HRVATSKA je u osmini finala Eurobasketa. Reprezentacija koju vodi Damir Mulaomerović je s puno muke u dramatičnoj završnici pobijedila Estoniju 73:70 i dva kola prije kraja grupne faze osigurala je nastup u nokaut fazi. Hrvatska u utorak od 21 sat igra protiv domaćina Italije, a onda u zadnjem kolu protiv Ukrajine. U ta dva susreta Hrvatska će tražiti što bolju početnu poziciju za što bolji ždrijeb u drugom dijelu turnira.

Protiv Estonije igra Hrvatske nije bila dobra, baltička momčad je u samoj završnici imala i slobodna bacanja za produžetke, ali ih nije realizirala i Hrvatska je na iglene uši slavila u teškoj i tvrdoj utakmici. Susret s Estonijom za Index analizira Roko Ukić, naš stalni stručni komentator tijekom ovog turnira.

Dobro je sve. Pobijedili smo. I to smo napravili bez velikog napadačkog učinka Bojana Bogdanovića i Marija Hezonje, s ukupno devet poena od vrhunskog NBA igrača i MVP-ja VTB lige, što moramo shvatiti kao dobru stvar. Nismo igrali dobru utakmicu napadački. Mučili smo se za svaki koš. I svejedno smo pobijedili. A pobijedili smo jer smo bili obrambeno prisutni baš svih 40 minuta.

Imali su Estonci četiri napada za prelazak u vodstvo u zadnjoj četvrtini, nisu ih iskoristili, što možemo shvatiti kao sreću, ali isto tako i kao nagradu za tu obranu. Bilo je situacija u kojima drop nije dobro funkcionirao, bilo je i individualnih grešaka, ali ništa nije bilo baš kritično. Nije bilo igrača koji je konstantno curio, nego smo kontrolirali taj dio terena.

Estonci su počeli brže i energičnije nego mi 

Estonci su od početka bili u većoj brzini i energiji nego mi. Zato su i imali onih 10:3 na startu, a radili su uglavnom iste stvari koje rade svi naši protivnici. Stavili su naglasak na dotrčavanje i sekundarni kontranapad, pokušavali su bez postavljanja napada rješavati dosta toga.

Uz nenormalno visok broj trica, šest u prvih pet posjeda, koje doduše nisu pogodili, ta energija im je donijela prvih deset poena. Baš je zato Damir Mulaomerović na time-outu uveo Karla Matkovića i Krunu Simona, jer je vjerovao da s njima možemo uloviti bolji ritam.

Već u prvom poluvremenu je Matković odigrao vrhunske minute (možda je mogao biti i više na terenu u drugoj četvrtini), od 10:3 smo napravili parcijalnih 17:6, jer Matković i Simon na terenu znače puno više napada iz dotrčavanja i kontranapada te donose niz kvalitetnih rješenja iz pick and rolla. Dodajte im i Jaleena Smitha kao realizatora u tim situacijama. Zato smo se vratili.

Konkretno, što znače dotrčavanje i kontranapadi? U čak osam navrata u prvoj četvrtini nismo morali postavljati nikakvu akciju. Odmah smo napadali i došli do 20 poena, uz ne baš neku bajnu realizaciju. Imali smo nekoliko promašenih otvorenih šuteva pa čak i zakucavanja.

Sve što je bilo dobro u prvoj, nestalo je u drugoj četvrtini. Zato što smo forsirali našu najneuspješniju akciju na Eurobasketu

I sve je to nestalo u drugoj četvrtini. Opet smo totalno usporili igru, promijenili koncepciju i pokušavali spuštati loptu na low post, da Hezonja i Šarić napadaju leđima košu, pa smo ostali na 13 postignutih poena u drugoj. 

Uz Hezonju i Šarića, i Ivica Zubac imao je pokušaje leđima košu. Međutim, ta akcija u kojoj ide cross-screen za njega da napadne na desnoj strani, čini mi se da je to dosad naša najneuspješnija akcija na Eurobasketu. Jer niti zabijamo, niti možemo kreirati išta, a ne možemo čak ni do kvalitetnog promašaja, onog nakon kojeg bi netko od naših mogao do napadačkog skoka, uslijed poremećenog balansa u obrani.

To isto je vidio i naš stručni stožer u analizi na poluvremenu. U drugom dijelu nismo nijednom spustili loptu na low post, prebacili smo težište na centralni pick and roll, koji je dosta dobro funkcionirao jer nam je otkrio da Smith može biti i dobar kreator, a ne samo realizator kao dosad na prvenstvu.

Odradio je taj dio dosta dobro, pogotovo u trećoj četvrtini. Ponajprije je razigrao Matkovića, a i promašaji koje je imao bili su suprotni od onih koje sam maloprije spomenuo. Smith je u njima bio dovoljno agresivan da ti promašaji ostaju na obruču, prisile estonskog centra da ide na blokadu i ostavi u blizini Matkovića samog, da ih pokupi i pospremi. 

