DILJEM Europe prijelazni rok je u punom jeku, a nogometni fanovi svakodnevno upijaju dramu koju im preko portala i društvenih mreža serviraju klubovi i agenti. Nakon burnog prošlog ljeta u središtu zbivanja ponovo je Barcelona.

Godinu dana nakon predsjedničkih izbora i pobjede Joana Laporte, klub koji je prema vlastitim izvješćima nagomilao dug od preko milijardu eura i nije mogao produžiti ugovor najvećoj legendi, Lionelu Messiju, na rubu je dovođenja pet ili šest novih igrača, a za neke od njih planira potrošiti pozamašne odštete kojima će suma biti blizu 200 milijuna eura.

Barcelonine financije postale su tako najzanimljivija nogometna tema, posebno u engleskoj javnosti, jer Barca trenutno pregovara s Leedsom, Chelseajem i Manchester Unitedom, gdje se širi val raznih dezinformacija. Zaziva se UEFA-in financijski fair-play, navijači su bijesni na klubove što uopće žele poslovati s Barcom, koja ne plaća račune, i nižu se šale o njenom bankrotu.

S obzirom na sve to, pitati se kako Barca može trošiti toliko novca na igrače sasvim je legitimno, no odgovor na to pitanje nije jednostavan, a onaj tko ne prati Barcelonu iz dana u dan, teško će ga uopće dobiti.

Restrukturiranje kratkoročnog duga

Prije pandemije Barcelona je bila najbogatiji klub na svijetu i prvi klub koji je probio cifru od milijardu dolara godišnjih prihoda. Međutim, i u tom razdoblju financijskog prosperiteta Barcelona je zbog nesposobnosti bivše uprave gomilala dugove, a najopasniji su bili oni vezani za odštete i plaće igrača poput Coutinha, Dembelea i Griezmanna jer su bili kratkoročni.

Zatim je došla i pandemija te opasno srezala Barcelonine "matchday" prihode (ulaznice, hrana i piće, fan-shop) koji su bili na razini stotina milijuna eura, a uprava je nastavila iracionalno trošiti. Prema procjenama, bez ostavke bivšeg predsjednika, samo troškovi za plaće igrača bili bi 110% Barceloninih prihoda, što bi značilo skori bankrot.

Dolaskom Laporte kratkoročni dug odmah je restrukturiran. Otišla su tri najskuplja igrača (Messi, Griezmann i Coutinho), svi kapetani prihvatili su znatno smanjenje plaća (Alba, Pique, Busquets i Roberto), dok je ostatak kratkoročnog duga ostao uglavnom vezan za odštete nedavno dovedenih igrača. On je nekoliko mjeseci poslije pretvoren u dugoročni dug kreditom u trajanju od 15 godina.

Time je gotovo sav dug postao dugoročan, a klub je "ostao iznad vode" te se fokusirao na promociju mladih i dovođenje slobodnih igrača. Međutim, to je automatski značilo ne samo sezonu bez ikakvog trofeja već i bez prave borbe za bilo koji trofej, što je za Barcelonu tijekom prošlih 15-ak godina postalo nedopustivo.

Ovoga ljeta Barcelona se našla na prekretnici

U međuvremenu je najveći Barcin rival Real Madrid bez muke osvojio španjolsko prvenstvo, a tome je dodao i Ligu prvaka, dok su engleski klubovi iz pandemije izašli još bogatiji te su nastavili trošiti sulude cifre na zvijezde, gomilajući sve više talenata u Premier ligi.

Nova uprava shvatila je da sporim, niskorizičnim rebuildingom kluba za budućnost, fokusiranjem na mlade igrače, smanjivanjem plaća i nedovođenjem igrača Barca riskira nešto izvan financija - da u sportskom smislu u sljedećih nekoliko sezona debelo zaostane za Realom i engleskim klubovima te si time smanji rezultatsku relevantnost, kao što se primjerice dogodilo Milanu.

Time bi značajno pao interes za klub, smanjili bi se prihodi na svim razinama, netko drugi, poput Manchester Cityja ili PSG-a, u međuvremenu bi polako preuzimao Barcinu ulogu globalnog brenda. Budućnosti za koju se sporo i maksimalno održivo gradilo ne bi ni bilo. Stoga Barcelona već mjesecima radi na načinima kako prikupiti sredstva za trenutno poboljšanje ekipe na terenu kako bi ostala rezultatski relevantna.

Moguća ekonomska rješenja su velik rizik

Prvo je potpisala novi sponzorski ugovor s audio-streaming platformom Spotify, koja će za logo na dresu te pravo za promjenu imena stadiona u Spotify Camp Nou plaćati Barci oko 80 milijuna eura godišnje, što je jedan od najvećih sponzorskih ugovora u nogometu. Drugo, Barcelona je kao udruga u vlasništvu svojih članova odlučila privatizirati dijelove kluba.

