno trofej prvaka "donijeti doma". 

Karijeru je počeo u Millwallu, ali vrlo brzo su pristizale ponude i od puno većih klubova. Za njega se zanimao Manchester United (klub za koji je navijao), ali prvi potez povukao je Liverpool koji je za njega ponudio 2 milijuna funti i to preko Michaela Owena koji ga je osobno nazvao na mobitel. Millwall je ponudu odbio, na što je Samba reagirao odbijanjem da se vrati u klub. U priču se umiješao i nogometni savez koji je uspio dogovoriti Sambin povratak uz garantirani trogodišnji profesionalni ugovor u Millwallu. Iako je ugovor potpisan, Millwall se osvetio svom igraču tako što ga je zabetonirao za klupu, a uskoro i otpustio. 


Embed from Getty Images

Samba je preko agenta uspio otići u španjolski Cadiz, pa onda i na posudbu u Malaginu drugu momčad, ali njegov život postao je noćna mora. Sanjao je o propuštenoj prilici karijere, a ostavši sam u stranoj zemlji ubrzo je obolio od depresije. Tjednima je od klupskog liječnika krao tablete te se i neuspješno pokušao ubiti predoziranjem. Uspio se oporaviti dovoljno da se vrati u Englesku u kojoj je odigrao sezonu u drugoj ligi, da bi se nakon avantura u niželigaškom nogometu, drugoj grčkoj i finskoj ligi umirovio.

Manager 01/02 ima još desetine junaka koje zaslužuju biti spomenute i opjevane. Legende poput Vitalija Kutuzova,Maxa Tonetta, Petera Oforija-Quayea, Dionisisa Chiotisa, Kennedyja Bakircioglua, Isaaca Okoronkwa ili Juliusa Aghaowe složili su respektabilne karijere, ali bez Managera nikad ne bi bili pretjerano popularni i poznati široj nogometnoj javnosti. Pa ako u stvarnosti i nisu mogli zabiti 30 golova u sezoni, njihova ostvarenja na ekranu nisu za nas bili ništa manje realna ili bitna. 

Omogućili su nam da zavirimo u magični svijet koji nismo nikad imali prilike biti i zbog toga su naši junaci koji su postali nogometno besmrtni bez da smo ih ikad vidjeli kako udaraju loptu. Jer igrač koji se čitavu karijeru smuca po bjeloruskim ili senegalskim ledinama, a na spomen njegovog imena se odrasli ljudi nasmiješe i deset godina nakon završetka karijere ne može biti ništa drugo osim junaka.