KANADA je noćas pobijedila Meksiko 2:1 i nakon osam kola senzacionalno zasjela na prvo mjesto CONCACAF kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

Nevjerojatni Kanađani su do prve pobjede nad Meksikom od 2000. godine došli golovima Cylea Larina u 45. i 52. minuti. Za Meksikance je zabio Hector Herrera u 90. minuti, a golman Crvene zvezde Milan Borjan je u sudačkoj nadoknadi nevjerojatno skinuo čisti zicer Meksikancima i tako osigurao Kanadi povijesnu pobjedu, kojoj je malo pomogla i činjenica da je u Edmontonu bilo osam stupnjeva ispod nule.

Bez poraza u osam utakmica

Da, da, dobro ste pročitali. Reprezentacija Kanade, zemlje hokeja na ledu, lacrossea i javorovog sirupa, nakon osam kola drži prvo mjesto na tablici, ispred SAD-a i Meksika, koji su u tom podneblju nogometne velesile. Osim toga, Kanađani su jedina reprezentacija u ovim CONCACAF kvalifikacijama koja još nije izgubila nijednu utakmicu. Da sve skupa nije nikakva slučajnost, dovoljno govori činjenica da su prije ove pobjede remizirali s SAD-om u gostima (1:1) i s Meksikom u gostima (1:1), i to na kultnom Estadio Azteca u Mexico Cityju.

Odakle sad "neka" Kanada?

Streloviti uzlet reprezentacije te zemlje nije rezultat spleta okolnosti ili kikseva konkurenata, već plod dugogodišnje strategije i plana koji traje od 2007. godine. Naravno, u čitavoj toj priči trebalo je, kao i uvijek u nogometu, i malo sreće. Tri su osobe ključne za transformaciju kanadskog nogometa, a to su povjerenik MLS-a Don Garber, samozatajni engleski trener John Herdman i 21-godišnji klinac koji se rodio u Buduburamu u Gani.

Garber je 2007. godine dopustio proširenje MLS-a na kanadski teritorij jer je vidio veliki potencijal za dodatni razvoj lige u toj zemlji. Iako je u Kanadi u svakodnevnim sportskim temama hokej i dalje nedodirljivi broj jedan, nogometom se u apsolutnim brojkama bavi znatno više ljudi iz čisto praktičnih razloga. To je prije 14 godina znao i Garber, koji je u obitelj MLS-a uveo Toronto FC, što je kanadskim nogometašima širom otvorila vrata profesionalizmu. Iz godine u godinu diljem zemlje otvarane su nogometne akademije, u međuvremenu su u MLS ušli i Vancouver Whitecaps te Montreal Impact (danas CF Montreal), a osnovana je i kanadska Premier liga, prva potpuno profesionalna nakon 1992. godine.

Nogomet popularniji od hokeja

Popularnosti, a samim time i rastu nogometa u Kanadi jako je na ruku išla i dugogodišnja politika svih kanadskih vlada koja je doslovno prizivala imigrante iz čitavog svijeta. Kanada je u odnosu na broj stanovnika jedna od zemalja s najviše imigranata na svijetu, a premijer Justin Trudeau najavio je da je ove godine cilj izdati 401.000 boravišnih dozvola, što bi bio dosadašnji rekord. Golemi miks nacija i nacionalnosti jako je pomogao rastu popularnosti nogometa, kojim se danas bavi više od milijun Kanađana, a 2015. godine nogometom se u toj zemlji bavilo 767.000 djece od 3 do 17 godina, u usporedbi s 531.000 djece koja su igrala hokej na ledu.

Prema zadnjem istraživanju, čak 44 posto mladih do 18 godina reklo je da najradije igra nogomet, a tome je pomogla i činjenica da je u zadnjih deset godina u Kanadi niknulo na stotine nogometnih terena. Golemi broj imigranata iz "nogometnih" zemalja pomogao je i gledanosti nogometa u Kanadi, koji se sad uredno gleda u barovima diljem zemlje, a kanadski stadioni su na utakmicama MLS-a ili rasprodani ili jako, jako dobro popunjeni.

No, unatoč golemom rastu popularnosti, kanadski nogomet nije bilježio bogzna kakve rezultate. Ta reprezentacija plasirala se na SP samo jednom, i to davne 1986. godine, a sve do nedavno je Kanađanima donosila uglavnom razočaranja. To se promijenilo 2011. godine, kad je u kanadski nogomet došao John Herdman, 46-godišnji Englez koji je prije toga pet godina vodio žensku reprezentaciju Novog Zelanda.

Herdman nikad nije igrao nogomet u sustavu engleskih liga, a trenerskim poslom počeo se baviti dok je još bio student. Usavršavao se u Sunderlandovoj akademiji, ali mu se engleski nogomet, kako kaže, ogadio.

Preko ženskog nogometa na prag SP-a

"Tamo je bilo nemoguće uspjeti ako nisi bio igrač. Stalno sam slušao da zbog toga nikad neću dobiti priliku raditi i u tom sustavu više nisam želio biti. Odlazak u Novi Zeland me potpuno rasteretio i otvorio mi neke nove poglede", rekao je Herdman u nedavnom intervjuu za Sky Sports.

Na Novom Zelandu je od 2003. godine bio direktor nogometnog razvoja i mentor trenerima, da bi 2006. preuzeo žensku reprezentaciju, koju je 2007. i 2011. odveo na SP, a 2008. na Olimpijske igre. Potom je otišao u kanadsku žensku reprezentaciju, s kojom je 2011. i 2015. (četvrtfinale) igrao SP i pod njegovim vodstvom kanadske djevojke postale su jedna od najjačih ekipa na svijetu. Kanadska ženska reprezentacija postala je omiljena među Kanađanima, koji su religiozno pratili njihove utakmice, ali muška reprezentacija je uglavnom bila razočaravajuća. Logičan korak bio je da Herdman preuzme dečke.

"Bilo mi se jako teško rastati se od djevojaka, ali samo ženski nogomet, nažalost, nije dovoljan da bi nogomet napredovao u nekoj zemlji. Kad sam došao u mušku reprezentaciju, rekao sam igračima da imaju priliku promijeniti nogomet u svojoj zemlji zauvijek", rekao je Herdman, koji je reprezentaciju preuzeo 2018. godine.

Kad je došao, u momčadi je zatekao dosta igrača koji su igrali u Europi te neke klince poput 18-godišnjeg Alphonsa Daviesa i nešto starijeg Jonathana Davida, ključne igrače u njegovoj današnjoj momčadi.

Tukli se na treninzima

"Tijekom prva dva okupljanja pokušao sam nešto napraviti na taktičkom planu, ali sam ubrzo shvatio da to nema smisla. U toj momčadi nije bilo nikakvog zajedništva. Dapače, bilo je samo sukoba, i to ne samo verbalnih nego i fizičkih. Na drugom okupljanju dvije skupine igrača ozbiljno su se potukle na terenu. Atmosfera je bila zatrovana, nitko nikome nije vjerovao, a to se vidjelo i na terenu", rekao je Herdman i dodao:

"U reprezentaciji su bili ljudi iz Kolumbije, Urugvaja, Škotske, Srbije, Jamajke. Različitost je ljepota Kanade i danas njezina velika snaga, ali tad joj je bila najveća slabost. Hispanci su otišli na jednu stranu, ostali na drugu i bio je kaos. Shvatio sam tko su lideri u reprezentaciji, posjeo sam ih i objasnio im da tako ništa nećemo postići. Oni su reagirali fenomenalno i polako smo počeli stvarati ovaj duh koji imamo danas."

Najiskusniji u reprezentaciji je 38-godišnji Bešiktašev veznjak Atiba Hutchinson, koji je za reprezentaciju odigrao 90 utakmica.

"Impresivno je koliko je ova momčad napredovala igrački i ljudski. Prije nitko ni s kime nije razgovarao, a danas se ne bojimo nikoga. Uopće nam nije bitno protiv koga igramo. Svi se držimo zajedno, bodrimo se međusobno i svi smo jedna velika obitelj", rekao je.

Lijevog beka stavio u napad

S Herdmanovim novim pristupom Kanada se dizala malo po malo i danas došla na vrh kvalifikacijske skupine. Od kada je ovaj Englez preuzeo momčad, Kanada je u 36 utakmica upisala samo šest poraza, što je za reprezentaciju takvog renomea fantastičan rezultat. Moralo je biti i malo sreće, a ona se pojavila u likovima Alphonsea Daviesa i Jonathana Davida, 21-godišnjim "balavcima" koji vode Kanadu prema Svjetskom prvenstvu, koje sad više uopće nije toliko nemoguće.

