KOLIKO god se sport u ovom mileniju promijenio, ubrzao, komercijalizirao, pa čak i usavršio, prošla je godina na primjerima Posljednjeg plesa s Michaelom Jordanom i povratka Mikea Tysona pokazala da se ljudi i dalje rado prisjećaju davnih era. Zato se u novoj Indexovoj rubrici Retrosportiva vraćamo u prošlost i podsjećamo na sportaše, klubove i događaje koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina.

Danas ćemo se prisjetiti Johna Stocktona i Karla Malonea, najboljeg tandema u povijesti košarke, koji je osvojio sve osim ultimativne nagrade - šampionskog prstena. Njihova je dinamika skoro dva desetljeća fascinirala svijet, ali ne i Michaela Jordana, koji im je stao na put taman kad su pomislili da je konačno došlo njihovo vrijeme.

STANLIO i Olio. Mulder i Scully. Simon i Garfunkel. Xavi i Iniesta. Ćevapi i luk. Jin i jang. Pick i roll. Stockton i Malone.

Kombinacije koje se toliko savršeno nadopunjuju da jedno bez drugog ne idu. Ako i idu, nije to to. 

John Stockton i Karl Malone igrali su po 19 godina u NBA ligi, od čega 18 zajedno. Pick and roll, odnosno igru dva na dva, doveli su do savršenstva i vodili Utah Jazz do najvećih uspjeha u povijesti, koje sad pokušava nadmašiti generacija čiji je važan dio Bojan Bogdanović.

Utah gotovo cijelu sezonu ima najbolji omjer u NBA ligi, ali tek u doigravanju treba dokazati da je na tragu momčadi koju su Stockton i Malone vodili do dva uzastopna finala, u kojima im je na kraj stala jedina veća sila te ere u obliku Michaela Jordana. Baš kao što je zaustavila Charlesa Barkleya, Patricka Ewinga, Reggieja Millera i mnoge druge velikane te ere, koji su karijeru završili bez toliko željenog šampionskog prstena. 

A svijet možda nikad ne bi upoznao najdinamičniji od svih dua da u njihovo vrijeme društvo i zakoni nisu bili tolerantniji nego danas.

Drugi strijelac, prvi asistent i kradljivac lopti svih vremena

Ovaj je dvojac osvojio zaista sve osim ultimativne nagrade u NBA ligi. Malone je završio karijeru kao drugi najbolji strijelac svih vremena i dvostruki MVP, a Stockton kao uvjerljivo najbolji asistent i kradljivac lopti u povijesti. Zajedno imaju 24 nastupa na All-Star utakmicama i zajednički naslov MVP-ja 1993., 25 uvrštenja u neku od tri najbolje petorke lige i devet u jednu od dvije najbolje obrambene postave. Obojica su osvojila olimpijsko zlato s originalnim Dream Teamom u Barceloni i obranila ga četiri godine kasnije u Atlanti.

Da ih sudbina, odnosno trener i generalni menadžer Frank Layden, nije spojila 1985. godine, John Stockton i Karl Malone vjerojatno bi svejedno imali velike karijere. Ali ovako su, u 18 zajedničkih godina, postali najslavniji tandem u povijesti košarke. Međutim, Layden nije bio vizionar koji je predvidio ovu povijesnu suradnju. Ona se jednostavno usavršila kroz godine i godine suživota na parketu.

Franšiza je osnovana 1974. u New Orleansu i dobila ime Jazz, prikladno za  grad u kojem je taj glazbeni žanr nastao, ali nakon pet godina s negativnim omjerom i niza loših odluka koje su ih koštale dolazaka Mosesa Malonea i Magica Johnsona preselila se u Salt Lake City, u potpuno drukčiju sredinu, s delte Mississippija u planine, iz crnačkog katoličkog u bjelačko mormonsko okruženje. "Prezime" je zadržala te i danas čini vjerojatno najbizarniju kombinaciju zemljopisne odrednice i simbola u svim američkim profesionalnim sportovima.

Prije preseljenja za generalnog je menadžera izabran Layden, koji je počeo slagati respektabilnu momčad. Dvije godine kasnije postao je i trener te 1984. Džezere odveo do prvog pozitivnog omjera (45-37), plasmana u doigravanje, pa čak i drugog kruga, za što je dobio nagradu za trenera godine.

