MALO što može njemačku sportsku javnost šokirati kao vijesti i tračevi iz njihovog najuspješnijeg kluba - FC Bayerna. Uglavnom su svi novinari i sportska javnost uvijek u pripravnosti jer je Bayern, klub kojem je nadimak FC Hollywood, neiscrpan izvor svih vrsta događaja.

No otkaz Julianu Nagelsmannu, tom "neupitnom projektu kluba", u kojega su uloženi silni milijuni (25 milijuna eura odšteta RB Leipzigu plus višemilijunska plaća), nije samo šokirao nogometni svijet. Izazvao je bijes navijača i pratitelja kluba do te mjere da su mnogi htjeli organizirano izaći pred sjedište kluba kako bi prosvjedovali protiv takve odluke. Na to ih je najviše ponukala vijest da je Nagelsmann, navodno, o svom otkazu saznao iz medija i da ga je klub gnjusno prekrižio čim je postalo jasno da je Thomas Tuchel konačno spreman preuzeti Bayern.

"Projekt kluba" je obična fraza u koju nitko nije bio spreman vjerovati

Nije sve tako jednostavno i ne pomaže što tabloidi konstantno puštaju svakojake priče i teorije, a javnosti malo treba za potpunu eskalaciju. I danima će zasigurno izlaziti različite verzije događaja koji su doveli do ovog razlaza. Samo što neke od njih govore i to da je ovo prirodan slijed događaja posljednjih godina u najvećem njemačkom klubu.

Nagelsmann je bio dugogodišnja želja Bayerna, posebno Ulija Hoeneßa. Želio ga je dovesti već iz Hoffenheima i jedva su ga uvjerili da je za to prerano. Uli je na svoje došao nakon što su eskalirala neslaganja s Hansijem Flickom i brže-bolje prigrlio je situaciju te svoj red da potpiše obećanog sina. Priča nije bila bez sumnji, i to osnovanih, ali sve je to fino upakirano u fraze "nova era", "prirodni proces" i "projekt kluba".

I to takav da je odmah dobio petogodišnji ugovor i "mir, povjerenje da razvija momčad za velike stvari". Rečeno je da će mu se sve eventualne krize nekako oprostiti, da će čelni ljudi biti iza njega, čak i pod cijenu tjeranja igrača ako dođe do sukoba trener - igrač. 

Konstantna igra izražavanja javne potpore bila je očita laž

Jedino što se od njega tražilo bilo je da razvija mlade igrače, da Bayern igra atraktivno, inovativno, posebno... I da se slučajno ne zanosi stavljajući veto na neke transfere kako je to radio njegov prethodnik. Ukratko, to je bio početak nove ere kluba, kako je to pompozno najavljeno.

Divno je izgledala ta bajka i valja priznati da je puno nas zanesenjački uživalo u tome iako je, da si ne lažemo, uvijek ostala neka iskra sumnje. Došle su krize vrlo brzo, pa čak i neki sramotni rezultati (blamaža protiv Gladbacha 5:0, ispadanje od Villarreala u Ligi prvaka, i to jako lošom igrom...), komešanja je bilo u svečanoj loži Allianz Arene, ali javna podrška nije nikad došla u pitanje.

Nije ni ovih dana, zapravo, ali je Nagelsmann, lagano kao listić otpuhan u baruštinu na jesenjem vjetru, otišao u povijest iako su nedavno predsjednik Herbert Heiner i Uli Hoeneß izjavili precizno i neuvijeno da mladi stručnjak ima podršku kluba, čak i pod cijenu da se ispadne od PSG-a. Jer nije sramota ispasti od kluba koji ima neiscrpan budžet.

Niko Kovač i Nagelsmann su dvije velike žrtve pogrešnih poteza Bayerna

Malo je drugačija bila situacija po pitanju Bundeslige. To se nije smjelo uopće dovoditi u pitanje. Bundesliga se podrazumijeva i 11. titula zaredom je minimalni cilj. Bez titule Bundeslige događa se katastrofa koju nisu spremni progutati ni Salihamidžić, ni Kahn, ni Heiner, Hoeneß... Ne postoji taj projekt kluba koji bi ostavili na životu ako Bundesliga dođe u pitanje.  

