DAVID MATEO MEJIA MOSCOSO (22) jedan je od najboljih igrača Vukovara te jedan od hit-igrača SuperSport HNL-a ove jeseni. Kolumbijski nogometaš minulog se ljeta vratio s posudbe iz Dugopolja te odmah osvojio bivšeg trenera Gordona Schildenfelda svojim nogometom.

Redovni konzumenti SuperSport HNL-a odavno su prepoznali dinamičnog veznjaka koji jednako aktivno sudjeluje u obje faze igre. Uz to, Mejiu krasi i dobra tehnika s obzirom na to da je po prirodi ofenzivac. Naime, njegove primarne pozicije su ofenzivni vezni i desno krilo, no dolaskom trenera Silvija Čabraje koncem rujna počinje Kolumbijčeva transformacija nakon koje postaje prvotimac i standardni zadnji vezni.

Mejia čini vrlo dinamičan i tehnički nadaren trokut s Enissom Shabanijem i Robinom Gonzalezom koji protivnicima najčešće stvara probleme. Mejia ove sezone ima 14 nastupa i jedan gol za Vukovar, u klubu je od rujna prošle godine nakon što je bez odštete stigao iz kolumbijskog Santa Fea, a ove je sezone promijenio pet pozicija.

Pet puta je igrao kao zadnji vezni, četiri puta kao ofenzivni veznjak, po dvaput kao desno i lijevo krilo te jednom kao srednji vezni. Zbog takve polivalentnosti omiljen je trenerima, a u razgovoru za Index objasnio je kako je došlo do njegove transformacije te opisao svoje početne dojmove iz SuperSport HNL-a.

Kakav je nogometaš David Mejia? Opišite se ukratko.

Opisao bih se kao igrač s karakterom, koji također taj karakter unosi i u samu igru na terenu. Volim se boriti za svaku loptu kao da je posljednja. Otkad sam bio mali, svaku utakmicu sam doživljavao kao simboličnu bitku, u smislu da volim trčati i boriti se za svoje suigrače, svoj trenerski stožer, svoju momčad i uvijek davati 1000% u svakoj utakmici ili treningu.

Također volim puno napadati; jako sam dobar u situacijama jedan na jedan, imam odličan pregled igre i imam jako dobar šut, bilo da se radi o centriranjima ili udarcima na gol. Također sam igrač koji igra za Boga, budući da mi je On dao priliku da igram ovaj prekrasan sport.

Počeli ste sezonu kao ofenzivac, a sada ste zadnji vezni - kada se dogodila ta promjena pozicije, tko je to prvi prepoznao i kako je protekla prilagodba?

Još dok sam bio manji, uvijek sam igrao kao broj 10 ili krilo. Kad sam stigao u Vukovar, igrao sam na sličan način i tako odigrao jednu sezonu. Ovu novu sezonu u prvoj ligi s trenerom Gordonom igrao sam kao desno krilo. Pomogao mi je da se poboljšam kao igrač, posebno u obrani i pomogao mi je pronaći ritam koji mi je omogućio da se prilagodim ligi.

Kad je klub odlučio dovesti novog trenera Silvija Čabraju, nakon nekoliko treninga razgovarao sam s njim i pitao me bih li želio igrati kao obrambeni vezni. Rekao sam da bih jer sam agresivan i na toj poziciji mogu lakše distribuirati loptu. Od tada me trener Čabraja i njegov pomoćnik Kristijan Polovanec postavljaju kao obrambenog veznog.

Kakvi su bili vaši nogometni počeci u Kolumbiji? Koliko je teško ondje uspjeti u nogometu?

Kada sam imao 14 ili 15 godina, pridružio sam se La Equidad Seguros, mlađim kategorijama tog prvoligaškog kluba. Tamo sam igrao do 17. godine. Nakon toga imao sam priliku okušati se u Independiente Santa Feu, još jednoj prvoligaškoj momčadi u mojoj zemlji. Bio sam odabran i pridružio se momčadi do 17 godina, zatim je ubrzo stigla pandemija.