Navijači su poludjeli kad je Layden odabrao nepoznatog sitniša

No uspješna sezona značila je niži izbor na draftu pa je Utah promatrala kako druge momčadi biraju Hakeema Olajuwona, Michaela Jordana, Charlesa Barkleyja i druge kasnije All-NBA i All-Star igrače poput Alvina Robertsona, Otisa Thorpea i Kevina Willisa. Utah je imala tek 16. izbor i odlučila se za krhkog, 185 cm visokog razigravača sa sveučilišta Gonzaga. Navijači nisu imali pojma tko je on pa su izbor popratili bučnim negodovanjem.

Stocktonov početak nije bio lagan, ne samo zbog navijača, neadekvatne građe za profesionalnu košarku i činjenice da je klub na mjestu razigravača imao Rickeyja Greena, koji je u prethodnoj sezoni bio All-Star i najbolji kradljivac lige, nego i zbog samog Laydena.

"Ja ne poklanjam minutažu, kod mene je moraš zaslužiti, moraš biti netko na terenu", rekao je svojedobno Layden, a Stockton je prihvatio izazov. Imao je prosjeke od 5.6 koševa, 5.1 asistencije i 1.3 osvojene lopte za samo 18 minuta na parketu, što ga je činilo najefikasnijim igračem lige u potonje dvije kategorije ako se gleda prosjek po minuti.

Utah je završila sezonu s omjerom 41-41 i opet ispala u drugom krugu play-offa, a na draftu je kao 13. pick izabrala 206 cm visoku nakupinu mišića zvanu Karl Malone, seljačko dijete iz Louisiane za kojeg su, kao i za Stocktona, očekivali da će biti dobar rotacijski igrač, ali ništa više.

Sve je počelo u zoološkom vrtu

Stockton i Malone upoznali su se godinu dana ranije, dok su se neuspješno pokušavali izboriti za mjesto u reprezentaciji za Olimpijske igre u Los Angelesu, ali nipošto se nisu poznavali. Stockton je bio zadovoljan njegovim izborom i kao starosjedilac ga je pozvao na druženje.

"Predložio sam mu da odemo u planine jer su prekrasne ili možda u zoološki vrt. Rekao mi je: 'ZOO? Zvuči odlično, idemo.' I proveli smo tamo divno poslijepodne", prisjetio se Stockton u jednom intervjuu.

Prvu zajedničku NBA utakmicu odigrali su 25. listopada 1985. protiv Houston Rocketsa s originalnim Twin Towersima Hakeemom Olajuwonom i Ralphom Sampsonom, a obojica su je započeli na klupi. Početak nije bio bajkovit. Stockton je dodao loptu Maloneu na rubu reketa, ali Sampson ga je faulirao. Međutim, Malone je promašio oba slobodna bacanja. Na drugo dodavanje izgubio je loptu.

Iz današnje perspektive ironija je u tome što su u prvoj uspješnoj međusobnoj kombinaciji zamijenili uloge. Malone je ukrao loptu, povukao kontru i dodao Stocktonu koji je položio. Uskoro je snažni krilni centar promašio još jedan šut na dodavanje svog budućeg "životnog partnera", a kombinacija koja će obilježiti idućih 18 godina NBA lige proradila je dvije minute prije kraja poluvremena. Ovaj put Stockton je povukao kontru, a Malone se sjurio na koš. I primio blokadu. Međutim, suci su označili silaznu putanju i Malone je prvi koš karijere postigao na najnespektakularniji način. Ali postigao ga je na dodavanje Johna Stocktona.

Dok se Malone nakon samo pet utakmica nametnuo kao starter, Stockton je tek nakon tri sezone istisnuo Greena i postao stalni član početne petorke. U toj sezoni 1987./88. skoro je udvostručio prosjek poena (sa 7.9 na 14.7), ali je bio drugi kradljivac lige, odmah iza Michaela Jordana, te postavio NBA rekord s 1128 asistencija uz sezoni (13.8 u prosjeku), koji će kasnije popraviti još dvaput. Obojica su te sezone uvrštena u drugu NBA petorku.

Početkom iduće sezone Frank Layden se zbog stresa povukao s klupe iako je Utah u tom trenutku bila vodeća momčad divizije s omjerom 11-6.