Estonci znaju što mogu, a što ne mogu

Razliku nismo napravili jer su se i Estonci napadački razigrali. Nisu bili u svojem danu, ali bili su u utakmici cijelo vrijeme. Imali su jasan cilj kako nas napadati, znaju ljudi točno što mogu, a što ne mogu. Znaju da nisu veliki 'jedan na jedan' igrači. Znaju da nisu ni u pick and rollu najbolji na svijetu i da neće individualnom kvalitetom dobiti utakmicu.

Ali zato igraju taj pomalo basketaški 5-out sustav, sa svih pet igrača vani, s puno udriblavanja u sredinu i izbacivanja lopte na solidne, ali ne i skroz otvorene šuteve. Po meni, mogli smo to i bolje riješiti, da smo ostajali korak bliže svojim igračima, a ne korak bliže u pomoći i rotaciji, te smo im tako omogućavali te poluotvorene šuteve koje su pogađali u drugom poluvremenu.

Jedini koji nas je mučio u igri 1/1 bio je Maik-Kalev Kotsar. Momak ima kvalitetu, prošao je četiri godine NCAA-a, odradio i dvije ozbiljne sezone u Hamburgu u Njemačkoj, na kraju krajeva, postao je i euroligaški centar ovog ljeta kad je preselio u Baskoniju.

Ni Zubac ni Matković nisu ga mogli zaustaviti. Zapravo, najbolje nam je bilo kad smo ga slali na crtu za slobodna bacanja, a i o tome ćemo nešto poslije. 

Kad je voda stigla do ušiju, izvukao nas je Simon

Kad već nismo prelomili utakmicu ranije, kad je voda došla do ušiju, izvukao nas je Simon. Riješio je par napadačkih situacija, bio je najasertivniji u svemu tome i skoro svaka odluka koju je donio za razigravanje suigrača ili svoj završetak bila je ispravna.

Završio je na kraju s devet poena, ne izgleda puno, ali svih devet bili su ključ za utišavanje estonskih ambicija i pojačavanje naših. Jednu stvar sam primijetio kod Simona. Više je puta gestikulirao visokim igračima da mu naprave pravi blok. I totalno ga razumijem. 

Radi se o tome da s godinama izgubiš brzinu i nemaš više ono da izbaciš svojeg čuvara iz težišta neposredno prije bloka. Zato ti treba dobar, čvrst pick na lopti, da obrambeni igrač zapne u bloku na desetinku više. Samo toliko potrebno je Simonu da dobije svoj korak prednosti i donese pravu odluku.

Zubac je navikao na NBA stil, puno više slipa nego što radi blok, puno više puta fintira postavljanje bloka i protrči, što je top za mlađe suigrače na lopti. Za starije? Nikako. 

Jedna stvar na kraju bila je zabrinjavajuća i neshvatljiva

Druga je stvar na kraju bila zabrinjavajuća i neshvatljiva. Na tri razlike, deset sekundi prije kraja, Kotsar je imao loptu i bilo je prilično jasno da neće on šutirati tricu, nego tražiti uručenje za suigrača.

Umjesto da njega fauliramo, jer šutira bacanja 1/5 u ovoj utakmici, a u NCAA-u je imao dvije sezone s 39 i 44 posto, mi na trici fauliramo Janarija Joesaara, njihovog najboljeg šutera. Imali smo sreće da je promašio prvi penal.

Ukupno gledano, pozitivne stvari bile su Smithova kreacija, Šarićeva borba koju ima, jer nije briljirao, a napravio je vrhunske brojke i bio ključan igrač. Radi neke greške koje mu nisu svojstvene, ali to je bar lako objasniti. Kad ne igraš više od godinu dana, jasno je da će ti na povratku problem biti i prevelika želja. 

Plus je i Matković. Nije me iznenadio, nije radio ništa što se za njega već ne zna, kad prati pick, kad je aktivan u skoku, kad dobro trči i ne ulazi u probleme s faulima, i najvažnije, kad dovoljan broj minuta provede na terenu, onda definitivno ima ovakve utakmice u sebi. 

Sad smo na 2-1, u dobroj poziciji za preostale dvije utakmice. U njima moramo pronaći kontinuirani način kako Bogdanovića i Hezonju dovoditi u bolje pozicije, jer kroz izolacije, kad uđu u par promašaja, znaju otići u pasivnost.

Za Bojana se ne bojim ni najmanje, on iz ovakve utakmice uglavnom u sljedećoj ode na 20+ poena. Za Marija čekam da nađe napadački ritam i nadam se da će ga brzo naći jer nam treba Hezonja koji je napadački opasan.