Foto: Goran Stanzl/Pixsell

"OVO je ostvarenje dječačkog sna, dan koji sam čekao cijeli svoj život.

Hrvatska reprezentacija je svetinja.

Dat ću sve od sebe da opravdam povjerenje izbornika i navijača."

Ove floskule izrekao je Luka Modrić nakon što je odigrao svoju prvu utakmicu u "svetom" hrvatskom dresu. Svi koji smo godinama navijali i pratili Hrvatsku po gostovanjima, spavali zgužvani po šatorima i kombijima i plaćali to s posljednjim zgužvanim kunama, sjećamo se te večeri u Baselu. Luka Modrić bio je zvijezda koja dolazi, a s druge strane terena bili su Messi i Tevez. Hrvatska se spremala za odlazak na SP u Njemačku i nije bilo upitno da Luka Modrić zaslužuje biti tamo. Prošlo je od tada više od deset godina. Modrić je u međuvremenu za Hrvatsku nastupio 92 puta, nosio je "sveti" dres na trima europskim i dvama svjetskim prvenstvima, odradio dva unosna transfera (Tottenham, Real Madrid) i triput podignuo pehar Lige prvaka. Postao je jedan od najboljih veznjaka svijeta, igrač zbog čijeg pregleda igre i prvog dodira komentatori i protivnici padaju u nesvijest. Potpisao je bio usput i više desetaka ugovora s ocem, menadžerom i izbornikom Zdravkom Mamićem, no toga se Luka Modrić baš i ne sjeća.

"Ne mogu se sjetiti jesam li potpisivao i neke druge anekse osim onih za podjelu transfera. Ne mogu se sjetiti jesam li original dao knjigovođi. Ne mogu se sjetiti tko je potaknuo priču o podjeli transfernog obeštećenja. Ne mogu se sjetiti u čemu se razlikuje aneks koji sam potpisao 2008. od onog iz 2004. Ne mogu se sjetiti zašto je ugovor o profesionalnom igranju zaključen 30. lipnja 2004., a aneks 10. srpnja. Potpisao sam sporazum o raskidu ugovora, ali ne mogu se sjetiti točno kada", dio je svjedočenja Luke Modrića koji je danas na sudu u Osijeku potvrdio obranu Zdravka Mamića na optužbe za izvlačenje novca iz Dinama posredstvom transfera igrača i dijelom izmijenio iskaz koji je u istom predmetu dao USKOKU prošlog ljeta.

Rekao je kako se tada zabunio jer je ispitivanje predugo trajalo i da nikada nije kazao da je aneks ugovora o podjeli novca potpisao dok je bio igrač Tottenhama, nego da je mislio na podjelu novca temeljem građanskog dogovora između njega i Zdravka.

"Zdravka poznajem od svoje 14 godine. Tada sam potpisao prvi ugovor s agencijom za pomaganje igračima. Ostvario sam pravo 500 DEM mjesečnog džeparca, opremu, kopačke, plaćeni stan i automobil. Ne sjećam se je li Zdravko Mamić tada bio u ulozi kluba ili predstavnika agencije. Bilo je to davno", odgovorio je Modrić na pitanje Jadranke Sloković o svojim "građanskim" i profesionalnim počecima u Dinamu.

Sjećate li se kada ste prvi put nastupili za reprezentaciju Hrvatske, nastavila je odvjetnica.

"2008. godine. Ne, možda je to bilo ranije..."

Da Luka, bilo je ranije. Davno je to bilo. One večeri kad si rekao da o tome maštaš cijeli život. Večeri kada su ti mnogi povjerovali i dizali te u nebesa, a mnogi to čine i danas.

Bilo je to one večeri koju nijedan sportaš kojem je stalo jednostavno - ne zaboravlja.  Ti si zaboravio. Nije to bio lapsus ni trema, nisi se zabunio. Ti si, Luka, to stvarno zaboravio. 

Već dugo se sramim, Luka, što sam ikada navijala za vas, ali baš nikada me nije bilo ovako sram. Sramim se jer napamet znam taj datum i jer sam ti iz zadnjeg reda sudnice pomogla da ga se i ti sjetiš. Sramim se jer svake godine na Indexu člancima obilježavamo obljetnicu tvog debija za Hrvatsku, za djecu i naraštaje koji dolaze. Nisam naivna i znam da to već dugo nije moja i naša reprezentacija. Znam, jer sam se protiv njezine privatizacije borila, a i danas se borim, na sudu, stadionu i ulici. Znala sam da ste "u talu" i da ćeš danas potvrditi sve ono što mi je i Zdravko Mamić rekao prije početka suđenja. Jasno mi je da se ne sjećaš je li Zdravko kod potpisa ugovora bio "klub" ili "agencija", jesi li dobio golf peticu ili mini cooper i je li ti knjige vodila majka tvoje supruge, ali koliki jebivjetar moraš biti da zaboraviš dan kada si prvi put nastupio za Hrvatsku? Tko ti je bio dao kapetansku traku i kako si je zaslužio? Sjećaš se li toga možda?

Pratim Dinamo, Zdravka Mamića i reprezentaciju već duže od deset godina i evo, ni ja se ne mogu sjetiti kada sam čula nešto tako tužno i ružno o njoj. Nažalost, to je danas dominantna slika reprezentacije Hrvatske.

I nek si nam rekao, i nek me sram. Ako je za buduće naraštaje - vrijedilo je.