Kada se sve vratilo u normalu, stručni stožer održao je probe i pozvan sam da treniram s njima. Hvala Bogu, odlično sam se snašao, a tadašnji trener odlučio me zadržati u prvoj momčadi. Pozvan sam za utakmicu Copa Libertadoresa, a zatim i za ligašku utakmicu.

U tom razdoblju potpisao sam svoj prvi profesionalni ugovor. Također sam sa 17 godina pozvan u kolumbijsku reprezentaciju U-20 i U-18. Nakon toga bio sam posuđen na godinu dana momčadi iz druge lige. Po povratku u Santa Fe ukazala se prilika da dođem u Hrvatsku i tako je započela ova nova faza u mojoj karijeri.

Jesu li uvjeti za treniranje i napredak nogometnog profesionalca bolji u Kolumbiji ili u Hrvatskoj?

Mislim da je lakše razvijati se kao profesionalni nogometaš u Hrvatskoj jer prvenstveno ima manju populaciju od Kolumbije i stoga nudi više mogućnosti za igrače. Nadalje, ovdje postoji više liga koje su na visokom nivou nego one u Kolumbiji jer u Kolumbiji ih ima samo dvije, dok je u Hrvatskoj nogometna struktura općenito opsežnija.

Objekti za trening i sami vid natjecanja također su u boljem stanju. Podrška sportu je očita, ima više ulaganja i samim time živi sportska kultura koja potiče rast nogometa. Iz tih razloga vjerujem da je lakše stvoriti ime kao profesionalni nogometaš u Hrvatskoj.

Kako ste završili u Hrvatskoj? Tko vas je primijetio?

Kada sam igrao na posudbi u kolumbijskoj drugoj ligi, bio je jedan njemački skaut po imenu Sascha. Otišao je u Santa Fe, moj bivši klub kako bi se raspitao o nekim igračima, a moje ime je bilo među njima.

Od tog trenutka pojavila se mogućnost dolaska u Hrvatsku, budući da ima prijatelja Hrvata. Tako su mi se otvorila vrata da se pridružim Vukovaru i od tada mogu graditi ovu prekrasnu priču s momčadi.

Jeste li prije toga čuli za Hrvatsku?

Čuo sam da je Hrvatska, kao zemlja, vrlo lijepo mjesto s jako lijepom prirodom i prekrasnim plažama. Međutim, nisam puno znao o nogometu u Hrvatskoj. Poznavao sam samo Dinamo Zagreb jer je Luka Modrić ponikao ondje, a sjećao sam se i nastupa reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 2018., kada su stigli do finala. To je sve što sam znao o Hrvatskoj prije dolaska.

Što prvo pamtite po dolasku u Vukovar?

Prvo čega se sjećam iz Vukovara, osim paklene vrućine jer je bila sredina ljeta, bio je mir grada. Nije bilo stalne buke automobila ili aviona. Umjesto toga, mogao se čuti vjetar i uživati u krajoliku oko sebe. Rekao bih da je to nekakvo moje prvo sjećanje na Vukovar.

Nadalje, što se tiče momčadi i ljudi u klubu, to je ljubaznost svih. Od igrača do ekonoma, trenera, svi su pokazali takvu spremnost da mi pomognu sa svime što mi je trebalo, znajući da sam nov. Taj topli i ljudski doček mi je vrlo draga uspomena.

Prošle sezone ste bili na posudbi u Dugopolju. Koliko vam je to pomoglo u razvoju?

Tih šest mjeseci koje sam proveo igrajući u Dugopolju uglavnom mi je pomoglo da zaigram i da razumijem ligu. Omogućilo mi je da shvatim hrvatski stil nogometa: da moraš više trčati, biti agresivniji, a to mi je pomoglo da se bolje razvijem, steknem iskustvo i razumijem igru.

