NE MOŽE se pobijediti u svakoj utakmici, ali nije nevažno kako si igrao i zašto nisi pobijedio. Hajduk je objektivno kiksao kod Lokomotive (1:1) tjedan dana prije velikog derbija u Maksimiru te time pružio priliku konkurentima da smanje zaostatak i malo pokvare nadolazeće blagdane navijačima Bijelih.

Prekinut je niz od šest uzastopnih pobjeda Hajduka u Super Sport HNL-u te četiri uzastopne pobjede bez primljenoga gola na ligaškim gostovanjima. Prije pogotka Silvija Goričana za vodstvo Lokomotive, Hajduk je zadnji put primio gol na gostovanju protiv Rijeke na Rujevici (poraz 1:0), što je bilo prije gotovo točno dva mjeseca. Zaustavljen je i nevjerojatan niz od 21 ligaške utakmice Hajduka bez remija.

Izostanak pobjede protiv Lokomotive jest rezultatski neuspjeh, pogotovo uzevši u obzir formu domaćina koji za ligašku pobjedu ne zna sada već osam utakmica u nizu (doduše, u tom nizu izgubio je samo dvije utakmice), ali ovaj kiks Hajduka nema nikakve dodirne točke s porazima protiv Istre i Gorice, koji ove sezone najviše peku navijače.

Tada je Hajduk izgledao jalovo i nemoćno te je te poraze zaslužio. U Kranjčevićevoj smo, ipak, gledali sasvim dobar Hajduk koji je imao dovoljno prilika da okrene rezultat i upiše pobjedu. Većinu utakmice Bijeli su imali inicijativu i stvarali opasnosti pred vratima odličnog Nikole Čavline, ali su ostali bez punog bodovnog plijena prvenstveno zbog lošeg ulaska u utakmicu.

Lokomotiva je odigrala jako dobru utakmicu. Bili su agresivni, dinamični i preko tranzicije stvorili nekoliko jako dobrih prilika pred vratima Ivana Lučića. Iskoristili su loš početni period Bijelih te ne bi bilo nimalo nezasluženo da su u tom razdoblju povećali svoje vodstvo. Kada se sve sagleda, gledali smo dobru utakmicu u kojoj su obje ekipe imale svoja razdoblja, a remi je realan rezultat.

Recept iz Pule nije polučio isti rezultat

Dugo vremena bilo je jako teško pogoditi sastav Hajduka prije utakmice, što je puno češće znak lutanja nego dobre širine kadra, ali otkad je Mislav Karoglan preuzeo klupu, sastav je napokon standardiziran. Protiv Lokomotive startao je sastav identičan onome iz protekla dva kola, a u posljednjih pet utakmica starteri su bili isti u četiri. Izvan tog uobičajenog sastava, samo je Yassine Benrahou jednom započeo protiv Varaždina.

Karoglan je u Kranjčevićevoj pokušao primijeniti isti recept kao na zadnjem gostovanju u Puli, kada se jako dobro prilagodio protivniku i prvenstveno terenu. Ponovno smo tako gledali gostovanje Bijelih, u kojem je Hajduk uputio 84 duge lopte na utakmici i općenito malo uspijevao kreirati kroz kombinatoriku. U fazi napada, Hajduk je dizao puno igrača prema zadnjoj trećini i pokušao provocirati izravne duele nakon dugih lopti, gdje bi do izražaja trebao doći zračni duel i potom igra jedan na jedan.

Osnovna razlika u odnosu na utakmicu u Puli, zbog koje protiv Lokomotive plan nije u potpunosti uspio, jest činjenica da je Hajduk protiv Istre bio dominantan u duelima, dok je u Kranjčevićevoj ipak bila drugačija situacija. Lokomotiva je bila dobra u skoku i dobro je branila svoje prostore te Hajduk nije uspijevao uspostaviti kontinuitet napada.

Najveći problem za Hajduk bila je tranzicija Lokomotive nakon pogreške Bijelih. I Gorica je imala takve situacije na Poljudu, ali Lokomotiva je ipak puno opasnija momčad u kontri. Vrlo često smo gledali situacije u kojima su domaćini imali brojčanu nadmoć tijekom tranzicije jer bi pola momčadi Hajduka ispalo nakon pogreške. Na samom početku utakmice iz toga se izrodio žuti karton za Ismaela Dialla i velika prilika Goričana koju je spasio Lučić.

Pukštas i Sigur igraju odlične sezone, ali ovo nije bila njihova utakmica

Drugi problem Bijelih bio je nefunkcionalan presing. Iako su u obrambenoj fazi stajali visoko i kod iznošenja lopte Lokomotive imali situacije četiri na četiri, domaćini su prvu liniju obrane probijali bez većih problema. Nakon toga su igru bazirali većinom na bokovima i nekoliko puta promjenom strane dobro mučili Bijele.

Trener domaćina Silvijo Čabraja forsiranjem igre na bokovima kompletno je isključio efekt Mihaela Žapera u zaustavljanju napada. Zbog toga što je Rokas Pukštas u obrambenoj fazi bio postavljen visoko, Žaper bi ostajao sam između napada i obrane te iz te pozicije nije mogao pomoći u zatvaranju strana, budući da bi tako ostavio krater u sredini terena. Na to je reagirao Karoglan pa smo od 30. minute vidjeli Pukštasa puno niže na terenu u fazi obrane, i tu je Hajduk efektivno preuzeo kontrolu.

Hajdukovi mladići Pukštas i Niko Sigur igraju odličnu sezonu te su prvenstveno zbog svoje mladosti zadnji na redu za kritiziranje, ali protiv Lokomotive nisu odigrali utakmicu za pamćenje. Sigur je imao velike probleme s Goričanom koji mu se ubacivao iza leđa nakon centaršuta ili brze tranzicije te primljeni gol ide dobrim dijelom njemu na dušu, kao i prilika koju je Lučić sjajno obranio na samom početku. Nakon toga se i Sigur stabilizirao, ali ova utakmica mu treba poslužiti kao dobra škola.

