MALO KAD je bilo izrečeno više floskula kao nakon Hajdukovog ispadanja od Gzire u prvom pretkolu Europa lige i prilikom povratka Damira Burić na mjesto trenera. Tada je momčad "bila u teškom stanju", "trebalo ih je dignuti", "pobijediti u sljedećoj utakmici", pa onda ići "utakmicu po utakmicu", a za sve to vrijeme "poraditi na puno stvari". Ipak, bila je to jedna od rijetkih situacija kada su te floskule zaista imale neku težinu.

Kada je klupu preuzeo Burić, pisali smo o tome kako će Hajduku na početku prvenstva trebati dosta sreće. Prva dobra stvar bila je ta da se više ne igraju utakmice usred tjedna, što bi dugoročno trebala biti značajna olakotna okolnost. K tome, u prva dva kola Hajduk je igrao protiv dvije nominalno najslabije ekipe u ligi, a sve do šestog kola i gostovanja u Osijeku raspored mu je relativno lagan. Drugo, još bitnije, bilo je to da Bijele doslovno posluži sreća u pojedinačnim utakmicama, dok trener ne izvrši neki konkretan utjecaj na momčad u taktičkom smislu, a i dok ne stignu još neka pojačanja. 

Gol kao začaran

Sudeći prema dosad odigranim utakmicama, čini se kako je ove sezone u HNL-u sreća na Hajdukovoj strani. Rezultatski naizgled lagana pobjeda protiv Istre bila je u stvarnosti daleko od toga. Imali su Puljani dosta prilika pri aktivnom rezultatu, ali lopta nije htjela u gol. Utakmica u Varaždinu bila je po mnogočemu bolja, s manje propusta u obrani, a i sam je rezultat bio uvjerljivih 3:0.

Jučerašnja utakmica protiv Lokomotive završila je identičnim rezultatom. U odličnom štimungu na Poljudu, uz 15 tisuća ljudi i fantastičnu koreografiju posvećenu Danu pobjede, svaki je navijač Hajduka došao na svoje. No i ovaj je put sreća bila tu kad je bilo najpotrebnije. Nešto što je moglo lako završiti kao kiks ispalo je kao jedna od jačih pobjeda Hajduka u posljednje vrijeme.

Eduok pravo otkriće, predobar za ligu 

Hajduk je do prvog pogotka imao dosta problema. Štoviše, najbolja prilika pripala je Lokomotivi. Karačić je glavom pogodio stativu nakon ubačaja iz kornera, a na odbijenu loptu naletio je Datković i s pet metara promašio nemoguće. Nekoliko trenutaka kasnije Eduok je probio lijevu stranu i poslužio Caktaša. Svi su gledatelji već zaboravili na opasnost otprije minutu-dvije i kad se bude govorilo o ovoj utakmici, malo će tko tu situaciju uopće imati na umu.

Novo Hajdukovo pojačanje Samuel Eduok još nije niti potpuno fizički spreman, a pokazao je da bi za ovu ligu mogao biti predobar. Kod prvog gola napravio je sjajan posao za Caktaša, a kod drugog sam probušio Grbića udarcem u njegov bliži kut. Ta dva trenutka, kao i golčina Nejašmića, ono su što će se pamtiti vezano za ovu utakmicu, a što bi poznavajući splitsku publiku lako moglo stvoriti problem.

Euforija najveći neprijatelj, Gzira nema simboliku i nije se "trebala dogoditi"

Nakon tri utakmice Hajduk ima maksimalan učinak i samo se na temelju broja zabijenih golova nalazi iza Dinama. Nije primio niti jedan gol i sljedeći vikend ide u goste ekipi koja još uvijek nema bodova te sve izgleda savršeno posloženo. Neki romantičari već počinju tvrditi kako je Gzira najbolje što se klubu dogodilo i kako se Hajduk sada diže iz pepela jer ima ta Gzira neku svoju simboliku. U tome i jest glavni problem jer da bi se Hajduk mogao upustiti u borbu s Dinamom i Rijekom sve mora biti još puno bolje. Utakmice protiv Istre, Varaždina i Lokomotive nisu potpuno mjerodavne, a mreža se samo uz puno sreće očuvala netaknuta.

Prerana i nadasve neutemeljena euforija ono je što već godinama koči momčad iz Splita. Nakon samo nekoliko pobjeda sve počinje "lagano mirisati na titulu", a prvi veći kiks znači potonuće. Napredak ove momčadi je svakako vidljiv, ali najbitnije je da se ekipa digla u psihološkom smislu. Nakon stative Lokomotive i promašenog zicera s pet metara u nastavku akcije, Bijeli su ekspresno odgovorili s dva gola do kraja poluvremena te praktički riješili utakmicu. A na takve scenarije kad je Hajduk u pitanju baš i nismo navikli.

Burić igrao s Rijekom za prvo mjesto, a poslije je uslijedila depra 

Zasad je Hajduk bodovno još uvijek neokrznut, ali Burić već ima jedno bolno iskustvo, iz svog prvog mandata. Tada se na ulasku u studeni nepotrebno dizala euforija uoči utakmice za prvo mjesto protiv Rijeke koja se tom prilikom prošetala Poljudom s 3:0. Ta se euforija naglo pretvorila u depresiju, a iako je sezona bila tek u srednjoj fazi, psihološki učinak tog poraza je bio devastirajući.

Ovaj put su vjerojatno svi u klubu i oko njega svjesni činjenice da je ovo samo početak sezone kakav se, ako izuzmemo Gziru, i očekivao. I ništa više od toga. Nastajanje bilo kakve euforije valjalo bi što prije ugušiti jer bi za mladu momčad kakvu Hajduk ima to bilo kontraproduktivno. Krenulo je s floskulama, a u toj maniri valja i nastaviti te "ići utakmicu po utakmicu".