DRUGI dio povijesnog razgovora s Lukom Modrićem u emisiji (Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem, koja se emitira na Arena Sport kanalima, donosi iskrenu priču o ključnim trenucima karijere nogometnog velikana. U dvanaestoj epizodi treće sezone ove poznate emisije Luka je s gledateljima podijelio dojmove i sjećanja na razdoblje odlaska u Tottenham, veliki transfer u Real Madrid te susrete s najvećim nogometnim zvijezdama.

Otkrio je i koliko mu je bilo teško nakon velikog poraza hrvatske reprezentacije od Turske na Europskom prvenstvu 2008. godine, ali i objasnio zašto je nekad potrebno doživjeti neuspjeh. Opisao je osjećaj kada je stao na stadion "Bernabéu" te objasnio kako zadržava fokus:

"Samo taj zeleni teren, lopta, suigrači i potpuno si u fokusu. Nema nikakve distrakcije, ništa te ne može omesti. Najugodnije se osjećam na terenu. Čak i kada imaš probleme, dođeš na teren i sve zaboraviš." 

Turska ga obilježila

Rekorder po broju nastupa za Hrvatsku jedne se utakmice sjeća s gorkim okusom. Bilo je to dramatično četvrtfinale protiv Turske na Europskom prvenstvu 2008. godine, koje se održavalo u Austriji i Švicarskoj. Hrvatska je bila nadomak velikog trijumfa, no nekoliko sekundi prije posljednjeg sučeva zvižduka Turska je izjednačila na 1:1. U raspucavanju jedanaesteraca Hrvatska više nije imala snage i izgubila je.

"Ta se utakmica jednostavno ne može zaboraviti. To je možda najteži trenutak u mojoj nogometnoj i profesionalnoj karijeri. Bilo je stvarno jako teško to procesuirati; zašto se dogodilo, kako i što smo mogli bolje", iskren je bio jedan od najvećih nogometaša današnjice i nastavio:

"Sljedećih nekoliko mjeseci nisam mogao normalno funkcionirati. Čak i kad sam otišao u Englesku, u početku sam još razmišljao o tome. Nije bilo lako", rekao je Luka i dodao Slavenu:

"Sjetite se situacije i trenutaka u svlačionici nakon Turske, što je to bilo. Tako nije ni na sprovodu kako je bilo u našoj svlačionici... Ali opet, to te na drugu stranu ojača. Bez tih neuspjeha možda ne bih znao dovoljno cijeniti uspjehe koji dođu poslije. Koliko god ne želiš, tako nešto ti treba, ali ti treba da iz toga nešto naučiš, da izađeš jači pa da se poslije možeš više veseliti uspjehu."

U Tottenhamu nije krenulo dobro

U presjeku Lukine karijere dotaknuli su se i njegovog velikog transfera u Tottenham 2008. godine. Slaven je istaknuo da je početak bio škakljiv, ali s dolaskom Harryja Redknappa stvari su se mijenjale. Luka je priznao da početak nije bio idealan te je iskreno dodao kako je u tom razdoblju još uvijek procesuirao veliki poraz Hrvatske od Turske na Europskom prvenstvu te godine:

"U Tottenhamu nije krenulo najbolje. Prije svega, pripreme su me ‘satrale’ jer su bile jedne od najtežih koje sam imao u životu. Možda je razlog i taj što nakon Eura, nakon te traume, nisam htio čuti za nogomet. Mjesec dana koje smo imali slobodno ništa nisam radio, a inače sam ‘lud’ kad ništa ne radim – ili igram košarku, tenis... Tih mjesec dana baš ništa nisam radio, bila mi je ‘puna kapa’ nogometa zbog poraza od Turske... A onda sam došao tamo: pripreme, trčanje, tri treninga dnevno..."

Nastavio je kako sezona nije krenula dobro: izgubili su prvih nekoliko utakmica, no nakon nekoliko kola za trenera je došao Harry Redknapp i stvari su se počele mijenjati.

"Mislim da smo u Premier ligi igrali jedan od najljepših nogometa. S Harryjem smo igrali fenomenalan nogomet. Obožavao je Hrvate. Bio je idealan trener za ekipu koju smo imali u tom periodu - pravi stručnjak, frajer, razumije nogomet", rekao je Luka Modrić.

Levy ga je htio pustiti samo u Real

Nakon Tottenhama uslijedio je veliki transfer u Real Madrid. Na pitanje je li istina da je tadašnji predsjednik Tottenhama Daniel Levy rekao da će ga iz Tottenhama jedino pustiti u Real, Luka je otkrio: "Istina je da mi je obećao, ali ne dok se nije dogodio Chelsea. Na polusezoni mi je obećao, jer sam i dalje inzistirao da želim ići - Chelsea me još uvijek htio, možda i iduće godine...