Mogao je Hajduk u prvom poluvremenu primiti i više od jednog gola, ali u napadačkoj fazi to je ipak solidno izgledalo. Više puta su uspijevali probiti Lokomotivu po bokovima i onda oštrim centaršutom tražiti Pukštasa ili Marka Livaju u sredini. Iz toga se izrodilo nekoliko vrlo dobrih prilika koje prvenstveno mladi Amerikanac nije uspio realizirati. Nije nikakva novost da mu je ulazak iz drugog plana najveća snaga, ali kada izostane realizacija, sve mane više dođu do izražaja. Da je zabio, dojam bi bio dijametralno suprotan.

Livaja je odigrao sada već klasičnu utakmicu pod Karoglanom. Puno se nudio, razigravao i spuštao se u centar zbivanja. Uspio je primiti i primiriti ogroman broj dugih lopti te je tako Hajduk najviše i stvarao opasne situacije, a nakon jednog takvog zračnog duela, Bijeli su i zabili gol za izjednačenje. Ipak, gol ostaje pomalo začaran za Livaju jer je u posljednjih 13 ligaških utakmica zabio iz igre, bez kaznenih udaraca, samo jednom.

Krovinović nije bio dobar, ali njegovo vađenje nije imalo smisla

Najpopularniji sport među ljudima koji se nazivaju navijačima Hajduka nije nogomet, nego pljuvanje Filipa Krovinovića kada Bijeli ne ostvare rezultat. Secira mu se apsolutno svako dodavanje, a svaka pogreška naglašava se kao ključna. Krovinović protiv Lokomotive nije odigrao neku sjajnu utakmicu, ali daleko je od toga da je on bio glavni problem Hajduka.

Bilo je jasno da plan Bijelih baš i ne funkcionira kada se Krovinović počeo spuštati nisko kako bi pokrenuo napade, a bilo je i pomalo komičnih situacija u kojima su dva veznjaka u napadačkoj fazi bili on i Livaja. Spuštanje po loptu kada ekipa ne funkcionira znak je preuzimanja odgovornosti i nije korektno zamjerati nekoliko pogrešnih predaja lopte u trenucima dok se ostatak momčadi malo skriva po terenu i ne napada dobre prostore.

Nejasno je što se htjelo postići izlaskom Krovinovića i ulaskom Anthonyja Kalika u 55. minuti. Kao i svaki put kada se njega izvadi iz igre, Hajdukove linije su se raspale. Lokomotiva je imala posjed i kontrolu dobrih 20 minuta nakon njegovog izlaska, sve dok u igru nisu ušli još Benrahou i Vadis Odjidja-Ofoe koji napokon pokazuje znakove života.

Te su promjene u 71. minuti ponovno okrenule utakmicu na mlin Hajduka. Karoglan je okružio Livaju s pet veznjaka, igrao bez krila i stvarao gužvu. Nakon tih promjena puno se bolje snalazio i Kalik, koji sada već u kontinuitetu prikazuje dobar nogomet i donosi pozitivan impuls s klupe. Velika je šteta što je zaradio žuti karton koji ga je eliminirao iz derbija protiv Dinama, ali i taj karton je bio nešto pozitivno jer ga je zaradio nakon nužnog prekršaja kako bi se zaustavila kontra domaćina.

Benrahou je donio jako puno živosti i probojnosti nakon ulaska u igru. Već protiv Gorice pokazao je znakove izlaska iz krize, a gol koji je zabio protiv Lokomotive bio je samo šlag na tortu odlične predstave u završnici utakmice. Puno se nudio i pokretao akcije Bijelih, a čak je, netipično za sebe, nekoliko puta jako dobro probio po desnoj strani i centrirao. Da Čavlina nije bio dobro raspoložen, Benrahou bi mogao postati i apsolutni junak utakmice nakon voleja u samoj završnici.

Hajduk mora ovo zaboraviti i okrenuti se Dinamu

U maratonu prvenstva Hajduku će se događati i ovakve utakmice gdje će prosuti bodove, ali velika je razlika između ove utakmice i prijašnjih kikseva ove sezone. Hajduk je igrao smisleno, imao plan i prilike. Uz lošu realizaciju, nešto se pita i protivnika, koji je dobro otvorio utakmicu te iskoristio slabiji pristup i taktički disbalans na terenu.

Konstatacija da je Hajduk spreman za naslov prvaka i dalje stoji, jer iako kiks u Kranjčevićevoj kvari dojam, Bijeli su ipak ostvarili šest pobjeda u nizu prije toga. Imaju kvalitetu, imaju smislen plan u svakoj utakmici i ako nastave igrati u sličnom ritmu, onda će i rezultati kao protiv Lokomotive biti ispravno nazvani kiksom, a ne očekivanim posrtajem. Ne možeš pobijediti svaki put, ali možeš svaki put odigrati dobro uz ispravan pristup i fokus.

Za Hajduk sada slijedi veliki derbi iduće nedjelje na Maksimiru i ta utakmica je važna, ali ne i presudna. Bod iz te utakmice bio bi za Hajduk ogroman jer bi održao određenu distancu od konkurencije i osigurao prednost u međusobnom omjeru protiv Dinama.

Koliki god pritisak bio na Hajduku, neće biti ništa manji na Dinamu koji se pobjedom može opet dovesti u dobru situaciju. Nakon polusezone pune turbulencija za obje momčadi, zimski prijelazni rok odredit će prvaka na kraju. Ta "utakmica" je još važnija od derbija.