"U NBA ligi se osjećaš kao pas. Ostariš sedam godina unutar jedne. Ljudi su me provocirali da ih udarim samo kako bi me mogli tužiti. Amerika sport shvaća preozbiljno, sve je postalo previše intenzivno i vrijeme je da odem", objasnio je Layden, koji se do daljnjega fokusirao samo na ulogu generalnog menadžera, ali i nju je uskoro napustio.

Trener je pokušao na parket prošvercati navijača

Layden je bio karizmatičan tip, koji je zbog pretilosti imao zdravstvenih problema i težio je 140 kila. Jedanput je pokušao u momčad prošvercati navijača koji je pobijedio u šuterskom natjecanju na poluvremenu utakmice u kojoj je Utah gubila 25 razlike i zaista ga poslao na teren s četvoricom svojih igrača prije nego što su suci shvatili što se događa. Trenersku je karijeru završio isključenjem zbog urlanja na protivničkog igrača.

Za nasljednika je odabrao pomoćnika Jerryja Sloana koji će se mladom dvojcu na parketu priključiti kao istinska klupska ikona, koja je na klupi Jazza ostala sve do 2011. godine.

Dok je Sloan bio pomoćnik, već je postalo sasvim jasno da su Stockton i Malone izgradili posebnu kemiju i da su se razumjeli bolje nego bilo koji tandem u povijesti košarke. Naravno da im je kao trener dopustio da nastave neumorno igrati pick and roll koji su razvili do savršenstva i na njemu bazirati sve buduće uspjehe.

Malone je u jednom intervjuu priznao da je uspješnost te suradnje bila prvenstveno Stocktonova zasluga.

"Strpljenje, strpljenje, strpljenje. Ono je ključ uspješnog pick and rolla. A kad sam igrao, nisam ga imao previše.Ako playmaker radi svoj posao i ne misli o sebi, bit će strpljiv. Ako pogledate snimke, barem 75-80% vremena, dok je jednom rukom vodio loptu, drugu bi podizao. Ali nije zvao akciju, nego je gledao u mene i signalizirao mi da čekam. Ja sam nabrijan i uvijek spreman, ali ako playmaker doda loptu prebrzo, meni će dosuditi prekršaj u napadu. Tako da je svojim strpljenjem i mene štitio", objasnio je Malone kiruršku preciznost i pravovremenost kojom su vrtjeli najubojitiju akciju u košarci.

"Svi su znali što će se dogoditi i nitko nije mogao zaustaviti taj pick, sve zahvaljujući Johnu. U tome je bio najbolji svih vremena."

Zajedno su rušili rekorde, a bili su vrlo različiti tipovi

U idućih 10 godina Utah je bila sila na Zapadu. Stockton je devet godina zaredom bio najbolji asistent lige, a 1989./90. je s prosjekom od 14.5 postavio rekord koji i danas stoji, a Malone je redovito isporučivao 25-30 koševa, zbog čega je dobio nadimak Poštar. U tih deset godina Utah je samo jedanput sezonu završila s manje od 50 pobjeda, a sve je kulminiralo 1997. i 1998., kada je konačno došla do velikih finala, u kojima su je oba puta, kao i sve ostale protivnike u devedesetima, zaustavili Michael Jordan i Chicago Bullsi.

"Stockton to Malone", odnosno "Stockton za Malonea", postala je najčešće ponavljana fraza koju su komentatori Utinih utakmica izgovarali tijekom tih 18 godina. Njih su se dvojica tako savršeno nadopunjavala da su na parketu djelovali kao jedno biće razdvojeno na dvije individue, što je nevjerojatno s obzirom na to koliko su zapravo bili različiti. Ne samo fizički.

Stockton je bio sitan, ali žilav i čvrst. Malone je izgledao kao odlomljeni komad jedne od planina koje okružuju Salt Lake City. Jedan je bijelac, drugi je crnac. Jedan je mozak, drugi je snaga. Jedan je volio igrati golf, drugi voziti moćne motore i kamione i loviti medvjede. Jedan je bio uzoran građanin koji je oženio djevojku hrvatskog podrijetla, Nadu Stepovich, a drugi...

Maloneu su trebali presuditi grijesi iz mladosti

Malone nije bio cvijeće. Štoviše, zbog ponašanja izvan terena u današnjoj eri ne bi bio košarkaška zvijezda, nego robijaš.