Također sam naučio nekoliko riječi na hrvatskom, što mi je olakšalo komunikaciju na terenu. Osjećam da mi je cijelo razdoblje puno pomoglo u mom rastu kao igrača.

Mnogi sada smatraju da ste igrač i za veće klubove od Vukovara - što ako ove zime dobijete ponudu nekog drugog hrvatskog kluba?

Naravno da me to jako veseli jer je to i svojevrsna nagrada za moju predanost i sav trud koji sam uložio u ovaj sport. Moj san je kao i san svakoga nogometaša napredovati, dosegnuti više razine i postići najveće uspjehe u nogometu, ako Bog da.

Ako se u budućnosti ukažu prilike za odlazak u drugi klub, to bi bilo fantastično, ali zasad sam maksimalno usredotočen na Vukovar i ne želim previše razmišljati o drugim stvarima osim kako dati 100% za ovu momčad i za najbolji ishod, a to je naravno ostanak u HNL-u.

Kakav je vaš dojam o hrvatskom nogometu i SHNL-u?

SHNL je jako dobra liga. Vrlo je dobro organizirana, s kvalitetnim stadionima i terenima. Natječe se deset momčadi, što natjecanje čini zanimljivim. S jedne strane, lako je doći do dna tablice zbog broja momčadi, ali istovremeno je moguće i kvalificirati se za europska natjecanja. Stoga, što se tiče organizacije, razine natjecanja i kvalitete nogometa, smatram je izvrsnom ligom za igranje.

Protiv kojeg kluba vam je dosad bilo najteže i kojeg protivničkog igrača posebno pamtite?

Ne bih mogao izdvojiti samo jednu momčad, ali mogu reći da su Dinamo i Hajduk bili najteži protivnici protiv kojih sam igrao. To su dvije najbolje momčadi u državi i igraju najbolji nogomet. Što se tiče igrača, posebno se sjećam Rebića, napadača Hajduka.

On mi budi uspomene na Svjetsko prvenstvo 2018., kada sam ga gledao na televiziji kako igra protiv Francuske. Međutim, na terenu sam se suočio s njim kao i sa svakim drugim igračem, iako je to iskustvo ostavilo trajan dojam na mene.

Tko je vaš nogometni idol i tko vam je najdraži hrvatski igrač?

Moj idol od malih nogu je Cristiano Ronaldo. Pratim ga stvarno jako dugo, a on me inspirira svojom predanošću i strašću prema nogometu. Ono što je postigao ne samo u Španjolskoj, već i u Engleskoj, Italiji i svakoj momčadi za koju je igrao, dokazuje da je najbolji igrač u povijesti, zato je on moj idol.

Što se tiče hrvatskih nogometaša, moj favorit je Luka Modrić. Smatram ga najboljim igračem kojeg je Hrvatska ikada imala, osvojio je Zlatnu loptu i igrao je za najbolju momčad u povijesti, za mene je on najbolji hrvatski igrač ikada.

A tko je najbolji u hrvatskom prvenstvu?

Za mene je najbolji igrač u ligi Sergi Domínguez, Dinamov branič. Mislim da je vrlo konstantan igrač koji je u većini utakmica održavao vrlo visoku razinu.

Može li Vukovar ostati u SHNL-u?

Naravno da možemo ostati u HNL-u i potpuno sam siguran da hoćemo. Već smo pokazali cijeloj Hrvatskoj da se možemo natjecati i pobjeđivati protiv momčadi poput zagrebačkog Dinama. Pobijedili smo i aktualne prvake, igrali smo vrlo dobar nogomet protiv Hajduka.

Mogu slobodno reći da smo se ravnopravno natjecali protiv svake momčadi. Pronalazimo svoj ritam i osjećam da smo pokazali jako dobar nogomet, pogotovo jer su nas u startu svi već bili otpisivali. Osobno mislim da je naša najbolja kvaliteta to što smo kao momčad vrlo lukavi i karakterni.