UTAKMICOM protiv Ludogoretsa u 2. pretkolu Lige prvaka Rijeka otvara i službeno novu sezonu. Iza nje je ona šampionska, povijesna, ali i neočekivana. Do posljednjeg kola i utakmice protiv Slaven Belupa brojni su Riječani strepili hoće li uistinu po drugi put u svojoj povijesti postati prvaci Hrvatske.

Prošle je sezone HNL pružio toliko iznenađenja, a favoriti su toliko puta propustili osigurati prvo mjesto ljestvice ili se odvojiti na vrhu pa je bilo sasvim logično da ta nervoza pogodi i riječke navijače. Pogotovo nakon što su propustili prvu meč loptu kolo ranije na Poljudu.

Međutim, u toj finalnoj utakmici prvenstva momčad Radomira Đalovića je u maniri kakvih rutinskih prvaka odradila posao bez greške. Dva trenutno najvrednija igrača HNL-a, Niko Janković i Toni Fruk, golovima su riješili pitanje pobjednika puno prije kraja susreta, a samo četiri dana kasnije Rijeka osvaja i kup.

Rijeka je zasad zadržala kostur iz čudesne sezone

Za razliku od one momčadi Matjaža Keka u sezoni 16/17 koja je bila goropadna i koja u samo dva kola nije držala prvo mjesto lige, malo je tko očekivao od ove takav uspjeh. Situaciju u ligi iskoristili su savršeno. Đalović je napravio nevjerojatan posao preokrenuvši moral momčadi nakon rekordnog europskog poraza od Olimpije iz Ljubljane te su brojni igrači igrali na samom vrhu svojih mogućnosti.

A sve to manevriraju kroz promjene u kadru kakve nisu pogodile njihove konkurente. Rijeka je napravila čudo. Taktički, igrački, modelom poslovanja, na svim razinama od poteza koje je povlačila uprava i struka do poteza na terenu.

Nakon takve sezone teško je očekivati ponavljanje iste, pogotovo ako se zna da je odlazak nekolicine ključnih igrača neminovan. No Rijeka je pomalo i ispod radara, pogotovo u odnosu na mega transfere kakav je onaj primjerice Diona Drene Belje, odradila nekoliko zanimljivih transfera te je, makar za europsku borbu, zadržala veći dio kostura momčadi.

Frukov otkup dokazuje napredak u poslovanju

Ako krenemo od napadačkih opcija, Rijeka je za sada ostala samo bez Naisa Djouahre, početno osporavanog igrača koji se prometnuo u standardno lijevo krilo. O odlascima Jankovića i Fruka špekulira se danima, no oni su prošli pripreme kao i svi ostali te službene konkretne ponude za njih još nema.

Otkup Frukova ugovora od Fiorentine govori da vrlo vjerojatno postoje zainteresirani klubovi za njegov transfer, kao što na to ukazuje i odbijena ponuda Nantesa u vrijednosti od osam milijuna eura. Ali neovisno o tome, tim je potezom Rijeka pokazala da je postala puno ozbiljniji igrač na tržištu.

Svi u klubu vrlo dobro znaju da samo jedna ozljeda može Fruka udaljiti od transfera, a činjenica da je Rijeka bila spremna unatoč tome platiti rekordnu odštetu ukazuje na rast što se razine poslovanja tiče. Dapače, možda je to pokazatelj da je Rijeka spremna i čekati zimu s Frukovim transferom te ga iskoristiti dok je još tu za što bolji plasman na svim frontovima.

S njime i Jankovićem Rijeka i dalje ima respektabilan napad, a postojećim opcijama kao što su Gabriel Rukavina, Luka Menalo i Duje Čop pridružili su se Ante Matej Jurić, Omar-Šarif Sijarić i Dominik Yankov. Iako su sva trojica široj javnosti nepoznanica, razlozi za njihovo dovođenje mogu se detektirati.

Nove napadačke opcije su zanimljive, ali primat i dalje drže one stare

Jurić je prošle sezone igrao u Bresciji koja je bila jedan od najlošijih klubova u drugoj talijanskoj ligi, a tamo se i on uklopio u sivilo. Zabio je u samo dvije utakmice čitave sezone, no uistinu je teško procijeniti njegovu kvalitetu u sezoni u kojoj je Brescia ugašena kao nogometni klub.

U sezoni prije Jurić je rušio golovima u zadnjim minutama i Dinamo i Hajduk te je odigrao još nekoliko zapaženih susreta. U Rijeci će se nadati da Jurić može graditi na tome, a po svojim karakteristikama svakako izgleda kao bolja opcija nego što su to bili primjerice Komnen Andrić ili Stipe Perica.

Povratak u nekadašnju formu Rijeka će tražiti i od Dominika Yankova, Bugara koji je stigao iz Montreala, a koji je najbolje predstave pružao baš u Ludogoretsu. Yankov je 2020. bio proglašen najperspektivnijim mladim igračem lige te se svojim driblingom i tehnikom isticao dvije sezone u Ludogoretsu.

Yankov je skupio i 17 utakmica za reprezentaciju Bugarske te je očito da posjeduje određeni talent, no koji mora biti ponovno probuđen. Nešto što je Rijeka napravila s brojnim igračima unazad zadnjih nekoliko sezona.

Sijarić je pak najveća nepoznanica od ova tri igrača. Stigao je iz njemačke treće lige, vjerojatno putem istih konekcija kojima su dolazili u Rijeku i Franjo Ivanović te Marco Pašalić, no o njemu je uistinu teško nešto zaključiti s dostupnim podacima te snimkama utakmica.