Još dok je bio na sveučilištu Louisiana Tech, napravio je dijete 13-godišnjoj djevojčici u rodnom Summerfieldu. No njeni roditelji nisu željeli biti odgovorni za kraj karijere velike lokalne zvijezde, a računali su da će lakše doći do novca za potporu ako on zarađuje od košarke nego ako trune u zatvoru. Od njega su tražili samo 200 dolara mjesečno za pomoć u uzdržavanju, ali on je odbijao i poricao očinstvo, što je sasvim razumljivo, jer je ono posljedica protuzakonitog seksa s maloljetnicom. Naposljetku ga je sud proglasio ocem i odredio da plaća 125 dolara plus medicinske troškove, ali Malone je smatrao da je i to previše te se još tri godine potezao po sudovima i za sve je javnost saznala tek 1986. Za usporedbu, do tada je samo od košarke zaradio oko tri milijuna dolara. Slučaj je nakon tri godine riješen nagodbom.

Tek 1996. pristao je na DNK test koji je potvrdio da je Malone zaista otac djeteta, Demetressa Bella, koji je zahvaljujući Karlovim genima izrastao u gromadu i pet godina igrao u NFL-u. 

Osim Demetressa, kao 16-godišnjak je napravio blizance vršnjakinji, a njih je kao djecu priznao tek 1998. Ženska polovica para blizanaca je Cheryl Ford,  koja je bila jedna od najuspješnijih košarkašica svoje ere, trostruka WNBA prvakinja i četverostruka All-Star igračica.

S Demetressom je odnos bio puno škakljiviji jer je on bio plod nečeg protuzakonitog i Karl je toga bio svjestan. Kad ga je konačno upoznao, rekao mu je: "Prekasno je da ti budem otac. Morat ćeš se snaći sam." Bell je kasnije rekao da je život bez oca shvaćao kao da je majka bila u banci sperme i da ga je takvo odrastanje učinilo boljim čovjekom.

S vremenom su njih dvojica ipak razvili odnos, ali nikad se nisu zbližili. Malone je nakon završetka karijere više puta govorio kako žali zbog odnosa prema svojoj djeci. A osim spomenutih troje, u braku s bivšom Miss Idaha dobio ih je još četvero, među kojima se Karl Junior isticao kao vrlo dobar sveučilišni igrač footballa.

Stockton je, s druge strane, imao puno mirniji privatni život, a s Nadom ima šestero djece koja su se redom, s više ili manje uspjeha, bavila sportom. David je kratko igrao za Cedevitu i govorio o interesu da igra za hrvatsku reprezentaciju zbog majčinih korijena, no realno, bez obzira na dugogodišnje hrvatske probleme s playmakerima, nije igrač koji bi činio razliku. Bio bi tek kuriozitet jer bi igrao za zemlju koju je njegov otac pobijedio u olimpijskom finalu u Barceloni s Dream Teamom.

Tog ljeta u Barceloni Stockton i Malone bili su suigrači s Jordanom, čovjekom koji im se pet i šest godina kasnije ispriječio na putu do ultimativnog cilja svakog NBA košarkaša - šampionskog prstena. Sve osim njega Stockton i Malone već su osvojili.

Otišli su dalje nego ikad, ali preko Jordana nisu mogli

Koliko god su bili dobri zajedno, Utah je godinama zapinjala u doigravanju na jakom i izjednačenom Zapadu. U konferencijskom finalu 1994., u sezoni u kojoj se Jordan igrao bejzbola, zaustavili su ih Houston Rocketsi, a dvije godine kasnije Seattle SuperSonicsi. Konačno, 1997. su se probili u finale izbacivši baš Houston, kojem se te godine priključio Charles Barkley u nadi da će osvojiti taj željeni prsten. U šestoj utakmici serije, pri vodstvu Ute 3:2, Stockton je zabio tricu sa sirenom baš preko Barkleyjeve ispružene ruke i uveo Jazz u prvo, povijesno finale.

Utah je te sezone ostvarila klupski rekord od 64 pobjede, a Malone je proglašen MVP-jem, no Jordan je smatrao da ta titula pripada njemu i iskoristio ju je za dodatnu motivaciju.

