DINAMO je završio prvi dio priprema. Pet pripremnih utakmica u Sloveniji proteklo je u upoznavanju igrača, trenera i struke od kojih se većina, nakon tridesetak ovoljetnih transfera, vidjela prvi put u životu. Rezultati na pripremama, tijekom kojih se izgubilo od Širokog Brijega te remiziralo s Radomljem i Primorjem (uz pobjede protiv Brava i Ujpesta) nisu najbolje sjeli Dinamovim navijačima.

>> Dinamo remizirao sa šestom momčadi slovenskog prvenstva u pripremnoj utakmici

Puno je prerano za bilo kakve zaključke o tome što su ove pripreme dale i pokazale, ali se u suštini sve može objasniti u dvije rečenice. Dobra vijest za Dinamo je da je prva prvenstvena utakmica tek za tri tjedna jer prostora za napredak u nogometu uvijek ima. Loša vijest za Dinamo je da je prva prvenstvena utakmica već za tri tjedna jer vremena u nogometu nikad nema.

Zašto se dinamovci jako boje svega što se događa?

S obzirom na debakl igre i rezultata u SHNL-u prošle sezone, kao i činjenicu da su otišli praktički svi nositelji momčadi, navijači Dinama izuzetno su osjetljivi na najmanji mig da bi ponovno mogli gledati jednako grozan nogomet.

Takav strah sada je poduplan. Dinamovci se ne boje samo ponavljanja prošlosezonskog scenarija, nego se pojavio i strah od novog. Strah je to koji dinamovci nisu osjetili od 2017. godine i zadnjeg puta kada nisu bili prvaci i krenuli u izgradnju sasvim nove momčadi.

I dalje nemamo odgovore na to kakva je većina dovedenih igrača, kako će kliknuti, hoće li se ispraviti sustavne boljke iz prošle sezone, može li Mario Kovačević izdržati pritisak na klupi Dinama, kao i na brojna druga pitanja. Strah je razumljiv odgovor na to. To ne znači da je racionalan, kao što ni pretjerano samopouzdanje proteklih godina nije bilo racionalno.

U prijevodu, da je Dinamo prošle sezone na mišiće (i slučajno!) osvojio naslov i zadržao Pjacu, Baturinu, Petkovića, Sučića i Ademija, nikoga ne bi bilo briga ni da je izgubio sve pripremne utakmice u hendikepu. Svi bi "znali" da će to sve sjesti na svoje kada bude potrebno. Sve dok se pokazalo da nekad ni to nije dovoljno.

Trebaju li dinamovce brinuti rezultati na pripremama?

Ako ste tražili potvrdu da su prva dva tjedna uoči sezone pokazala da Dinamo srlja u novu katastrofu, otvorili ste krivi tekst. Ako ste tražili potvrdu da možete biti mirni i da Boban savršeno upravlja klubom, napravili ste istu grešku.

O ovoj momčadi i dalje znamo vrlo malo, a s obzirom na promjene nije izvjesno da ćemo koliko-toliko opravdane odgovore imati i nakon prvih par kola prvenstva. To ne znači da sve što se u tom periodu događa treba zanemariti, nego da uvijek treba voditi računa o kontekstu.

Rezultat na pripremnim utakmicama, posebno u ovoj fazi, nikad nije bio pretjerano bitan, a još je manje bio vjesnik onoga što nas očekuje u sezoni. Valja ne zaboraviti da je Dinamo u prošlu sezonu ušao s pobjedom protiv Šahtara u prijateljskoj utakmici, četiri besprijekorna trijumfa u SHNL-u i ulaskom u Ligu prvaka s gol-razlikom 5:0.

U ovoj fazi priprema naglasak je prije svega na podizanju trkačkih kapaciteta i intenziteta u igri, ali i očitavanju pulsa novih suigrača gdje se gradi sasvim nova hijerarhija, ali i atmosfera u momčadi. 

S druge strane, nije za zanemariti da je Dinamo izgubio velik broj igrača koji su znali što je rutina i koji su kroz karijeru naučili nositi se s pritiskom pobjeđivanja u serijama. Igrači koji su stigli iz drugih SHNL klubova i inozemstva to će tek trebati naučiti.

Što znamo o novom Dinamu nakon priprema u Sloveniji? Vrlo malo. I to je sasvim normalno.