Zatim se postavlja jedno sasvim logično pitanje: zašto su se uopće upuštali u takvo što kad je očito da nisu spremni progutati pokoji poraz i pokoju izgubljenu titulu za nešto veće u budućnosti? I ponovno dolazimo do toga da otvoreno i bahato čelnici Bayerna potpisuju svoju grešku a da ne predstave i svoju odgovornost javnosti. 

Posljednja velika greška bio je Niko Kovač, kojega su u nedostatku velikih imena (mnogi drugi treneri su tada odbili Bayern) instalirali na klupu, znajući da će brže-bolje biti prožvakan i ispljunut. Stilom i metodama rada se nije nikako uklapao u Bayern, što ne znači da je loš stručnjak, nego da je bio samo još jedan poraz uprave kluba.

Bayern kao veliki igrač ne može čekati, ali je bezobrazno potrošio Nagelsmanna

Tih godina, preciznije 2018., velika želja bio je Tuchel, koji je otišavši u PSG neuvijeno izjavio da su Parižani bili konkretniji, brži i dosljedniji. Zašto je to bitno? Iz jednostavnog razloga što je ostao tiha patnja i netko od "vijeća staraca" koje vlada Bayernom nemirno je živio u znanju da mu je Tuchel slobodan i pred nosom u Münchenu. Taj je sada dobio svoju priliku i ova kriza u Bundesligi došla je kao naručena.

Sva sila dostupnih, suvislih i nesuvislih argumenata strovalila se na Nagelsmanna, koji je ostao potpuno sam, kao dječarac kojemu su prijatelji obećali da će se igrati s njim iako je napredan i prenaporan za njih, a zatim su ga napustili prvom prilikom kad im se nije svidjela njegova igra.

U Bayernu mira i strpljenja nema niti će ih biti. Kakve god prljave priče i ogovaranja dolazili o Nagelsmannu i razlogu otkaza, jedno je sigurno - on je nova greška uprave, koja ga je dovela lažno predstavljajući budućnost koju mu poklanjaju unatoč bilo kakvim nemirima. To je čista i korporacijska laž jer Bayern je klub kojemu se proglašava kriza i pale se alarmi ako samo jednu utakmicu odigra neriješeno, a kamoli tri neriješene zaredom.

Pogotovo je neoprostivo da se znoje dlanovi čelnika dok u ključnoj utakmici u borbi za titulu čekaju Borussiju Dortmund, koje se očito panično boje. Ne zbog njene snage, nego zbog laži koju su javno proklamirali kao istinu - da je Bayern spreman podnijeti Nagelsmannov posrtaj. 

Kritiziranje rasipništva PSG-a i Cityja je licemjerno

Bez obzira na to čemu se radilo, o krizi igre, krizi rezultata, slabom razvoju mladih talenata, lošem odnosu sa zvijezdama, neshvatljivim oscilacijama, ljubovanju s novinarkom Bilda, odlasku na skijanje usred krize, svađi s trenerom golmana, borbi s vjetrenjačama i krticom u svlačionici... Ovako do sutra možemo nabrajati. Sve to stoji u manjoj ili većoj mjeri, ali zar nisu rekli da su spremni sve sažvakati kad su se odlučili za "projekt trenera"?

Što se događa u Bayernu? Događa se korporacija koja mora poslovati s greškama svedenim na minimum. Od zelenog terena i rezultata do one posebne edicije trenirke u fan shopu koja košta preko 400 eura. Bolesno izgleda na prvu, ali je to put giganata, a Bayern je, kao i svi drugi vodeći svjetski klubovi, gigant koji nemilosrdno melje i mora tako biti. To je valjda jasno svima. Ili tako ili te nema.

Nagelsmann je bio osuđen na propast iako smo to odbijali vidjeti i sanjarili smo da bi to ipak, ako ijednom klubu od velikih, moglo uspjeti Bayernu. I koliko god romantični navijači bili zbog toga razočarani i bijesni, možda Dickensov Marley iz Božićne priče najjednostavnije dočarava ono što sada žele čuti. 

Scrooge ga je nakon niza loših vijesti upitao ima li mu reći išta utješno. Na to mu je Marley hladno odgovorio: "Nema za tebe utjehe!" Bayern je super klub za Superligu iako laže i sebi i nama da čuva onaj posljednji bastion istinskog nogometa.