Rijeka tako u napadačkom dijelu igre ima dovoljno materijala za rad, no s ovim opcijama će i dalje primarno ovisiti o Fruku i Jankoviću dok se ostala rješenja ne dokažu. Za očekivati je da će kao u pripremnoj utakmici protiv Goztepea protiv Ludogoretsa primat imati Čop, Fruk, Janković i Menalo ili Rukavina.

Odlazak Selahija je neugodan, no Dantas nudi nešto potpuno novo

U sredini terena Rijeka je doživjela najteži udarac odlaskom Lindona Selahija. Taj konkretan problem nije u potpunosti riješen jer nijedan dovedeni igrač nije jedan kroz jedan zamjena za Selahija, ali će zato vezu pojačati Tiago Dantas koji se doima kao najbolji posao Rijeke ovog ljeta.

Što se tiče kontrole tempa i napadačke organizacije, Dantas je jedan od najboljih veznjaka lige. U Osijeku je upravo on bio igrač koji je pokušavao održavati stabilnost dok se igra oko njega raspadala te je igrač kakvog Rijeka prošle sezone nije imala.

Problem je što Rijeka nema igrača jednako kvalitetnih defenzivnih sklonosti da ga upari s Dantasom, odnosno Đalović će morati izmisliti nešto novo u sredini terena. To može biti ili Dejan Petrovič koji bi morao poprilično podići razinu igre da nadomjesti izostanak Selahija, ili Merveil Ndockyt, koji je u Gorici ipak bio dosta ofenzivniji, no koji ima status igrača koji može pokriti ono što je potrebno.

Tijekom priprema su Ndockyt i Petrovič igrali često istovremeno na terenu kao dupli pivoti što bi možda značilo i podizanje Dantasa više, a sukladno tome onda i Fruka na poziciju napadača što je uspješno radio prošle sezone.

Najdraža opcija navijačima Rijeke bila bi da tu ulogu može preuzeti Damir Kreilach. Vukovarac koji je izgarao u dresu Rijeke od 2007. do 2013. vratio se u svoj klub što je oduševilo navijače. Kreilach je i sam dao do znanja u izjavi za medije da ne želi zauzimati prostor mladima te da je ovdje da pomogne klubu kako god zna i umije, u mnogočemu i izvan terena. Čak i ako ga na terenu ne budemo gledali često, Rijeka je napravila sjajan posao s njime unijevši dašak iskustva u svlačionicu bez ikakvog troška.

Zadnja linija je spremna, čak i ako Radeljić ode

Obrana Rijeke ostaje netaknuta jer je Stjepan Radeljić i dalje član kluba. Iako je njegov transfer aktualna tema, veza s Dinamom čini se sve daljom, pogotovo zbog nedavnih ulaznih transfera zagrebačkog kluba. On i Ante Majstorović bi trebali na početku sezone biti standardni stoperski par, dok su Ante Oreč i Mladen Devetak prve opcije na desnom i lijevom beku.

Rijeka je doduše proširila opcije i u toj liniji pa su tako u klub stigli Anel Husić iz Young Boysa te Justas Lasickas iz Olimpije. Husić je na posudbi u turskom Gaziantepu odigrao nekoliko jako dobrih utakmica te izgleda kao stoper koji bi vrlo lako mogao zamijeniti Radeljića ako ovaj ode. Osim snage u duelu te dobrom pozicioniranju, Husić je kroz taj period pokazao da zna iznijeti loptu i graditi igru, a korisno je i to što je lijevonožac.

Lasickas je pak kapetan Litve te je izrazito ofenzivno orijentiran bek koji u reprezentaciji često igra i na krilu. U Litvi i Olimpiji, ali i tijekom ovih priprema za Rijeku, pokazao je da zbog svoje prodornosti i driblinga može biti drugačije rješenje na poziciji beka, nešto na tragu Marka Vešovića u svoje vrijeme.

Martin Zlomislić je vrlo vjerojatno siguran na golu, no njegove reakcije tijekom ovih priprema nisu oduševile navijače niti ulijevaju povjerenje. Priliku je u tim susretima dobivao i Aleksa Todorović te će riječki kapetan morati podići svoju razinu u utakmicama koje dolaze.

Đalović ima širinu koju prošle sezone nije imao

Rijeka u sezonu ulazi s tek nekim minimalnim promjenama u kadru, no koje bi mogle promijeniti njihov stil igre. U zadnjoj liniji imaju više opcija za igru prema naprijed, a tu treba istaknuti i da je Oreč izgledao sve bolje kako je sezona išla svome kraju. U vezi su dobili za HNL standarde vrhunskog razigravača koji diktira igrom. U napadu će pak ovisiti o igračima koji su vrlo vjerojatno na izlaznim vratima te će zbog toga novopridošli morati što prije ući u formu.

Gubitak Selahija i Djouahre teško je izravno nadoknaditi, no ono što Rijeka ima ove sezone, a što prošle nije, jest nešto veća širina. Uz one spomenute tu su još i Gojak, Bogojević, Ilinković, Butić, Dogan i još nekolicina koje Đalović mora filtrirati i složiti ekipu koja će se boriti na dva fronta.

Dok je Fruk u klubu, materijala za to ima, no njegovim odlaskom ponovno će se promiješati karte te će Rijeka morati pronaći novog igrača koji može prelomiti utakmice. Do tada, plasman u Europu neka bude imperativ jer kombinacija ovakve tržišne politike i igranja neke od europskih liga može samo olakšati pronalazak budućih igrača koji će raditi razliku.