Imali smo razgovore i o produljenju ugovora i potpisivanju novoga... Međutim, u jednom trenutku, ne znam zašto, to on možda bolje zna, rekao je - jedini klub u koji bih te pustio da ideš je Real Madrid. I sad, Real Madrid... koliko god vjeruješ u sebe, nekad ti zvuči nedostižno i misliš da je to možda predaleko. Jer, Real je posebno. Tamo sam bio 13 godina i znam o čemu pričam..."

Na pitanje sjeća li se dolaska u Real Madrid, svlačionice Reala i je li ga stadion Bernabéu ‘progutao’, Luka je pokušao približiti taj poseban osjećaj: "Sjećam se, kako ne?! A to da te ‘Bernabéu’ proguta osjetio sam kada smo s Tottenhamom igrali četvrtfinale Lige prvaka. Dok smo se Čarli i ja zagrijavali, u jednom trenutku sam mu rekao - imam osjećaj kao da mi ovdje publika stoji na glavi. Što je ovo?! Gledaš i ne vjeruješ gdje si! Nevjerojatan osjećaj."

"Cristiano je tad bio na stolu na masaži i rekao - napokon si došao!"

Dodao je kako od tada razumije ekipe koje dolaze igrati protiv Reala: "Koliko je teško, kakav respekt i kakav strah imaju kada igraju protiv Reala. I to je razlika koja Real izdiže u odnosu na ostale. Osjećaj koji ti daje ‘Bernabéu’ je nešto nevjerojatno - to strahopoštovanje. Teško je za opisati dok to ne doživiš, dok ne istrčiš na taj stadion."

Bivši kapetan Real Madrida prisjetio se i svog prvog dana u "kraljevskom" klubu: "Prvog dana odradio sam liječničke preglede, predstavljanje na stadionu. Popodne je bio trening, ulazim u kamp ‘Valdebebas’, prvi me dočekuje Iker Casillas ispred svlačionica i kaže - dobro došao, osjećaj se kao kod kuće... Zatim sam ušao u svlačionicu, a tamo - veći od većeg: Cristiano, Karim, Higuaín, Xabi Alonso. Cristiano je tad bio na stolu na masaži i rekao - napokon si došao!"

Iako je došao među velikane nogometa, to ga nije pokolebalo. Istaknuo je kako je znao da se došao nametnuti, da je "taj" i da nije tu slučajno. Ipak, početak u Realu nije bio lagan. Na pitanje je li tada pomislio da bi bilo bolje da je ostao u Tottenhamu ili otišao u Chelsea, Luka je jasno rekao:

"Ma ne, ni u jednom trenutku. Bio sam sretan što sam tu, što mogu trenirati s takvim igračima, biti u takvom klubu. Odmah sam osjetio - kroz treninge vidiš je li to to i ja sam vidio da jest. Igrao sam protiv nekih od tih igrača i osjetio na terenu da se mogu s njima nositi. Od prvog trenutka znao sam da je to to i nisam imao ni najmanju sumnju da neću uspjeti. Mourinho je trener koji je najzaslužniji za moj dolazak u Real. Da on nije bio trener, možda nikada ne bih došao u Real. Tražio je mene i nikog drugog."

Dotaknuo se SP-a 2014.

Pred kraj razgovora dotaknuli su se i hrvatske nogometne reprezentacije te njegova viđenja nastupa na Svjetskom prvenstvu u Brazilu i Europskom prvenstvu u Francuskoj. Za Brazil je rekao: "Ne bih htio da se itko osjeća prozvanim, ali to je bilo naše najlošije natjecanje i najlošiji ambijent u reprezentaciji. Od početka se vidjelo da nemamo šanse za uspjeh. Moje najlošije natjecanje, to sam rekao i tada.

Jednostavno, atmosfera u reprezentaciji nikad nije bila lošija. Bilo je dosta klanova, što je čudno za reprezentaciju. Zato se uvijek hvalimo zajedništvom, atmosferom, jer to nas vodi do uspjeha - bez toga nema šanse. Ali, to natjecanje nismo bili klapa, nismo imali zajedništvo i završili smo tako kako jesmo."

Za Euro u Francuskoj rekao je kako su igrali odlično i atmosfera se popravila. "Opet se vratilo zajedništvo. Nismo bili u najidealnijim odnosima, ali smo to uspjeli zatomiti i staviti u službu reprezentacije. Vjerojatno nije bilo vrijeme ili nije bilo suđeno pa smo ispali, ali smo pokazali dobar nogomet...

Vrtimo se oko 2008., 2012... i pitaš se koliko još vremena imamo, kad ćemo nešto napraviti. Bili smo opterećeni vašom generacijom (1998.), uvijek nam se stavljalo – brončani! Vi ste nam bili inspiracija... A mi tada nismo još dovoljno sazreli. To je došlo dvije godine kasnije", zaključio je Luka Modrić.