Najbolje borce svijeta bacaju kao lutke i gaze. Zašto Čečeni i Dagestanci razaraju?
CHARLES OLIVEIRA bio je na dobrom putu da postane jedan od najvećih UFC-ovih prvaka. Brazilski majstor partera povezao je 11 pobjeda zaredom u najvećoj svjetskoj MMA organizaciji. Uzeo je pojas, a usput i pobijedio prekidom borce poput Claya Guide, Kevina Leeja, Michaela Chandlera, Dustina Poiriera i Justina Gaethjea. Na UFC 280 priredbi mogao je u svoje vlasništvo vratiti pojas lake kategorije koji mu je oduzet nakon pada vage na prethodnom eventu. Nije bio ni blizu.
Čovjek koji je rekorder UFC-a po tome koliko je borbi završio prije sudačke odluke i po tome koliko puta je natjerao protivnike na predaju tapkao je sredinom druge runde u borbi protiv Islama Makačeva. Dagestanac je time uzeo titulu i u potpunosti ispunio proročanstvo da je jedini legitiman nasljednik Habiba Nurmagomedova. Nije bio dojmljiv samo završetak, nego i cijeli tijek borbe, u kojoj je Oliveira izgledao kao nižerazredni borac.
To nije prvi put da najveći svjetski fajteri izgledaju nedoraslo protiv boraca iz ruskih kavkaskih republika. Čečeni i Dagestanci su nedavno ušli u najveće svjetske MMA organizacije i sada dominiraju gdje god se pojave.
UFC-ovi fanovi ih ne žele vidjeti u većem broju jer se boje kako će preuzeti vrh svih divizija, suparnici ih se boje, a oni nakon svake borbe žestoko zahvaljuju Alahu na pobjedi. Zašto su baš borci iz sjevernokavkaskih regija danas najdominantniji u svijetu slobodne borbe?
Makačev nije jedini. Čečeni i Dagestanci gaze UFC
Makačevu je pobjeda protiv Brazilca Oliveire bila 11. zaredom u UFC-u. Ukupno u karijeri ima nevjerojatan skor od 23 pobjede i jednog poraza, iako se od 2015. godine bori u najjačoj organizaciji na svijetu.
Kamzat Čimaev je borac iz Švedske čečenskog podrijetla i vjerojatno najdominantniji velteraš na svijetu. U UFC je stigao u ljeto 2020. godine, a dosad je nanizao čak šest pobjeda, čime je svoj skor podigao na savršenih 13:0. Zastrašujuće zvuči podatak da su mu suparnici samo jednom uspjeli izdržati jednu rundu, a samo jedna pobjeda stigla je odlukom sudaca.
Jedan od najboljih boraca u poluteškoj kategoriji je Magomed Ankalaev koji u karijeri ima 18 pobjeda i jedan poraz, a u slučaju da pobijedi Jana Blachowicza, već bi u idućem meču trebao dobiti napad na titulu.
Askar Askarov ima skor od 14 pobjeda i jednog poraza, Zabit Magomedšaripov je godinama čekao borbu za pojas sa skorom 18:1, a Umar Nurmagomedov je neporažen nakon 16 mečeva. Sjajnih čečenskih i dagestanskih boraca ima još više po drugim velikim organizacijama, ali njihov ulazak na velika vrata poklapa se s dominacijom Umarovog rođaka.
Habiba mnogi smatraju najboljim borcem svih vremena
Naravno, najdominantniji borac iz te regije i jedan od najdominantnijih boraca ikad je Habib Nurmagomedov. Njega danas mnogi smatraju najboljim borcem svih vremena, iako mu dio fanova prigovara da se prerano umirovio i premalo puta branio pojas.
Ipak, njegov skor od 29:0 gotovo je nemoguće srušiti i tek ga je smrt oca spriječila u još većem pohodu na povijesne rezultate, a činjenica da je u UFC-u prema sudačkim karticama izgubio samo jednu rundu u karijeri, svjedoči o tome koliko je bio moćan.
Snimke u kojima se Habib kao petogodišnje dijete bori s medvjedom samo su dodatno potpalile priče o mitskoj snazi Dagestanaca, čiji se borilački prvaci kuju visoko u planinama na jugu Ruske Federacije.
