S ocem je gledao Jugoligu preko odašiljača u Istri. Sad lovi četvrto europsko zlato
PROCJENA hrvatske košarkaške reprezentacije bila je da će do polufinala Eurobasketa lakše preko Španjolske nego Slovenije u četvrtfinalu. Rasplet znamo. Hrvatska četvrtfinale nije ni vidjela, Slovenija je u njemu ispala, dok je Španjolska prvo izbacila za Hrvate kobnu Finsku, a zatim preko domaćina Njemačke ušla u finale.
To je krunski dokaz koliko su kalkulacije besmislene, posebno na ujednačenom natjecanju kao što je ovogodišnji Eurobasket, na kojem je Italija nokautirala Srbiju, a Poljska preko Slovenije senzacionalno ušla u polufinale. Španjolce, desetljećima jednu od najvećih europskih košarkaških sila, nitko nije vidio kao kandidata za medalju.
Najmanje očekivana medalja
"Ova je medalja vjerojatno najmanje očekivana, ali meni je donijela najveće zadovoljstvo", rekao je Sergio Scariolo, talijanski stručnjak koji korijene vuče iz Zadra, a na španjolskoj izborničkoj klupi već je osvojio sedam medalja na velikim natjecanjima. Ovo će mu biti osma, ali prva koju nije "morao" osvojiti.
Nema više legendarne braće Gasol, umirovio se i Sergio Rodriguez, zbog ozljeda su otpali Ricky Rubio, Alex Abrines, Victor Claver i drugi, a poseban je šok bila ozljeda Sergia Llulla uoči samog početka prvenstva. Od stare garde koja je godinama harala Europom ostao je samo 37-godišnji Rudy Fernandez.
Braća Willy i Juancho Hernangomez etablirani su NBA rotacijski igrači, Usman Garuba nova je velika nada, a udarni igrač Španjolaca naturalizirani je Amerikanac Lorenzo Brown, koji je 2019. nestao iz NBA lige te preko Kine došao u Crvenu zvezdu pa poslije blistao i u Fenerbahčeu i Uniksu. Ovog ljeta potpisao je za Maccabi i debitirao za Španjolsku.
Osvojio Svjetsko prvenstvo i NBA prsten u istoj godini
Ali najveća snaga španjolske reprezentacije definitivno je Scariolo, koji ju je prvi put ovako daleko odveo bez igrača vrhunske klase, kao momčad. I sad opet ima priliku ući u povijest. Prije tri godine vodio je Španjolsku do titule svjetskog prvaka, a kao pomoćni trener Toronto Raptorsa osvojio je NBA prsten. Ove je godine s Virtusom iz Bologne osvojio Eurokup, a sad opet može u istoj godini osvojiti veliki klupski i reprezentativni trofej.
Iako će u nedjeljnom finalu opet biti autsajder, ni strašnim Francuzima nije svejedno kad vide njegov učinak u finalima s reprezentacijom. Iz njih pet, čak četiri je puta izašao kao pobjednik, priznajući nadmoć tek Amerikancima nakon tijesnog poraza na Olimpijskim igrama u Londonu. Na prošlom Eurobasketu mora se zadovoljiti broncom, ali svaki put kad bi ušao u finale europske smotre, iz njega bi izašao sa zlatom oko vrata (2009., 2011. i 2015.).
Najmlađi prvak Italije među trenerima
Zapravo, Scariolo je posvuda osvajao trofeje, još od najranijih trenerskih dana kada je kao 24-godišnjak vodio reprezentaciju Italije do zlata na Svjetskom vojnom prvenstvu. Nakon toga postao je pomoćnik slavnom Valeriju Bianchiniju u Scavoliniju te 1988. prvi put doživio iskustvo titule nacionalnog prvaka.