Poštar ne isporučuje nedjeljom

Mnogi će reći da je baš Utah te godine bila najozbiljnija prijetnja Jordanovim Bullsima u svih šest njegovih finala, ali pritisak je slomio Malonea u jednom od ključnih trenutaka. Te je nedjelje, devet sekundi prije kraja, pri izjednačenom rezultatu, imao dva slobodna bacanja.  Scottie Pippen mu je dobacio: "Poštar ne isporučuje nedjeljom." I zaista, Maloneu se skratila ruka, promašio je oba bacanja, a Jordan je na drugoj strani pogodio za pobjedu sa sirenom.

Iako je Chicago očekivano poveo 2:0, Džezeri se nisu predavali i uzvratili su s dvije domaće pobjede, a u posljednjoj minuti četvrte utakmice Stockton je izveo jedno od najikonskijih dodavanja u NBA povijesti, preko cijelog terena, a Poštar je ovaj put isporučio pobjednički koš.

Uslijedila je Jordanova slavna "flu game", utakmica pod temperaturom od 38 stupnjeva, za koju se kasnije otkrilo da je bila utakmica s otrovanim želucem jer nije želio dijeliti pizzu. U šestoj utakmici Utah je imala napad za izjednačenje ili pobjedu, ali Pippen je presjekao dodavanje Bryona Russella i lansirao u kontranapad Tonija Kukoča, koji je zakucao posljednji koš sezone.

Godinu kasnije u trećoj su utakmici finala protiv Bullsa postigli samo 54 koša, što je tada bio rekord, najmanje u NBA povijesti od uvođenja ograničenja napada, računajući regularni dio sezone i doigravanje. Ali ni jedna od preostalih pet nije završila s više od pet poena razlike. U šestoj se Jordan odgurnuo od nesretnog Russella i zabio za 87:86. Taj je koš označio kraj dinastije Bullsa, koji su se nakon tog finala razišli, ali i početak kraja dinastije Jazza.

Stockton u penziju, Malone u očajnički lov na prsten

Stocktonu je već bilo 36, a Maloneu 35 godina. Iako je Poštar i 1999. postao MVP, u doigravanju Utah više nije prošla ni u konferencijsko finale. Nakon tri uzastopna ispadanja u prvom krugu, Stockton se 2003. kao 41-godišnjak oprostio od košarke. Maloneu nije imalo smisla ostajati bez njega, već se odlučio priključiti trostrukim prvacima LA Lakersima, Shaquilleu O'Nealu, Kobeu Bryantu i Philu Jacksonu.

Bez njih dvojice stao je 20-godišnji Utin niz u doigravanju, koje Stockton i Malone nikad nisu propustili, ali prsten im je ostao nedosanjani san. Turbulentni odnos Shaqa i Kobea doveo je do implozije Lakersa i Detroit Pistonsi su u finalu 2004. napravili golemu senzaciju. Nakon toga i 41-godišnji Malone se pomirio sa sudbinom i povukao.

U Kuću slavnih primljeni su jedan za drugim, istim redoslijedom kojim su došli i otišli iz NBA lige. Obojica danas žive daleko od javnosti, obiteljskim životom. Čak i Malone, unatoč grijesima iz mladosti, a upravo supruzi je neizmjerno zahvalan što je ostala uz njega tijekom najtežih trenutaka. Čak su zajedno držali predavanja o obiteljskim vrijednostima, na kojima je Karl otvoreno govorio o svoj svojoj djeci.

Osim o Demetressu, koji mu je ostao najveća mrlja u životu. Puno veća od činjenice da veličanstvenu karijeru nikad nije uspio okruniti naslovom prvaka.

Treći najvažniji član fantastične Utine generacije, trener Jerry Sloan, ostao je u klubu sve do 2011., kad je morao otići nakon 23 godine na klupi zbog sukoba s tadašnjom zvijezdom Deronom Williamsom.

Deset godina kasnije, a 18 nakon odlaska veličanstvenog dvojca, franšiza je opet u usponu i podsjeća na najslavnije dane. Momčad čiji je važan dio Bojan Bogdanović gotovo je cijelu sezonu na vrhu Zapada. Iako je nitko ne smatra favoritom za prsten, ovo je prva generacija nakon Stocktona i Malonea koja ima legitimne šanse da ga osvoji. Između ostalog, i u čast dviju legendi koje su ostale kratke.