HRVATSKI reprezentativni rukomet već godinama vapi za vrhunskim golmanom. Vratarom koji će ubiti volju protivnika za igrom i ugasiti mu svaku nadu da može pobijediti, posebno u velikim utakmicama. Možda smo zadnju takvu utakmicu odigrali u Danskoj protiv Norveške na kvalifikacijskom turniru za Igre u Riju 2016. Tada je u ključnom meču za odlazak u Brazil partiju života odigrao Ivan Stevanović, koji je praktički sam uništio Skandinavce i poslao Hrvatsku na Igre.

Ne možemo reći da u tom periodu hrvatska reprezentacija nije imala dobre golmane. Alilović, Pešić, Šego i Ivić su odlični golmani, u karijeri su branili u vrhunskim klubovima. Ali dojma smo da se sve promijeni kad obuku reprezentativni dres. Jednostavno nismo imali nekog svog Omeyera, Landina ili Wolfa.

Ako je suditi po utakmici s Francuskom, lako je moguće da će se i to promijeniti. Dominik Kuzmanović odigrao je čudesnu partiju i do samog kraja držao moćnu Francusku u šaci. Hrvatska nije odigrala neku posebno dobru utakmicu protiv olimpijskog prvaka, ali je do zadnjih sekundi bila u igri zahvaljujući bedemu koji je pred Francuze postavio 21-godišnji golman našičkog Nexea.

Nevjerojatna partija Kuzmanovića

Kuzmanović je obranio 13 lopti, što je samo po sebi impresivan podatak. No još više oduševljava način na koji je došao do tog učinka. Branio je zicere, sedmerce, kontre, i to u trenucima kad je Francuska stalno prijetila da ode na 4-5 razlike i prelomi susret.

Matej Mandić nije dobro ušao u susret. U prvom poluvremenu nije mogao obraniti gotovo ništa, a Francuska je vrlo brzo preokrenula odličan početak Hrvatske i otišla na tri razlike. U tom trenutku Perkovac je uveo Kuzmanovića i šou je mogao početi. Na krilima njegovih obrana Hrvatska je s egalom otišla na odmor, a jednako dobro nastavio je braniti i u nastavku.

Da nije bilo previše tehničkih grešaka u napadu, Kuzmanović je mogao biti ključ pobjede. Hrvatsku do kraja drugog dijela čekaju još dvoboji s Mađarskom, Islandom i Njemačkom, a s tri pobjede ima se pravo nadati polufinalu. Bude li Kuzmanović na ovakvoj razini, to ne bi trebalo biti iznenađenje.

Iz bolničkog kreveta na Euro

Ono što je posebno impresivno kod Kuzmanovića jest to što je propustio čitave pripreme zbog bolesti i na Euro praktički došao iz bolničkog kreveta. Perkovac mu je vjerovao i čekao ga, i nije pogriješio.

"Kuzma je naša orijentacija za budućnost s Mandićem za narednih 10-15 godina. Uložio je puno u pripreme i zaslužio je biti ovdje, a vidjet ćemo s igranjem u vremenu koje dolazi", rekao je Perkovac nakon remija s Austrijom, poslije kojeg je na tribine poslao Filipa Ivića, a u sastav za Rumunjsku ubacio 22-godišnjeg golmana hita Europske lige.

S pet godina znao je da mu je rukomet budućnost

Prošle sezone Kuzmanović je na susretu protiv Sportinga u Lisabonu zablistao kad je obranio čak 26 udaraca i tako postavio rekord natjecanja. Karijeru je počeo u Dugom Selu, a već s pet godina znao je da mu je rukomet budućnost.

''Prvi put sam se zaljubio u rukomet već s pet godina kada sam i počeo trenirati s bratom i njegovom generacijom koji su bili četiri godine stariji od mene. I ubrzo nakon što sam stao na gol rodila se ljubav prema branjenju jer sam htio imati važnu ulogu u timu. Naravno svake godine se pratilo prvenstvo i reprezentacija i već sam tada znao da i ja želim u budućnosti biti na velikom natjecanju u dresu reprezentacije", rekao je nedavno mladić koji ima potencijal da bude jedan od najboljih na svijetu u svom poslu. Bilo bi to fantastično za budućnost hrvatskog rukometa, koji jako dugo traži ovakvog čovjeka.