Davies je jedan od ključnih igrača Bayerna, a David je u prošlosezonski Lilleov naslov prvaka ugradio 13 golova u 37 ligaških nastupa. No, upravo je Davies ono što Kanadi daje prednost protiv srednjoameričkih reprezentacija. Iznimno dominantni lijevi bek Bayerna u reprezentaciji igra ili lijevo krilo ili, dosta često, špicu u paru s Davidom. Davies je klinac iz Buduburama s početka priče. Njegovi roditelji su 2000. godine iz građanskim ratom rasturene Liberije pobjegli u izbjeglički kamp u Gani. Tamo se Alphonso rodio 2000. godine i njegova obitelj je 2005. preselila u Edmonton, gdje je i počeo igrati nogomet.

"Taj mali je nevjerojatan. Kad god ga vidim, nešto novo mu se u životu dogodilo. Ili je nešto osvojio ili je briljirao protiv, ne znam, Barcelone. On je umjetnik s loptom, u tome uživa i svakog od nas čini boljim. Jednom nam je pričao kako se s Bayernom pripremao za finale Lige prvaka. Rekao nam je što je bilo dobro i što nije, a ja sam, slušajući ga, napisao tri stranice bilješki. Kad si s njim u ekipi, znaš da se ne možeš švercati. Energija kojom tjera sve oko sebe da budu bolji je impresivna", rekao je Herdman, koji je Daviesa prekomandirao u napad:

"Nije to bila prevelika mudrost. On je naš najbolji igrač i ja sam se samo pitao gdje može napraviti najviše štete, a odgovor je bio - u napadu. Zastrašujuće je što je u stanju napraviti obranama reprezentacija iz CONCACAF-a i to smo morali iskoristiti."

Željeli se uigrati za SP 2026., a mogli bi već zaigrati na onom sljedeće godine

Kanada je u suradnji s Meksikom i SAD-om dobila organizaciju SP-a 2026. godine i plan Saveza bio je stvoriti reprezentaciju za taj turnir. No, zahvaljujući nevjerojatnim rezultatima u kvalifikacijama, nije nemoguće da Kanada "urani" na Svjetsko prvenstvo.

"Kad sam došao, rekli su mi da moram stvoriti momčad za 2026. No, ja sam u sebi znao da je za to ključno da budemo konkurentni u kvalifikacijama za Katar i da, ako se ukaže prilika, tamo odemo. Znao sam da za to imamo potencijal. Svi su svjesni da ovo mogu biti povijesne kvalifikacije za kanadski nogomet. Kanada je spremna ubrati sve plodove odlaska na Svjetsko prvenstvo, a mi smo je tamo spremni odvesti", rekao je Herdman.

Velika stvar za kanadske klubove jest da je među 22 igrača koja su konkurirala za susret s Meksikom njih sedam bilo iz MLS-a. Kanadska reprezentacija je sjajan spoj mladosti i iskustva, pa tako u svakoj liniji ima jedan igrač koji je tu već dugo. Zvezdin golman Milan Borjan, inače rođen u Kninu, ima 34 godine i 57 nastupa za Kanadu. Doneil Henry iz korejskog Suwona ima 28 godina i 40 nastupa, tu je spomenuti Atiba Hutchinson s 90 nastupa, a klincima u napadu društvo pravi 28-godišnji Lucas Cavallini, koji je u 27 utakmica zabio 16 golova za Kanadu.

Odlični u Europi

Osim njih, tu je i niz mladih igrača od kojih se u budućnosti puno očekuje. Braniča Alistaira Johnstona navodno dugo prate u Europi, Cyle Larin, strijelac oba gola u pobjedi protiv Meksika, prošle je sezone zabio 23 gola za Bešiktaš, a Tajon Buchanan nakon ove sezone odlazi iz New England Revolutiona u Club Brugge za 8.5 milijuna eura.

Pred Kanadom je još šest teških utakmica do kraja kvalifikacija, iz kojih prve tri reprezentacije u Katar idu izravno, a četvrta u dodatne kvalifikacije. Tko zna kako će se sve rasplesti budući da Kanada do kraja kvalifikacija čak četiri puta gostuje, ali Herdmanova momčad je dovoljno puta pokazala da se nikoga ne boji i da je jako, jako opasna.