Članovi kluba su na skupštini odobrili prodaju 49% klupske podružnice koja se bavi licenciranjem i fan-shopovima (Barça Licensing & Merchandising), od koje bi klub mogao generirati oko 300 milijuna eura, a zatim su odobrene i prodaje do 25% zarade od TV prava za La Ligu, što bi klubu u kasu stavilo oko 550 milijuna eura.

Ukupno bi Barca ovoga ljeta mogla prodati dijelove kluba za više od 850 milijuna eura. Jedno od tih ekonomskih rješenja već je aktivirano - američkoj investicijskoj banci Sixth Street prodano je 10% zarade od TV prava za La Ligu za sljedećih 25 godina kako bi se pokrio dio pandemijskih gubitaka zbog kojih bi financijska godina završila minusom.

Barca svake godine od prodaje TV prava za La Ligu zaradi oko 160 milijuna eura. Ako ta cifra u sljedećih 25 godina ostane ista, Sixth Streetu pripast će oko 400 milijuna eura. U zamjenu za to Barca je dobila nešto više od 200 milijuna eura koje može odmah staviti u proračun. Ista logika se primjenjuje i na ostalih 15% TV prava koje Barca planira ubrzo prodati.

Prodaja TV prava po današnjim cijenama velik je rizik jer su one podložne promjeni, a trend je takav da i dalje značajno rastu, stoga 10%, odnosno 16 milijuna eura koliko će Sixth Street za sada godišnje dobivati, može ubrzo postati 20 ili 30 milijuna eura te bi time Barca za 15 ili 20 godina mogla gubiti puno novca, no to je oklada koju mora prihvatiti.

Barca ima novca za nekoliko zvijezda

Jednostavno rečeno, Laporta i uprava donijeli su odluku da je spor rebuilding veći rizik od prodaje budućih prihoda, odnosno misle da ako se Barca jako brzo rezultatski ne vrati u sam vrh europskog nogometa, neće se vratiti nikada.

Ne treba zanemariti činjenicu da je Barcelona i nakon pandemije koronavirusa četvrti najbogatiji klub na svijetu s godišnjim prihodima od oko 600 milijuna eura te se nada kako će povratkom uspješnih rezultata na terenu vratiti globalni interes za klub, a time i prihode, na pretpandemijske staze, čime će vraćanje kredita i otkup prodanih TV prava biti olakšani.

Foto: Deloitte

Kako je situacija oko Barcinih financija prilično komplicirana i dosadna za prosječnog neinformiranog pratitelja nogometa, jasno je zašto su se javili mitovi i šale da je klub blizu bankrota i troši novac koji nema.

Ukratko, Barcelona trenutno ima novac za sve najavljene igrače te se uskoro nakon službene potvrde dolaska Brazilca Raphinhe iz Leedsa očekuje i finalizacija transfera Roberta Lewandowskog, Julesa Koundéa te rezervnih bekova, vjerojatno dvojca Azpilicueta - Alonso. Nije taj novac pronašla u čarapi ispod kreveta i nije joj ga ostavila tetka iz Njemačke.

Famozni UEFA-in fair-play, koji se aktivira kada klubovi troše više nego što uprihoduju, u slučaju Barcelone nema razloga aktivirati jer će Barca sav potrošeni novac, kako je ranije objašnjeno, uprihoditi ovoga ljeta preko privatizacije dijelova kluba.

Muči je samo jedna stvar

Barcelona neće imati problema s UEFA-inim FFP-om, plaćanjem odšteta za igrače ni njihovih plaća, no problem joj trenutno stvara financijski fair-play La Lige, koji kaže da se na plaće igrača smije trošiti maksimalno 60% prošlogodišnjih prihoda kluba. Ako se troši više od 60%, novi igrači ne mogu biti registrirani za narednu sezonu.

Kako su Barcelonini godišnji troškovi za plaće igrača, prema procjenama s početka prijelaznog roka, i dalje oko 500 milijuna eura (oko 80% prošlogodišnjih prihoda), potrebno je da što više igrača izvan trenerovih planova za narednu sezonu napusti klub.

Philippe Coutinho, Clement Lenglet i Francisco Trincao to su već učinili. Dembeleu je novim ugovorom smanjena plaća za 40% te se na drugim smanjivanjima plaća i odlascima intenzivno radi kako bi se novi igrači mogli ugurati unutar fair-playa. Jedna od mogućih žrtava te čistke je Frenkie de Jong zbog njegove ogromne plaće.

Nakon prošloljetnog cirkusa zbog kojeg se Barca našla u najgoroj situaciji u novijoj povijesti kluba, Laportina uprava već ovoga ljeta pronašla je način kako napraviti konkurentnu ekipu koja bi se mogla boriti za trofeje. Odabrala je kratkoročno umjesto dugoročnog.

Poduzela je velik rizik jer sportski uspjeh ne može biti garantiran, a posljedice tog rizika Barca bi mogla osjetiti tek nakon deset ili dvadeset godina. Kakve god one bile, svjedočimo još jednom povijesnom ljetu koje će oblikovati budućnost Barcelone, španjolskog i svjetskog nogometa.