Stil protiv kojeg nitko ne može
Ono što je uistinu impresivno kod boraca iz tog podneblja je stil kojem se teško itko može suprotstaviti. Superiorni su hrvači, imaju nevjerojatnu kondiciju i konstantno rade pritisak prema suparniku.
Nisu najatraktivniji borci ni nokauteri, ali njihove borbe pune su akcija u klinču ili parteru. Čitava regija, a u koju možemo ubrojati Azerbajdžan, Armeniju, Gruziju i dijelove Irana, dala je prema nekim procjenama više od polovice svjetskih prvaka u hrvanju.
Visok planinski zrak i strogi islamski odgoj stvorili su ratnike koji ruše sve ispred sebe.
Jedno od socioloških objašnjenja je da specifični kulturološki uvjeti pomažu stvaranju borilačkog mentaliteta. Čečeni i Dagestanci su većinom tvrdokorni muslimani i odgajani su u ratničkom duhu. Često sami sebe smatraju ratnicima.
Tome su vjerojatno pripomogli i geopolitički uvjeti stalnih napada i međusobnih ratova s okolnim narodima, bilo da je riječ o međusobnim sukobima, stranim invazijama ili dvama ratovima koje je Ičkerija, dio Čečenije, vodila s Rusijom.
Ideal muškarca u tim zemljama daleko je od onog zapadnjačkog i po tom pitanju su vrlo tradicionalni. Dječake se već od malih nogu odgaja da budu neustrašivi, da nikad ne pokazuju slabost i da u borbi idu do samog kraja.
Standard u tim zemljama je nizak, što ih čini posebno čvrstima, a sport je često jedino sredstvo da zarade veći novac. Konačno, većina nabrojanih boraca odgojena je u selima na vrlo visokoj nadmorskoj visini, na rijetkom i kisikom siromašnom zraku, što im daje dodatnu dozu izdržljivosti u borbi i mogućnost da pritišću i napadaju kada se suparnik umori.
Težak život donio im je čeličnu volju
"Hrvanje je tamo velika stvar, svi to vole. Od malena to treniraju, a imaju težak život i to ih očvrsne. Mislim da je to za njih spas od lošeg standarda. To je veliki motiv svugdje, a oni su među rijetkima u svijetu koji se mogu proslaviti hrvanjem.
Imaju trenere koji su prošli svijet i svašta naučili, sad su se vratili i imaju još veće znanje", smatra Ben Askren, umirovljeni MMA borac i višestruki američki i svjetski prvak u hrvanju koji je tu vještinu sjajno koristio i u oktogonu.
"Oni treniraju na velikim nadmorskim visinama i imaju sjajan kardio. Osim toga, teren je tamo strm i neravan, što dodatno otežava treninge, ali ih istovremeno i čini izdržljivijima. Tamo se teško živi i oni imaju čeličan duh", rekao je Firas Zahabi, jedan od najuglednijih MMA trenera.
Forgač: Hrvanje je nacionalni sport, selekcija je ogromna
Mišljenje o ovoj temi nam je dao i jedan od najvećih domaćih MMA autoriteta Dražen Forgač, bivši borac, a danas šef zagrebačkog American Top Teama i čelni čovjek najbolje hrvatske organizacije, Fight Nation Championshipa.
"Za mene rezultati boraca iz Dagestana i Čečenije nisu iznenađenje. Dagestan ima 3.1 milijun stanovnika, Čečenija 1.3 milijuna, što je zajedno nešto više od broja stanovnika Hrvatske. U Hrvatskoj je nogomet sport broj jedan bez konkurencije, većina roditelja djecu usmjerava u nogomet, podržavaju ih i sanjaju da će upravo njihovo dijete postati novi Modrić", poručio je.
"Selekcija je ogromna, najtalentiraniji vrlo rano dolaze u ruke najkvalitetnijih trenera, osiguravaju im se stipendije itd. Rezultat je taj da imamo desetke igrača u vodećim ligama i klubovima svijeta, a reprezentacija ostvaruje vrhunske rezultate.
U Dagestanu i Čečeniji borilački sportovi su na prvom mjestu, dio su tradicije generacijama i njihovi idoli su veliki šampioni tih sportova. Kao što je u Hrvatskoj ogromna selekcija u nogometu, tako je kod njih u borilačkom sportu. Uz to posjeduju vrhunske škole hrvanja, samba (ruska verzija slobodne borbe), wushu sande (kineska verzija kikboksa), sportova koji su najbolja baza za MMA", dodao je.
