NARAVNO da će Rukometnog prvenstva biti i naravno da je danas na Badnjak, u satima kada svi normalni već kite bor i jedu bakalar, izdana Uporabna dozvola za zagrebačku Arenu. Tko je realan uopće sumnjao u neki drugi scenarij. I naravno da su Poreč i Varaždin pristali platiti tri i pol milje kuna za suorganizaciju Svjetskog prvenstva, iako su prije samo nekoliko dana prozivali HRS za lopovštinu i pokušaj prevare. I to se dogodilo na Badnjak, doduše u jutarnjim satima.

> Ronioci u Areni zbog krova, Ingra priznala sitne propuste

> Ekskluzivni video: Arena Zagreb od podruma do krova

Ma da je Arena trebala biti gotova prije tri mjeseca i da su sporni ugovori trebali biti potpisani prije pola godine i tada bi se sve "sredilo", jer u Hrvatskoj je sve moguće samo trebaš biti faca i moraš poznavati prave ljude. Ili to što se treba srediti mora biti od nacionalnog interesa, a u današnje vrijeme čak i golf tereni upadaju u tu kategoriju, kako onda ne bi jedno Svjetsko prvenstvo.

I naravno da će se na koncu svi, pod svi mislimo na političare, dužnosnike i sportske funkcionare, tapšati međusobno po ramenima, govoriti kako su sjajan posao napravili i koliko Arena znači za Zagreb, a koliko Svjetsko rukometno prvenstvo znači za velebni hrvatski ugled. Jer oni su za to sve zaslužni, oni su nam omogućili da sve to platimo. Oni su pravi heroji...

Nije bitno tko pije kad građani plaćaju

U zaborav će potpuno pasti činjenica da je dosadašnja organizacija ovog natjecanja zapravo savršen odljev stanja hrvatskog društva koje se može opisati sa mnogo riječi, no samo su dvije dovoljno slikovite da ukažu na pravu situaciju. A one su dno dna. Od samog početka bilo je vrlo teško u cijeloj priči odrediti tko pije, a tko plaća, a u pojedine trenutke akteri nisu izgledali dovoljno sposobni za organizaciju kuglačkog natjecanje u Pušćoj Bistri, a kamoli najvećeg natjecanja u povijesti rukometa.

Prvo se Grad gotovo tri mjeseca natezao sa izvođačem radova kojeg je sam izabrao. Bandić je u nekoliko navrata slavodobitno najavljivao da je dogovor konačno postignut, da bi u posljednji čas uvijek iskrsnulo neko novo pitanje oko kojeg nije bio moguć kompromis. Tadašnji predsjednik Rukometnog saveza, Željko Kavran, hvatao se za glavu govoreći da mu je već žao jer je Hrvatska uopće dobila organizaciju Svjetskog rukometnog prvenstva.

Kada je voda došla čak i malo poviše ušiju i kada su ljudi iz IHF-a već kupili kartu za Zagreb kako bi došli u konačnu inspekciju, problemi su preko noći isparili. Bandić je izgladio probleme s Ingrom i Trigranitom, a Ivano Balić je položio kamen temeljac za dvoranu koja će hrvatske porezne obveznike u sljedećih 28 godina koštati 210 milijuna eura.

I pitanje odmetnutih gradova gurnuto pod tepih

Niti ostatak organizacije nije bio ništa uspješniji. Dapače, i tu se fušari sve u šesnaest, a u kolikim razmjerima dovoljno govori podatak da je pravi "master of puppets" hrvatskog rukometa, Zoran Gobac, još jučer prijetio da će neki gradovi izgubiti domaćinstvo. "I bez njih se može i za njih imamo rješenje", rekao je odnoseći se na Varaždin i Poreč koji su odbili potpisati tražene ugovore o suorganizaciji.

Bizarno, ali istinito, postojala je realna šansa da gradovi u kojima su se izgradile nove dvorane posebno za ovu priliku ne budu domaćini Svjetskog prvenstva jer ne želi platiti, kako su to oni nazvali, "rukometni porez na budale". Sve to samo dvadeset dana prije početka natjecanja koje je trebalo biti kruna vjerojatno najveće generacije u hrvatskom sportu uopće.

Ali nema panike, sve je pod kontrolom, uvjeravali su nas neuvjerljivo iz Saveza. No, ne vrijedi ona raperska "Tog ima samo kod nas" jer je ovakva, zapravo ne-organizacija, već viđena u Ukrajini i Poljskoj kojima se cijeli svijet smije jer su apsolutno nesposobni organizirati Euro 2010, natjecanje koje je Vlatko Marković već upisao kao svoje životno djelo.

Ima još dovoljno vremena za novi skandal

Nakon svega, kako očekivati da će situacija barem u onom sportskom dijelu biti bolja? Naravno da neće i da nije. I u najuspješnijem hrvatskom sportskom kolektivu od pamtivijeka već neko vrijeme vlada trulež koji nagriza njegov zlatni sjaj. Izbornik, koji je zapravo oduvijek bio više političar nego trener, davno je izgubio autoritet kod svojih igrača.

A da je situacija kritično ozbiljna pokazali su posljednji primjeri Džombe i Sulića. Dvojac je prekrižio Paklene i javno progovorio o bljutavoj atmosferi u momčadi od koje se očekuje da svoju perfektnu "karijeru" zaokruži zlatom na domaćem terenu. No, momci svojim rezultatima nisu zaslužili uopće biti u istom tekstu s likovima iz bajke s početka, pa ćemo im samo zaželjeti što bolji plasman. Naravno, ako se prvenstvo uopće održi. Još je 20 dana do početka, tko zna što se još može dogoditi...

Marko Petrak
Foto: AFP, Index