HAJDUK je uspješno otvorio novu sezonu pobjedom 2:0 na rasprodanom Poljudu protiv HB Torshavna u sklopu drugog kola kvalifikacija za Konferencijsku ligu. Bilo bi vrlo neozbiljno donositi zaključke o tome koliko Hajduk može ili ne može napraviti ove sezone nakon utakmice u kojoj je teško zaključiti koliko je protivnik s Farskih otoka ozbiljna momčad. Jednostavno nemamo referentnu točku dvoboja s drugim protivnicima ranga Hajduka da bismo to mogli usporediti.

Dojam je da je Hajduk relativno lako došao do pobjede. Protivnik je uspio zakuhati jednu šansu nakon nekoliko vezanih pogrešaka obrane i vezne linije Bijelih, ali to bi bilo to. Hajduk je goste gotovo potpuno iskontrolirao i na pobjedi nema mrlje. No ne treba se zavaravati da je ovaj dvoboj riješen. Na Farskim otocima, za tjedan dana, igra se na umjetnoj travi u bitno drugačijim vremenskim uvjetima, a Hajduk je kroz recentnu prošlost već dokazao da za njega nema lakih utakmica i prolazaka.

Ne postoji euforija, samo dosadni narativi o njoj

Prije samog nogometa vrijedi se osvrnuti na činjenicu da je Hajduk opet rasprodao stadion, unatoč tome što je kraj prošle sezone bio istinski očajan. Forsira se narativ da su navijači Bijelih u nekakvoj euforiji, ali istina je daleko od toga. Pun stadion protiv neatraktivnog suparnika nije dokaz nikakve euforije, nego je to nešto potpuno normalno.

Hajduk je kroz desetljeće rada na odnosima s publikom uspio izgraditi kulturu odlaska na stadion, neovisno o situaciji. Stadion neće uvijek biti pun, ali brojka gledatelja na utakmicama gdje je "malo" ljudi višestruko se povećala. Te kulture kronično nedostaje u svim sportovima u Hrvatskoj. Hajduk bi tu trebao biti primjer svima, ali većinom se priče svode na nekakvu neutemeljenu euforiju, predstavljajući navijače Bijelih kao neku nižu vrstu koja se pali na gluposti.

Ljudi jednostavno vole svoj klub, vole nogomet i to je to. Nešto što je u državama poput Engleske ili Španjolske normalno, kod nas se problematizira i u suštini se tome izruguje pišući gluposti o euforiji do Velike Gospe. Euforija ne postoji, to je barem lako vidljivo iz komentara na društvenim mrežama nakon utakmice gdje je većina bila nezadovoljna predstavom Bijelih. Razloga za euforiju ionako nema.

Gattuso nije iznenadio

Što se tiče onoga što smo vidjeli na terenu, tko god je pogledao pripremne utakmice Bijelih, nije bio iznenađen postavom. Hajduk je izašao u 4-2-3-1 formaciji, gdje su "iznenađenja" bili Marko Capan kao starter u veznom redu i Anthony Kalik na lijevom krilu. Capan se na pripremama nametnuo, bio je stalno s nominalno startnom postavom i lijepo je vidjeti da je trener Gennaro Gattuso to respektirao, umjesto da je ignorirao predstave na pripremama, kao što se to često događalo u Hajduku proteklih sezona.

Capan je odigrao dobru utakmicu, a u njemu je Hajduk dobio kvalitetnog izvođača prekida s lijevom nogom, što mu je bila najbolja karakteristika iz juniorskih dana. Mora još puno raditi da postane kvalitetan igrač, ali priliku je zaslužio. Kalik je pak posebna priča. Svaki trener koji dođe u Hajduk, zaljubi se u njegove karakteristike, on postane starter, a onda nakon kratkog vremena završi na klupi. Ovo mu je nova prilika da promijeni svoju priču u Hajduku.

On je sinoć možda bio i igrač utakmice. Asistirao je za prvi gol, izborio penal za drugi, stalno se nalazio u dobrim situacijama i bio je glavni u presingu na protivnika. Hajduk je obrambeno stajao u formaciji 4-4-2. Livaja i Rokas Pukštas bili su izdvojeni naprijed, gdje su u presingu usmjeravali stopere protivnika na dodavanje prema desnom beku, gdje bi se onda Kalik, očito vrlo planski, aktivirao i agresivno pritiskao. Gosti su tako izgubili "bezbroj" lopti i to je bio glavni način kako je Hajduk dolazio do posjeda i mogućnosti za brzu tranziciju visoko u polovici protivnika.