Istaknuo je i društvene uvjete: "Važnu ulogu ima i životno okruženje iz kojeg dolaze. Skromni, čak surovi uvjeti života pridonose njihovoj mentalnoj snazi, želji za uspjehom, upornosti. Postati priznati MMA borac za njih znači društveni status, ugled i bolji život za njihove obitelji. Naročito je to izraženo kod Čečena jer je MMA doslovno državni, odnosno republički projekt."
Na pitanje igra li genetika važnu ulogu, odgovorio je: "Ne mislim da su genetski superiorniji u odnosu na druge, štoviše smatram da su ljudi iz naše regije izuzetno talentirani za borilački sport i da bismo uz veća ulaganja u MMA vrlo brzo igrali vrlo značajnu ulogu na svjetskoj sceni."
Trušček: Nema tu ništa magičnog ni tajnog. Od 20 borbi pobijedio sam ih jednom
Kontaktirali smo i legendarnog Ivicu Terrora Truščeka, Hrvata koji je rekorder po broju borbi. U karijeri ima omjer od 41 pobjede i 37 poraza, a često se borio sa sjajnim dagestanskim i čečenskim borcima.
"Čečena i Dagestanaca ukupno ima kao i Hrvata. Međutim, za razliku od naših klinaca, njima je broj jedan hrvanje i broj dva MMA, a broj tri ne postoji, ni četiri ni pet, ništa iza toga. Kad imate toliko djece i trenera koji od malih nogu rade samo i jedino to, treninge hrvanja i borbe, naravno da su njihovi najbolji na svijetu", započeo je.
O tajni njihova uspjeha kaže: "Nema tu ničega magičnog ni tajnog. Da djeca kod nas počnu raditi iste stvari kao i oni, za 10-20 godina mi bismo bili novi Kavkaz, ali to nije tako i mi smo dosta 'mekani', za razliku od njih koji žive u težim i siromašnijim uvjetima od nas i bolje podnose poteškoće u životu i na treningu, nego mi na Balkanu i u zapadnom svijetu."
O njihovoj dominaciji u hrvanju rekao je: "Superiorni su hrvački. Ja se uvijek borim protiv njihovih najboljih, s kojima nemam nikakve šanse za pobjedu ili samo teoretske. U 15-20 borbi s Čečenima i Dagestancima, uspio sam pobijediti jedan jedini put, polugom u Ljubljani.
To govori da su i oni samo ljudi koji griješe, ali to je jako rijetko. Kad se pogleda njihova statistika i borbe u UFC-u, većina poraza su nokauti jer je za to dovoljno najmanje vremena nepažnje i greške."
"Ja sam protiv Makačeva bio kao klub iz zagorske županijske lige protiv Barcelone"
Trušček se u karijeri tukao u mnogim velikim organizacijama i protiv nekih od najopasnijih boraca na svijetu, a vjerojatno najbolji je baš Islam Makačev koji ga je pobijedio gušenjem u trećoj rundi. Bila je to Makačevu posljednja borba prije odlaska u UFC, a zanimalo nas je kako mu je bilo tući se protiv današnjeg UFC-ova prvaka.
"Tukao je možda pretjerana riječ za tu borbu, ja sam davao maksimalan otpor, s tim da me bacio na rame u prvoj rundi i sljedeća dva mjeseca nisam mogao dići ruku, ali to je bila apsolutna dominacija, kao da igra Barcelona protiv nekog kluba iz treće županijske lige u Zagorju. Mislim, dečki bi se borili, kao i ja, ali vidi se odmah tko je tu svjetska klasa", rekao je Trušček.
U trećoj rundi je čak i ulovio Makačeva u giljotinu, ali ga nije uspio natjerati na predaju, iako je dojam bio da je vrlo blizu. "Iskreno, i ne sjećam je se, ali nisam tada radio giljotinu ni približno dobro kao sada.
Sumnjam da mi se ikad i posrećilo da dođem i blizu pozicije u kojoj bih mogao dobiti taj meč. Na kraju me istovremeno ugušio trokutom i napravio kimuru na rame, ne sjećam se više na što sam od toga tapkao i predao se, vjerojatno na oboje."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati