IAKO je smješten u Kaliforniji, Sacramento nije atraktivno turističko odredište niti posebno poželjan grad za život. Ali ako se netko tamo slučajno zatekao ove jeseni i zime, dobra je šansa da je vidio jaku ljubičastu lasersku zraku koja para nebo i obasjava centar grada.

Jedini profesionalni klub u gradu ove sezone pokrenuo je taj običaj nakon svake pobjede kako bi zaintrigirao građane i privukao ih u košarkašku dvoranu da pogledaju momčad koja im više od desetljeća i pol uopće nije bila na ponos. Malotko je mogao pomisliti da će se zraka, nakon malo više od polovice NBA sezone, ispaliti u nebo čak 25 puta.

Na gostovanju kod LA Lakersa u srijedu, Kingsi su produljili pobjednički niz na pet utakmica i popeli se na visoko treće mjesto Zapada s omjerom 25-19. I nije im to najdulji pobjednički niz sezone, u studenom je zraka obasjavala nebo sedam puta zaredom. Ne samo da je povratak u play-off izvjestan nakon 17 godina, nego se Kingsima smiješi čak i prednost domaćeg terena u prvom krugu. 

Kingsi u doigravanju nisu bili od 2006., što je najdulji aktivni niz u sva četiri velika američka sporta, a u drugom krugu od 2004., kada su tamo još igrali Peđa Stojaković i Vlade Divac. Nakon odlaska te generacije predvođene Chrisom Webberom, koju su samo sudačke pogreške spriječile da 2002. u finalu Zapada zaustave dinastiju Lakersa s Kobeom i Shaqom, Kingsi se nisu uspjeli oporaviti.

Štoviše, više od desetljeća bili su glavna sprdnja NBA lige zbog očajnih izbora na draftu, a posebno zbog "zločina" uprave predvođene Divcem kada su 2018. kao drugog izabrali Marvina Bagleya dok im je na raspolaganju bio Luka Dončić. Činilo se da su konačno pogodili 2020. ugrabivši izvrsnog razigravača Tyresea Haliburtona, ali njega su prošle sezone trejdali u Indianu, zbog čega ih je NBA svijet ponovno ismijavao.

Pa iako Haliburton očekivano briljira u neočekivano dobroj Indiani, koja je priča sama za sebe, ispostavilo se da se razmjena za Sabonisa isplatila, ali samo zbog tri druga poteza koja su Kingsi povukli prošlog ljeta. Konačno su angažirali pravog trenera, još jednom su neočekivano pogodili na draftu, a posrećilo im se što su uspjeli dovesti i vrhunskog šutera zbog škrtosti njegova bivšega kluba.

Geneza propasti

Većini NBA franšiza treba nekoliko godina da se oporave od odlaska najboljih igrača ili velikih generacija kakvu su Kingsi imali početkom milenija. Tri godine zaredom ispadali su od LA Lakersa u njihovim šampionskim sezonama, a 2002. odveli su ih do produžetka majstorice finala Zapada, nakon što su vodili 3-2 u seriji, ali niz sudačkih kontroverzi pogurao je Bryanta, O'Neala i Phila Jacksona u finale.

Generacija s Webberom, Stojakovićem, Divcem, Mikeom Bibbyjem i Dougom Christiejem u sljedećih nekoliko godina se osula. Sacramento nije bio poželjna destinacija za slobodne igrače, pa je jedini način za obnovu momčadi bio draft, na kojem su gotovo redovito kiksali.

Iako su čak 16 puta birali u "lotteryju", među prvih 14, jako malo igrača za koje su se odlučili uopće je ostvarilo ozbiljnu karijeru. U prvih 10 godina nakon posljednjeg ulaska u play-off izabrali su samo dva igrača vrijedna spomena. 

Tyreke Evans proglašen je 2010. rookiejem godine kao tek četvrti novak s prosjekom od 20 poena, pet skokova i pet asistencija, nakon Oscara Robertsona, Michaela Jordana i LeBrona Jamesa. Ali ispostavio se kao samo dobar igrač u lošoj momčadi, u svakoj sljedećoj godini igrao je sve slabije do trejda u New Orleans na ljeto 2013. NBA karijeru završio je 2019., a danas igra u Portoriku.

Evansov pad je počeo jer su godinu nakon njega Kingsi izabrali novu zvijezdu DeMarcusa Cousinsa, centra izuzetnog napadačkog talenta, ali s renomeom problematičnog karaktera, čija je nezrelost rezultirala nerijetkim suspenzijama i trenerskim smjenama. Cousins je imao strašne brojke (21.1 poen, 10.8 skokova, 3.0 asistencije, 1.4 krađe, 1.2 blokade) u gotovo sedam sezona u Sacramentu, no Kingsi su samo u jednoj premašili 30 pobjeda.

"U tih sedam godina napravio sam puno više za njih nego oni za mene. U sedam godina promijenila su se dva vlasnika, tri generalna menadžera i sedam trenera. Što više trebam reći?" žalio se Cousins na svoju eru u Kingsima. 

Tamo je postao All-Star, ali uprava ga nikad nije okružila igračima s kojima bi mogao pobjeđivati, a promjene smjerova izgradnje momčadi i trenerske filozofije potpuno su ga izluđivale. Posebno ga je pogodilo kad su smijenili Mikea Malonea, jedinog trenera s kojim se istinski povezao.

Odnos između Cousinsa i Kingsa bio je toliko loš da je informaciju o trejdu u New Orleans Pelicanse dobio doslovno usred razgovora s novinarima na All-Star vikendu - u New Orleansu. Ostatak Cousinsove karijere upropastile su teške ozljede, ali ni Kingsi se nisu usrećili. 

Na draftu 2017. kao petog izabrali su superbrzog razigravača De'Aarona Foxa, kojeg su nekonzistentna igra i sklonost ozljedama obilježile više nego tri uzastopne sezone s preko 20 poena po utakmici. 

Godinu dana kasnije kuglice su ih pomilovale dodijelivši im drugi izbor, a na raspolaganju im je bio Luka Dončić, mjesec dana nakon što je kao 18-godišnjak s Realom pokorio Euroligu, a devet nakon što je sa Slovenijom osvojio senzacionalno zlato na Eurobasketu. No Vlade Divac, koji je 2015. postao generalni menadžer Kingsa, imao je svoju viziju.

"Mislim da je Bagley bolji fit i bolji igrač za nas jer može čuvati pozicije od tri do pet", službeno je objasnio Divac, iako je ESPN-ov novinar Tim McMahon rekao da je Divac odluku temeljio na poznanstvu s Dončićevim ocem o kojem nema visoko mišljenje te se vodio logikom "kakav otac, takav sin". I Divac i Saša Dončić nasmijali su se na tu konstataciju.

Koliko je Divčeva procjena bila dobra, govore činjenice da Dončić godinama gotovo na dnevnoj bazi ruši rekorde i juri prema statusu NBA legende, a Bagley je rotacijski centar u Detroit Pistonsima, najgoroj momčadi Istoka.

Divac je odstupio 2020. nakon još jednog neuspješnog pokušaja proboja u doigravanje u pandemijskom bubbleu, ali ni u protekle dvije godine Kingsi nisu napravili nikakav rezultatski pomak.

Divčev nasljednik Monte McNair dobro je počeo izabravši na draftu Tyresea Haliburtona, čiji je slomljeni zglob na sveučilištu uplašio mnoge momčadi te je bio dostupan kao 12. izbor, a završio je kao treći u glasanju za rookieja godine. 

Godinu poslije izabrao je defenzivca Daviona Mitchella, ali uz Foxa i Haliburtona vanjska linija je postala pretijesna za sve, a Kingsi su šokirali NBA kad su se među njima trojicom odrekli baš Haliburtona. No, da bi dobili vrijednost kao što je Domantas Sabonis, morali su se odreći značajne vrijednosti. 

Sin legendarnog Arvydasa Sabonisa u Indiani se razvio u dvostrukog All-Star igrača (2020. i 2021.), u svakoj od prethodne tri sezone imao je prosjeke veće od 18 poena, 12 skokova i pet asistencija. No problem je bio u "fitu", odnosno kako u današnjoj košarci izgraditi momčad oko playa koji je prošle sezone trice gađao ispod 30% i centra koji u prosjeku šutne jednu po utakmici.

I zaista, nije izgledalo dobro. Od 15 utakmica sa Sabonisom prošle sezone Kingsi su dobili samo pet i činilo se da su opet pogriješili, pogotovo kad je Haliburton eksplodirao u Pacersima i do kraja sezone postizao više od 20 poena i 10 asistencija.

Što se promijenilo?

Kako je onda franšiza koja ne ide nikamo odjedanput na trećem mjestu Zapada? Pa, konačno je odradila ljeto bez pogreške, na draftu i u razmjeni s Atlantom dodala dva vrhunska šutera, popunivši tako najočitije nedostatke u momčadi, a posebno je pogodila izborom novog trenera.

Dok su Golden State Warriorsi u doigravanju krčili put prema prvom naslovu prvaka od 2018., a četvrtom u posljednjih osam godina, McNoir je kontaktirao Mikea Browna, iskusnog trenera koji je u karijeri kao pomoćnik osvojio prsten sa San Antonio Spursima, kao glavni trener vodio Cleveland Cavalierse s mladim LeBronom Jamesom i LA Lakerse s Kobeom Bryantom.

Brown je od 2016. bio u Warriorsima "associate head coach", odnosno punopravni partner glavnom treneru Steveu Kerru, zadužen za obranu i vođenje momčadi tijekom Kerrovih izostanaka, kao u play-offu 2017. kad ih je vodio do 12 uzastopnih pobjeda. Brown je poznat i kao "players' coach", odnosno karizmatični trener koji gaji odličan odnos s igračima, koji ga vole slijediti i prihvaćati njegove ideje.

Pa iako je cijelu karijeru bio poznat kao defenzivni trener, pokupio je ponešto u Warriorsima i od Kingsa napravio najbolju napadačku momčad cijele NBA lige. Sacramento u prosjeku postiže 119.9 poena, više i od Boston Celticsa, koji su ranije u sezoni postavljali ofenzivne rekorde, više i od Warriorsa, koji su i dalje napadačka sila, ali obrambeno očajni u odnosu na sezone dok je Brown bio tamo.

Momčad koja je prošle sezone bila 20. po postotku šuta i 25. po postotku trica danas ima treći najbolji šut u ligi (49.3%) i među najboljih 10 je u tricama (36.7%). Taj napredak ponajviše može zahvaliti dvojici novih igrača.

Kingsi su na lanjskom draftu imali visoki, ali nezahvalni četvrti izbor jer su prva tri mjesta očito popunjavali Paolo Banchero, Chet Holmgren i Jabari Smith. Malotko je Keegana Murraya smatrao najboljim među ostalima, ali bio je točno ono što je Sacramento trebao.

Prvih dana srpnja doveli su i Kevina Huertera iz Atlante, koja je nakon trejda za Dejountea Murraya odlučila rasteretiti salary cap i riješiti se mladog šutera, odnosno njegova četverogodišnjeg ugovora na 65 milijuna dolara. Hawkse bi taj ugovor tjerao da plaćaju porez na luksuz, ali Kingsi su imali više nego dovoljno prostora u budžetu.

Za Huertera su dali samo dva veterana nevažna za rotaciju (Moe Harkless i Justin Holiday) i solidno zaštićeni pick prve runde 2024., koji će im rado prepustiti jer će to značiti da su ušli u doigravanje. Huerter je u Atlanti bio važan rotacijski igrač koji je u prethodne tri sezone postizao 12 poena uz 38.5% šuta za tricu, ali u Sacramentu je eksplodirao.

Njegovih 41.6% trica iz 7.0 pokušaja i Murrayevih 40.6% iz 5.8 pokušaja otvorili su ogroman prostor za prodore brzanca Foxa, koji prvi put u karijeri pogađa više od pola šuteva iz igre (50.7%), a i iza linije za tricu je napredovao do prihvatljivih 33.3%.

Druga ključna posljedica poboljšanog šuta je omogućavanje Sabonisu da preuzme razigravačku ulogu, sličnu onoj kakvu Nikola Jokić ima u Denveru. Iako su mu ostale brojke slične kao prošlih sezona, razlika je u učinkovitosti jer je igra prilagođena njegovim vještinama, dok je u Indiani često igrao na četvorci uz centra Mylesa Turnera te morao šutirati više nego što bi trebao.

Ove sezone Sabonis postiže 18.9 poena, kao i prošle, ali ima prosjeke karijere u skokovima, asistencijama i šuterskim postocima, uz samo 2.6 izgubljenih lopti po utakmici, najmanje od sezone 2018./19. kada je igrao manje od 25 minuta u prosjeku.

Posebno impresionira sa 7.1 asistencijom, koje uglavnom dijeli pronalazeći suigrače na utrčavanjima, bilo s posta, bilo u 5-out formacijama, kada akcije s puno kretanja lopte često završavaju njegovim uručivanjem i blokom za igrača u prodoru ili šutera. Tricama i dalje nije sklon, ali potegne 1.2 po utakmici uz vrlo pohvalnih 38.5% uspješnosti.

Ipak, Sabonis nikad nije bio osobit defenzivac, a pogotovo ne zaštitnik obruča, s prosjekom blokada koji nikad nije promašio 0.5 po utakmici. Unatoč tome, Sacramento je vrlo solidan i defenzivno, a postava u kojoj Mitchell mijenja Foxa bilježi defenzivni rating (broj primljenih poena na 100 posjeda) od 108, koji bi bio među najboljima u ligi da je prenosiv na sve rotacije.

Ali dok u regularnom dijelu sezone mogu pobjeđivati na krilima vrhunskog napada, do doigravanja će Kingsi morati pronaći idealnu rotaciju u kojoj će Sabonis najbolje funkcionirati u oba smjera, odnosno postave u kojima će se njegove obrambene mane najbolje sakriti. No čak i ako ne uspiju već ove sezone, i sam ulazak u doigravanje bio bi ogroman uspjeh.

Nijedan grad s momčadi u nekom od četiri velika američka sporta ne čeka tako dugo na play-off. Sacramento, koji je nekoć imao možda i najglasniju publiku u cijeloj NBA ligi, ponovno živi za košarku. Ljubičasta zraka je hit u NBA svijetu. Nisu još ni blizu konkurentnosti za naslov, ali za razliku od proteklih 17 godina, više nisu nebitni. Štoviše, nakon dugo vremena zaista ih vrijedi pogledati.