Hajduk radi sve da izbjegne igru kroz sredinu

Kalik je tu rolu odradio odlično, ali problem bi nastajao nakon što je lopta osvojena. On jednostavno nije krilo, a lijeva strana s njim i Ismaelom Diallom bila je nefunkcionalna i spora. Previše vremena gubilo se dok bi se oni "dogovorili" tko će u kojem trenutku napasti dubinu, a protivnik bi se bez problema zatvorio. Lopta bi onda počela kružiti natrag do stopera, a rezultat presinga na kraju bi bila osvojena lopta, ali ne i kreiranje neke opasnosti, što je definitivno bila ideja.

Logično je da Gattuso želi visokim pritiskom biti što bliže golu protivnika i izbjeći gradnju igre iz pozadine, tj. preko veznog reda. Problemi u tom segmentu bili su bolno očiti cijelu prošlu sezonu, a bili su i sinoć vidljivi. Hajduk je prespor, fali mu kvalitete u veznoj liniji da bi lopta brže odlazila iz centralnih zona prema napadačima i krilnim igračima te Gattuso jednostavno želi izbjeći takvu igru tražeći drugačije mehanizme. Ivan Rakitić u sastavu bi morao riješiti taj problem, ali to ćemo tek vidjeti.

S priprema je preslikana i situacija prilikom otvaranja igre Bijelih, kada je lopta kod vratara Ivana Lučića. Hajduk tu spušta jako puno igrača. Osim što su nisko postavljena sva četiri obrambena igrača, dva srednja veznjaka su također postavljena nisko i usko. Površni dojam je da bi Hajduk tako htio kroz pas igru izaći s loptom, ali to nije ono što je viđeno na pripremama.

Dovođenje napadača je nužnost

Traženje Livaje kroz dugo dodavanje Lučića ili nekoga od stopera nije plan B jer je protivnik visoko pritisnuo, nego je to plan A. Ideja je izvući protivnika, Gattuso ga poziva da pritisne visoko, radeći krater u sredini terena, a zatim ima puno povjerenje da će Lučić ili stoperi uposliti Livaju, koji se spušta iz svoje pozicije i u izravnim duelima treba primiti loptu ili je odložiti krilima. Kao i ideja visokog pritiska na protivnika, ovo je također način kako Gattuso želi izbjeći sporu igru kroz sredinu terena, ali ima dva velika problema s time.

Prvi problem su mu krila koja nisu na razini da bi iskoristila veliki prostor i igru jedan na jedan kako bi ta ideja bila potpuno funkcionalna. Ivan Perišić još nije na razini koja je Bijelima potrebna, Emir Sahiti neće preko noći s 25 godina postati puno bolji igrač, Kalik nije krilo, Bruno Durdov je premlad da bi bio nositelj (iako mora dobivati minute kao sinoć), a Abdoulie Sanyang tek je došao i tek treba vidjeti koliko je kvalitetan. Hajduku tu treba pojačanje.

Drugi problem je nedostatak klasičnog napadača koji bi omogućio da Livaja može potpuno prijeći u kreatorsku ulogu. Od njega se u ovakvom sustavu očekuje da bude i kreator i realizator, a to je jednostavno prevelik zalogaj kada loptu prima vrlo nisko na terenu. Sportski direktor Nikola Kalinić sam je najavio, prije dolaska trenera, da će Livaja biti desetka ove sezone i da će shodno tome dovesti napadača. Mašta se o Edinu Džeki, ali vrijeme prolazi, sezona je krenula, a taj problem još nije riješen. Mladi Mate Antunović je sinoć upisao tek prvi nastup za klub i ne može biti jedina alternativa Livaji. Dovođenje napadača je nužno, i to što prije.

Hajduk nije podcijenio protivnika

Bijeli nisu odigrali briljantnu utakmicu, ali su nadigrali protivnika i pobjeda je trebala biti uvjerljivija. Istina je da je većinu opasnosti Hajduk složio iz prekida, a bilo je dosta problema u kreiranju iz otvorene igre. Zato se ova utakmica ne može uzeti kao neki ogledni primjer za nastavak sezone. Pred Bijelima je jako puno posla da bi se sve kockice posložile i pronašao potrebni balans na svim pozicijama kako bi Hajduk postao istinski funkcionalna momčad s jasnom idejom i planom.

Veseli vidjeti da nije bilo nikakvog podcjenjivanja protivnika. Gosti nisu ostavili neki naročit dojam, ali su pokazali da su ozbiljno organizirana momčad i da kroz pas igru pokušavaju igrati smislen nogomet. Definitivno nisu nikakva "seljačka" bunker ekipa koja samo ispucava duge lopte i zaslužuju respekt uoči uzvratnog susreta. Ako Hajduk to gostovanje shvati ozbiljno kao i jučerašnju utakmicu, problema ipak ne bi smjelo biti i Bijeli bi trebali nastaviti svoj europski put.