U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30, 50 ili više godina.

Showtime Lakersi ostali su zapamćeni kao momčad koja je osamdesetih godina 20. stoljeća NBA pretvorila u holivudski spektakl. Magic Johnson dijelio je lopte kao mađioničar, Kareem Abdul-Jabbar bio je nezaustavljiv sa svojim "skyhookom", dok je James Worthy trčao kao sprinter. Svi su uživali u toj visoko oktanskoj košarci.

Njihove noći nisu završavale na parketu jer su Lakersi tih godina živjeli u ekskluzivnom noćnom klubu unutar dvorane te u brojnim noćnim klubovima i hotelima diljem SAD-a. Priče o zabavama, slavi, hedonizmu i razvratu pratile su tu generaciju gotovo jednako kao i naslovnice s trofejima. U takav svijet je 1985. ušao mladi krilni centar koji tamo nije pripadao.

Dok su Lakersi živjeli pod svjetlima reflektora, okruženi slavom, ženama i porocima, jedan je igrač u svlačionici čitao Bibliju i odbijao sve što mu je Hollywood nudio. Nije pio, nije pušio, nije tulumario i, što je najviše šokiralo njegove suigrače i javnost, bio je ponosni djevac. Ovo je priča o "Željeznom djevcu" NBA lige.

Život mu je promijenio jedan odlazak u crkvu

A.C. Green rođen je 4. listopada 1963. godine u Portlandu, u saveznoj državi Oregon. Jedna od prvih misterija koja ga je pratila kroz karijeru bilo je njegovo ime. Mnogi su godinama nagađali što se krije iza inicijala "A.C.", a to su zapravo imena njegovih bake i djeda s očeve strane - Amande i Chestera.

Odrastao je u religioznoj obitelji, no prava prekretnica dogodila se u srednjoj školi Benson Polytechnic. Iako je do početka srednje škole redovito odlazio u crkvu, kasnije je priznao da je to činio više iz navike i tradicije nego iz istinskog uvjerenja.

Njegovi roditelji su mu tada prepustili odluku o tome hoće li ići u crkvu pa je išao samo povremeno smatrajući kako to nije "cool". Sve se promijenilo tijekom jednog vikenda sa Zajednicom kršćanskih sportaša u njegovoj završnoj godini srednje škole.

"U kolovozu 1981., 10 prijatelja iz Zajednice kršćanskih sportaša otišlo je u Hermiston na izlet. Nisam bio član Zajednice, ali sam htio poći s njima. U nedjelju smo bili u crkvi, a propovijed je imala naslov 'Želiš li ići u raj ili u pakao?'. Ta mi je propovijed rekla koji je Božji plan za spasenje, a to nije bilo ono u što sam ja vjerovao da je ključ za raj.

10 mojih najboljih prijatelja bilo je sa mnom u ovoj crkvi od 150 ljudi. Strast je gorjela u meni kad sam saznao da me Isus poziva da mu predam svoj život. Istovremeno me sotona pokušavao zaslijepiti da nastavim živjeti kao što sam živio posljednjih 17 godina. Nakon što nas je svećenik prvi put pozvao k oltaru, htio sam potrčati do prednjeg dijela crkve, ali nešto me zaustavilo. Kao da mi je Sotona šapnuo: 'Pusti nekog drugog da prvi ide.' Nakon drugog poziva k oltaru, Sotona je rekao: 'Tvoji će ti se prijatelji smijati.'

Kod trećeg poziva k oltaru stavio sam jednu nogu ispred druge i počeo hodati naprijed. Svećenik se molio sa mnom, a ja sam zamolio Isusa da mi oprosti grijehe i da postane moj Spasitelj. Prihvatio sam Isusa Krista 2. kolovoza 1981.", opisao je Green ključni dan njegova života.

Od tog trenutka, vjera više nije bila samo dio njegovog odgoja. Postala je kompas koji će usmjeravati svaku njegovu odluku u životu. Njegove vrijednosti bile su jasne i u tom okruženju je odrastao kao tip košarkaša kakvog svaki trener voli. Bio je discipliniran, spreman na rad, fizički snažan i obavljao je prljavi posao na terenu.

Green je od 1981. do 1985. godine bio član Oregon State sveučilišta gdje je postao zvijezda. Svake sezone je napredovao pa je tako triput zaredom bio član najbolje petorke svoje Pac-10 konferencije. Godine 1984. bio je proglašen najboljim igračem konferencije, a u zadnjoj sezoni je izabran u treću petorku All-American momčadi.

Ipak, unatoč sjajnim brojkama (19.1 poen i 9.2 skoka u zadnjoj godini), NBA skauti su bili sumnjičavi. Nisu sumnjali u njegov talent, već u njegov karakter. Bojali su se da je previše dobar, mekan i previše religiozan da bi preživio u surovom svijetu profesionalne košarke.

Svetac u razvratu Lakersa

Draft klasa 1985. godine, retrospektivno, bila je zastrašujuće moćna. Tako je Patrick Ewing bio prvi izbor, Xavier McDaniel četvrti, Chris Mullin sedmi, Detlef Schrempf osmi, Charles Oakley deveti, Karl Malone 13., a Joe Dumars 18.

Green je pao sve do 23. mjesta. Jerry West, legendarni arhitekt Lakersa, vidio je ono što su drugi propustili - neumornog radnika koji će raditi prljavi posao za njegove zvijezde. Tako je pobožni dečko iz Oregona sletio ravno u blještavilo Los Angelesa, u svlačionicu koja je bila sve samo ne samostan.

Ušao je u momčad koja je već bila gotov proizvod i stroj za naslove, a ne mjesto za razvoj. Magic, Kareem i društvo tada su bili aktualni NBA prvaci te su igrali pet od posljednjih šest NBA finala uz tri osvojene titule.

Nisu imali vremena čekati da se netko pronađe. Morao si im odmah pomoći ili nestati. Green je od prve večeri bio ono što je obećavao. Nije bio zvijezda, ali bio je idealan komad u mozaiku.

Kulturološki šok bio je neizbježan. Lakersi su bili na vrhuncu svoje moći na parketu i van njega, no Magic i ostatak ekipe brzo su shvatili da imaju posla s nekim tko je drugačiji. Greenova odluka da ostane djevac do braka postala je glavna tema u svlačionici i predmet nemilosrdnih šala.

Priče iz tog vremena graniče s urbanim legendama, ali potvrdili su ih brojni sudionici. Tako su Greenovi suigrači pokrenuli internu kladionicu u koju su ulagali novac kladeći se na datum kada će konačno pokleknuti pred iskušenjima.

Magicu se svidjelo samopouzdanje novopridošlice, ali nije mu vjerovao. "Dat ćemo ti dva mjeseca i gotov si", rekao je Magic i skinuo kapu s glave i dodao je suigračima, potičući ih da ubace nešto novca. Dok se kapa vratila vlasniku, Green je gledao u gotovo 300 dolara u zgužvanim novčanicama. "Ako izdržiš bez seksa dva mjeseca, novac je tvoj. Ali nema je*ene šanse", kazao mu je.

Slali su mu djevojke u sobu

Green je otvoreno govorio da je djevac i da želi pričekati brak. Bila je to mentalna snaga kakva se rijetko viđa. Dovoljno je samo staviti se u njegovu poziciju. Mladi ste, slavni, bogati i igrate za najpopularniji klub na svijetu, a vaši idoli i mentori vas aktivno pokušavaju navesti na "grijeh".

Najpoznatija anegdota, koju je Green kasnije potvrdio u brojnim intervjuima, govori o specijalnim pošiljkama na gostovanjima. Suigrači bi mu znali poslati najljepše žene ravno u hotelsku sobu, govoreći im da ga preobrate.

"Samo sam se počeo smijati. Vidio sam kroz špijunku na vratima oskudno odjevenu ženu. Znao sam tko ju je poslao. Nisam otvorio vrata. Umjesto toga, počeo sam moliti na sav glas dok nije otišla", prisjetio se Green jedne od situacija.

Ne samo da je izdržao taj pritisak, već je s vremenom zaradio njihovo duboko poštovanje. Shvatili su da njegova vjera nije šala, već temelj nevjerojatne discipline koja se prelijevala i na teren.

Iron Man drži teško oboriv rekord

Green nije bio tek neki djevac iz Lakersa. Njegova izdržljivost bila je predmet divljenja toliko da je postao NBA rekorder po broju uzastopno odigranih utakmica. Niz je započeo 19. studenog 1986. godine, u drugoj sezoni u ligi, utakmicom protiv San Antonio Spursa. Nitko tada nije mogao slutiti da će taj niz trajati sve do umirovljenja 2001. godine.

Na kraju je došao do niza od 1192 uzastopne utakmice regularne sezone, što je jedan od najduže stojećih NBA rekorda. Drugo mjesto u poretku drži Randy Smith koji je između 1972. i 1983. godine odigrao 906 utakmica zaredom.

Što se aktivnih igrača tiče, Mikal Bridges mu je najbliži s 594 uzastopno odigrane utakmice. Kako bi ga prestigao, krilo New York Knicksa bi trebalo odigrati svaku utakmicu do sezone 2031./32. te 63 uvodne utakmice u sezoni 2032./33. kada će imati 36 godina.

Biti "Iron Man" u NBA ligi, gdje se igraju 82 utakmice u sezoni, uz naporna putovanja, promjene vremenskih zona i brutalne fizičke kontakte pod košem, gotovo je nemoguće. Tijekom 14 godina, Green nije propustio niti jednu utakmicu. Igrao je i bolestan i ozlijeđen. Nije propuštao utakmice ni kada su drugi odmarali ni kada su igrale rezerve.

Rekord dobiva još veću težinu kad se uzme u obzir da Green nije bio šuter koji stoji u kutu i čeka loptu. Igrao je pod košem, primao kontakte, padao, tukao se s najjačim centrima i krilnim centrima te ere. Njegova izdržljivost bila je posljedica načina života. Potpuna disciplina izvan terena, oporavak, odsustvo poroka i mentalna snaga koja se ne može trenirati.

Najveći test za njegov niz dogodio se 25. veljače 1996. godine, dok je igrao za Phoenix Sunse. U utakmici protiv New York Knicksa, J.R. Reid namjerno ga je i divljački udario laktom u lice. Udarac je bio toliko snažan da je Greenu izbio dva prednja zuba, a ostali su bili rasklimani. Krv je lila po parketu.

Većina igrača bi nakon takvog incidenta uzela pauzu. Green je hitno prevezen na operaciju, gdje su mu ugradili privremene zube i sanirali čeljust. Sunsi su sljedeće večeri igrali protiv Utah Jazza. Svi su očekivali da će niz stati na brojci od 784, no A.C. Green pojavio se u dvorani s natečenim licem i zaštitnom maskom. Ušao je u igru, odigrao točno 68 sekundi, dovoljno da se upiše nastup, i tek tada izašao van.

Osvojio je tri prstena

Lako je zbog ovih anegdota zaboraviti kakav je Green zapravo bio igrač. Nije bio atraktivan, malo tko bi platio ulaznicu zbog njega, ali bio je igrač zadatka. Visok 206 centimetara igrao je na poziciji krilnog centra.

Njegov zadatak u Showtime Lakersima bio je jednostavan, ali iscrpljujući. Morao je hvatati promašaje Magica i Kareema, igrati obranu na najboljim krilima lige i trčati kontru brže od protivničkih centara. I radio je to savršeno.

U Lakersima je proveo prvih osam sezona NBA karijere te je osvojio dva NBA prstena, 1987. i 1988. godine. Godine 1989. bio je najbolji skakač Lakersa ispred samog Kareema te je uvršten u drugu najbolju obrambenu petorku lige.

Najveće individualno priznanje dobio je godinu dana kasnije kada je izabran u početnu petorku All Star utakmice. Skroman kakav je, rekao je da je njegov trijumf nad Karlom Maloneom u glasanju više bio produkt natjecanja u popularnosti nego zasluga na parketu.

Green je na ljeto 1993. godine bio slobodan igrač, a karijeru je nastavio u Phoenix Sunsima, gdje je igrao uz još jednu košarkašku legendu, Charlesa Barkleyja. Sunsi su sezonu ranije igrali NBA finale i viđen je kao dio slagalice koji nedostaje za pohod na naslov, no u tri i pol sezone u ekipi, najveći uspjeh bilo je konferencijsko polufinale.

Krajem 1996. godine razmijenjen je u Dallas u kojem se zadržao do 1999. Sudbina je htjela da se A.C. Green vrati tamo gdje je sve počelo. U sezoni 1999./2000., Lakersi su ponovno bili moćni, ali disfunkcionalni. Imali su Shaquillea O'Neala i mladog Kobeja Bryanta, ali im je nedostajalo kemije i veteranskog vodstva. Phil Jackson je preuzeo klupu, a Uprava je u rujnu vratila 36-godišnjeg Greena.

Green je tada bio u ulozi mentora. Bio je jedina poveznica s erom Magica Johnsona, živi spomenik šampionske kulture koju su Shaq i Kobe tek trebali naučiti. U toj sezoni, u dobi od 36 godina, Green je startao u svakoj od 105 utakmica koliko su Lakersi odigrali te sezone. Kruna svega bio je naslov prvaka osvojen pobjedom u finalu protiv Indiana Pacersa.

Svoj niz i karijeru završio je u Miami Heatu pod vodstvom Pata Rileyja, svog prvog trenera. Kada je 2001. godine objavio kraj karijere, iza sebe je ostavio reputaciju najpouzdanijeg vojnika lige.

Oženio se nakon kraja karijere i u brak ušao čist

Dok su mnogi sportaši iz njegove generacije gradili brend na slavi i noćnom životu, on je gradio identitet na vjerskim vrijednostima i društvenom angažmanu. Bio je aktivan u crkvenim zajednicama, javno je govorio o apstinenciji i motivirao mlade.

Osnovao je i vlastitu zakladu, kroz koju je radio s djecom i obiteljima, osobito u programima usmjerenima na obrazovanje, sportske aktivnosti i prevenciju nasilja. Jedna od simpatičnih crtica iz njegovog aktivizma dogodila se 2000. godine, kada je na klupi za vrijeme utakmica viđen kako nosi plišanog zelenog medvjedića na glavi kako bi promovirao svoju zakladu.

Godinu dana nakon umirovljenja, A.C. Green je srušio još jedan "rekord". U dobi od 38 godina oženio je Veronique, svoju dugogodišnju djevojku. "Čekanje se isplatilo", izjavio je tada, potvrdivši da je u brak ušao onako kako je i obećao - čist.

Čovjek koji se nije uklapao, ali je ostao dosljedan sebi

A.C. Green nije bio ni Magic ni Kareem ni Worthy. Nije ni trebao biti. Bio je nešto rjeđe, a to je čovjek koji je u najvećem cirkusu živio po svome. Njegova ostavština nije u potezima koji se vrte na TV špicama, nego u rekordu od 1192 uzastopne utakmice i činjenici da je u vremenu kad su se legende gradile na porocima, on svoju priču gradio na disciplini.

Nije bio nova zvijezda koja će puniti tabloide. Bio je tiha, radna figura i čovjek koji je živio po pravilima slijedeći riječ Božju. Dok su suigrači pričali o tulumima, on je pričao o vjeri. Dok su drugi preskakali trening ili utakmicu zbog lakše ozljede, on je igrao i postao NBA rekorder.

Cijenjeni čitatelji i ljubitelji Retrosportive, obavještavamo vas da u sljedeća tri tjedna autori Retrosportive odlaze na zimsku stanku. Normalnom ritmu i s novim pričama vraćamo se od 8. veljače. Nadamo se da ćete nas i dalje čitati i uživati kao i dosad.