INTERLAGOS, 2008. godine. Zadnja je utrka Svjetskog prvenstva. Lewis Hamilton ima sedam bodova prednosti ispred Masse i postat će drugi najmlađi svjetski prvak u povijesti ako, u slučaju Massine pobjede, bude barem 5. na kraju utrke. Massa je u kvalifikacijama bio prvi, a Hamilton četvrti.

U karijeri svakog velikog sportaša postoji jedan trenutak koji će je usmjeriti. U jednom ili drugom smjeru. Karijera Lewisa Hamiltona danas bi možda bila potpuno drukčija, možda ne bi prošlog vikenda osvojio peti naslov svjetskog prvaka i ne bismo ga danas spominjali u kontekstu Schumachera, Senne, Fangija i ostalih da nije bilo kiše i - sreće.

Nekoliko minuta prije starta spomenute utrke u Sao Paulu, na domaćem terenu Felipea Masse, nebo iznad Interlagosa se otvorilo i momčadi su morale mijenjati gume. Četiri kruga nakon starta kiša je stala zbog čega su svi ponovno mijenjali gume, i tako još nekoliko puta. Četiri kruga prije kraja svi su se prebacili na kišne gume. Svi osim Tima Glocka koji će se igrom slučaja pokazati kao jedna od ključnih figura u Hamiltonovoj karijeri.

Dva kruga prije kraja kiša se pretvorila u pljusak, uvjeti su postajali nemogući i Hamilton je u 69. krugu napravio pogrešku koja ga je trebala stajati titule. Otišao je preširoko i dopustio je Vettelu da ga prestigne. Hamilton je pao na šesto mjesto i nakon što je Massa prošao ciljem kao pobjednik, svi su omiljenog Brazilca vidjeli kao svjetskog prvaka.

No dok je Ferrarijev boks slavio, četvrtoplasirani Glock se mučio sa suhim gumama te je u zadnjem krugu izgubio 15 sekundi prednosti ispred Vettela i Hamiltona. U zadnjem zavoju zadnje utrke tog Svjetskog prvenstva, Vettel i Hamilton prestigli su Nijemca. Lewis je u cilj ušao peti, kao najmlađi svjetski prvak (do dolaska Vettela).

Tjednima i mjesecima kasnije pisalo se o tome da je Glock pustio Hamiltonu, što su obojica demantirali, a deset godina kasnije Hamilton u vitrini ima pet naslova prvaka, najviše pole-positiona u povijesti i samo 20 pobjeda manje od Michaela Schumachera.

Kad su titule u pitanju, ispred njega je još samo Schumacher čijih sedam titula se godinama činilo nedostižno. Puno toga se u Hamiltonovoj karijeri činilo nedostižno. Za početak, upravo je on srušio mit o Formuli 1 kao bjelačkom sportu nakon što je 2007. ušao u F1 i postao prvi tamnoputi vozač u povijesti tog natjecanja.

Rasturao u utrkama - na daljinski

Ondje je stigao vrlo zanimljivim putem na kojem se također puno toga odigralo slučajno. Kad je imao šest godina, otac Anthony mu je, kao i svim klincima, kupio autić na daljinski. Lewis je njime divljao oko obiteljske kuće da bi ga otac uskoro prijavio na natjecanje u kojem su se utrkivali i odrasli ljudi. Sa sedam godina je osvojio drugo mjesto u britanskom prvenstvu autića na daljinski nakon čega mu je Anthony kupio go-kart.

Tata, inače IT tehničar, u jednom je trenutku radio i tri posla kako bi održavao Lewisovu karijeru. S osam godina je počeo pobjeđivati na utrkama, a nakon što je osvojio državno prvenstvo, upoznao je McLarenova šefa Rona Dennisa. On se u autobiografiji prisjetio tog klinca koji ga je zamolio autogram. Lewis mu je rekao:

“Dobar dan, ja sam Lewis Hamilton i jednog dana bih želio voziti za vašu momčad.”

“Čujemo se za devet godina pa ćemo nešto srediti”, odgovorio mu je Dennis.

Do 12. godine Hamilton je osvojio toliko trofeja da je jedna britanska kladionica 1997. primila uplatu na koeficijent 40 da će Hamilton do 23. godine pobijediti na F1 utrci, a drugi igrač je prihvatio koeficijent 250 da će Lewis do 25. postati svjetski prvak. Nije poznato koliko su kladitelji uplatili na te listiće, ali lako je moguće da su se lijepo obogatili.

Nakon što je osvojio još jednu titulu, 13-godišnji Hamilton nije morao zvati McLaren. Ron Dennis ga je nazvao sam i ponudio mu ulazak u McLarenovu akademiju. Koliko su u njega vjerovali, dovoljno govori to što su mu u ugovor stavili klauzulu prema kojoj imaju pravo "prvokupa dođe li Hamilton ikada do Formule 1".

S takvim financijskim zaleđem i mogućnostima koje je nudio McLaren, Hamilton je mogao otpustiti golem talent koji se skrivao u klincu iz Stevenagea. Nizale su se titule, a s 15 godina je postao najmlađi prvak Europe u kartingu u povijesti. Prešao je u vrlo jaku seriju British Formula Renault u kojoj je u debitantskoj sezoni bio treći, a odmah sljedeće 2003. godine osvojio je titulu s rekordnih 10 pobjeda i 11 pole-positiona.

U Formuli 3 se prilagođavao jednu sezonu pa u drugoj uzeo naslov s 15 pobjeda u 20 nastupa, da bi u prvoj i jedinoj sezoni u Formuli 2 također osvojio titulu. Sve to bilo je dovoljno inače konzervativnom McLarenu da nevjerojatnog Hamiltona stavi u drugi bolid za sezonu 2006. u kojoj je slavio na četiri utrke i vodio većim dijelom sezone da bi zbog sitnih pogrešaka i nedostatka iskustva u završnici predao naslov Raikkonenu. Sljedeće godine je prvi put postao svjetski prvak.

Ni Hamiltona nije zaobišao negativan trend

Tako je počela jedna velika F1 karijera koja bi po mnogima mogla postati i najveća. Naravno, ne bez kritika. Ni Hamiltona nije zaobišao današnji trend u kojem se vrhunskim sportašima i rušiteljima rekorda uporno traže mane umjesto da se uživa u njihovim uspjesima i umijeću. Nestvarnih sedam titula Michaela Schumachera je nakon Hamiltonova slavlja prošlog vikenda ozbiljno ugroženo, no Hamiltonovi kritičari, kao i oni koji “ne dopuštaju” da netko skine Schumija, prigovaraju Hamiltonu da je “projekt”, odnosno da cijelu karijeru nije vozio u lošem bolidu.

Zaboravljajući pritom da je Schumacher 2000-ih godina imao apsolutno dominantan Ferrari s kojim je teže bilo izgubiti nego pobijediti, što ni u kojem slučaju ne umanjuje Schumacherove titule, kao ni one osvojene s Bennettonom. Prava je istina da pobjedničke momčadi uvijek prepoznaju pobjednički mentalitet.

U vrijeme kada se u Formuli na prst jedne ruke mogu nabrojati karizmatični likovi zbog kojih se toliko žali za nekim prošlim vremenima, Hamiltonu se prigovara što je ekscentričan, što voli modu i što se više bavi stvarima izvan Formule nego samim utrkivanjem. A u njegovoj karijeri bilo je baš svega što ga svrstava uz bok najzabavnijih vozača u svakom smislu. Uvijek je vozio vrlo agresivno, ali ne i neoprezno. Razvio je veliko rivalstvo s prijateljem Nicom Rosbergom, hodao je s poznatim djevojkama, a nerijetko je vozio 200 na sat zbog čega su mu bili zaplijenjeni automobili ili je plaćao velike kazne.

Imao je i sreće u vidu Tima Glocka s početka priče i činjenice da ga je baš McLaren uzeo pod svoje, ali sve to prečesto je skrenulo fokus s onoga što Hamiltona čini jednim od najvećih u povijesti. Britanac je, sviđalo se to nekome ili ne, prokleto dobar vozač.

Fantastične brojke

Uz 71 pobjedu u karijeri, Hamilton je drugi najbolji u povijesti i lako je moguće da dostigne Schumacherovu 91. S 31,3 posto uspješnosti u odnosu na broj starteva, Hamilton je najuspješniji vozač u povijesti od onih koji su sudjelovali u najmanje 150 utrka. Nitko nije ni blizu njegovog 81 pole-positiona, a u 132 od 227 utrka u kojima je sudjelovao završio je na postolju, što je nestvarnih 58,15 posto. Schumacher ima 23 podija više, ali i 81 utrku više uz postotak od 50,32 posto.

“Pobjeđivao je u dominantnom bolidu. Pobjeđivao je u solidnom bolidu 2010. i 2012. godine, a pobjeđivao je i u jako lošim bolidima kao 2009. i 2011. godine. Ne mogu se baš svi prvaci time pohvaliti”, rekao je Fernando Alonso prošle godine.

Smatra se jednim od najkompletnijih vozača u povijesti, sposobnim da se nevjerojatno brzo prilagodi na različite uvjete na stazi. Njegove vozačke sposobnosti na kiši usporedive su s onima njegova idola Ayrtona Senne, a minuta i osam sekundi prednosti koje je ostvario u kišnom Silverstoneu 2008. godine, najveća je razlika u povijesti Formule 1. U dvanaest sezona zaredom pobijedio je na barem jednoj utrci, a samo je Schumacher bolji s 15 uzastopnih sezona.

Bilo je priča da bi Hamilton s 33 godine uskoro mogao završiti karijeru, no nedavno je potpisao ugovor s Mercedesom do 2020. godine. Kako stvari stoje, srebrni bolidi će vjerojatno biti najbrži još te dvije godine prije nego što Formula 2021. godine uđe u najavljene velike promjene. Sa svim onim što je pokazao, Hamilton bi vrlo lako mogao dostići Schumachera i putem srušiti njegov rekord po broju pobjeda, što će ga definitivno izdignuti na vrh ljestvice najboljih vozača u povijesti.

Sviđalo se to nekome ili ne.