Tog je ljeta naslijedio Bianchinija nakon njegova povratka u Rim i uspio obraniti titulu s klubom iz Pesara, postavši s 29 godina najmlađi trener koji je postao talijanski prvak. U Finalu Kupa Radivoja Koraća Scavolini je izgubio od španjolskog Joventuta, a iduće godine ga je na Final Fouru Kupa prvaka zaustavio ondašnji POP 84, odnosno splitska Jugoplastika koja je zatim osvojila svoj posljednji, treći naslov europskog prvaka.
Kasnije je osvajao naslove španjolskog prvaka s Real Madridom i Unicajom, Kup kralja s Baskonijom i Unicajom, ruski kup s Himkijem, a 2018. odlučio se okušati u NBA ligi te kao asistent Nicku Nurseu svojim iskustvom iz europske košarke pomogao Toronto Raptorsima da senzacionalno dođu do prstena.
U Europu se vratio prošle godine kao trener Virtusa iz Bologne i odmah osvojio talijanski superkup, a sezonu okrunio svojim prvim međunarodnim trofejem pobijedivši u finalu Eurokupa turski Bursaspor.
Nedostaje mu samo olimpijsko zlato, Amerikanci su triput bili bolji
Scariolo je svugdje osvajao trofeje, ali ni s kim tako redovito i nemilosrdno kao sa španjolskom reprezentacijom, koju je vodio od 2009. naovamo, uz iznimke Eurobasketa 2013. kada je uzela broncu i SP-a 2014. kada je zapela u četvrtfinalu. Oba puta bolji su bili Francuzi.
Sa Scariolom bez medalje je ostala samo na SP-u 2010. kada je u četvrtfinalu tijesno izgubila od Srbije te lani na Olimpijskim igrama u Tokiju. S ostalih sedam natjecanja donio je četiri zlata, jedno srebro i dvije bronce. Zlato nije osvojio samo na Olimpijskim igrama, gdje su ga triput zaustavljali Amerikanci.
Samo Sovjeti imaju više europskih zlata
U modernoj košarci nitko nema više od tri europska zlata, koliko su ih osvojili Scariolo i Dušan Ivković, iako su ispred njih Stepan Spandarjan (4) i njegov legendarni nasljednik Aleksander Gomeljski (6), s kojima je SSSR dominirao između 1951. i 1981. U nedjelju će Scariolo imati priliku odvojiti se od Ivkovića i dodatno učvrstiti svoje mjesto u povijesti europske i svjetske košarke.
Uz oca Zadranina navukao se na košarku gledajući Jugoligu i reprezentaciju Jugoslavije
Ako hrvatski ljubitelji košarke nisu sigurni za koga bi navijali u okršaju Španjolske i Francuske, možda prevaga mogu biti Scariolovi korijeni. Iako mu to ni ime ni prezime neće otkriti, njegov otac Cesare Scariolo rođeni je Zadranin, koji se odselio na jug Italije i talijanizirao ime i prezime nakon što je upoznao i oženio Sergiovu mamu, Sicilijanku Angelu.
Ipak, Sergio je rođen na sjeveru Italije, u Bresci, gdje se s ocem zbližavao redovito gledajući utakmice jugoslavenske lige koje su se u dijelovima Italije mogle vidjeti zahvaljujući odašiljaču u Istri.
"Kad bi igrala jugoslavenska reprezentacija, kod nas se organizirano gledala utakmica", rekao je Scariolo u jednom starom intervjuu. Bio je vrlo talentiran playmaker, ali igračku karijeru vrlo rano mu je prekinula ozljeda Ahilove tetive.
S hrvatskom košarkom ipak nikad nije imao veze, osim kao protivnički trener, a prvo mu je iskustvo bio poraz od Splićana na Final Fouru 1991. Kao španjolski izbornik s Hrvatskom se sastao samo dvaput, a u debiju protiv očeve domovine senzacionalno je izgubio 72:70 u grupnoj fazi Olimpijskih igara u Riju, ali uzvratio je godinu dana kasnije u grupnoj fazi Eurobasketa 79:73.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati