KOLIKO god se sport u ovom mileniju promijenio, ubrzao, komercijalizirao, pa čak i usavršio, prošla je godina na primjerima Posljednjeg plesa s Michaelom Jordanom i povratka Mikea Tysona pokazala da se ljudi i dalje rado prisjećaju davnih era. Zato se u novoj Indexovoj rubrici Retrosportiva vraćamo u prošlost i podsjećamo na sportaše, klubove i događaje koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina.

Danas se prisjećamo jednog od najvećih skandala u nogometnoj povijesti, koji je danas poznat kao drugi Maracanazo, a rezultirao je izbacivanjem Čilea iz kvalifikacija za SP 1994., uništio karijeru vrhunskoga golmana i uvrstio nove izraze u tamošnji urbani rječnik. Sve je započelo kad je atraktivna navijačica bacila baklju.

U NOGOMETNOJ mitologiji postoje dva Maracanaza. Prvi je onaj poznatiji i datira iz 1950. kad je Urugvajac Alcides Ghiggia "ukrao" Brazilu naslov prvaka svijeta natjeravši 200 tisuća gledatelja na Maracani i nekoliko desetaka milijuna širom zemlje na očaj epskih razmjera.

Drugi se dogodio 3. rujna 1989., a taj čileanski Maracanazo je FIFA kasnije nazvala najvećom nogometnom prevarom svih vremena. Taj Maracanazo uskratio je mogućnost cijeloj jednoj sjajnoj generaciji čileanskih nogometaša poput Ivana Zamorana da nastupi na Mundijalu u Americi 1994., uništio je karijeru najboljeg čileanskog golmana svih vremena Roberta Rojasa i bacio je toliku ljagu na čileanski nogomet da se ta sramota desetljećima nije mogla isprati.

Playboyeva zečica s bakljom, žilet u rukavici i najveća nogometna prevara u povijesti

Događaji s Maracane te večeri imaju elemente najluđe filmske fikcije. Dramatično zadnje kolo kvalifikacija, vratar koji je spreman prekršiti sva pravila kako bi svoju zemlju odveo na Svjetsko prvenstvo, fotograf precizne ruke i još preciznijeg oka te Playboyev model s bakljom u ruci akteri su jedne od najapsurdnijih nogometnih priča ikad ispričanih.

Riječ condoro u španjolskom jeziku znači ozbiljnu nespretnost, a kolokvijalno se koristi kao označavanje izrazito glupih pogrešaka koje su se morale izbjeći. Tu riječ posebno često koriste Čileanci, a porijeklo termina condoro pripisuje se Robertu Rojasu zvanom Kondor, koji je tog 3. rujna 1989. postao najveći condoro ikad.

Roberto Rojas rođen je 8. kolovoza 1957., a svoju profesionalnu karijeru započeo je 1976. u Deportes de Aviaciónu, malom klubu iz Santiaga. Odlične partije odvele su ga 1982. u najpopularniji klub u zemlji, Colo-Colo, i osigurale mu debi za reprezentaciju Čilea u porazu 1:0 od Argentine. Zbog svog akrobatskog stila branjenja dobio je nadimak Kondor, po ptici iz Anda koja se nalazi u službenom grbu Čilea. S Colo-Colom je osvojio dva naslova prvaka, a bio je ključni igrač Čilea u pohodu u finale Copa Americe 1987. Čile je u grupnoj fazi pomeo Brazil 4:0, a čudesne obrane su mu osigurale transfer u slavni Sao Paulo.

Nakon bronce s Mundijala 1962., kad su bili domaćini, Čile nije imao pretjerano dobrih rezultata u reprezentativnom nogometu. I kad bi se plasirao na svjetsku smotru, ne bi uspijevao proći skupinu. Zato je finale Cope 1987. ulijevalo nadu navijačima da napokon imaju generaciju koja može napraviti nešto veliko na SP-u u Italiji 1990.

Južnoameričke momčadi dobile su tri automatska mjesta na Svjetskom prvenstvu plus jedno četvrto koje bi se odlučivalo u utakmici protiv momčadi iz Oceanije. No, budući da se Argentina automatski kvalificirala kao branitelj naslova, samo dvije ekipe su direktno išle u Italiju.

Devet ekipa je bilo podijeljeno u tri skupine, najbolja dva pobjednika skupina su išla izravno u Italiju, a najlošiji pobjednik je morao u dodatne kvalifikacije protiv pobjednika Oceanije. Čile je bio u grupi s Brazilom i Venezuelom. U prvom kolu Čile je u gostima 3:1 dobio slabašnu Venezuelu, a u drugom je kod kuće remizirao s Brazilom (1:1). Kako su i Čile i Brazil bez problema prošli Venezuelu, jasno je bilo da će pobjednik skupine biti odlučen nakon zadnjeg kola na Maracani.

Brazil je želio osvetu za Copu 1987., vodio je, a onda se dogodilo nešto nezamislivo 

Brazil je jedina nacija koja nikad nije propustila nastup na SP-u, a željni osvete zbog poniženja na Copi, čak 160 tisuća gledatelja stiglo je na Maracanu kako bi svjedočilo uspjehu Brazila. Domaćinu je zbog bolje gol-razlike bio dovoljan i remi, dok je Čileu igrala samo pobjeda. Ukratko, Čileu je trebala senzacija, a nakon što je Brazil u 49. minuti poveo golom Carece, jasno je bilo da je sad Rojasu i društvu bilo potrebno čudo da izbore vizu za Italiju. Rojas je to shvatio i napravio je nešto što nikad nitko nije izveo u povijesti nogometne igre.

Patricio Yanez se uhvatio za genitalije i ušao u legendu

Rosenery Mello do Nascimento, velika navijačica Fluminensea, utakmicu je promatrala s tribine odmah iza Rojasovih leđa. Sretna što je Brazil na koračić do plasmana na SP, u 67. minuti bacila je baklju na teren, koja je pala blizu golmana Čilea. Rojas se srušio na travu, a lice mu je bilo obliveno krvlju. U tom trenutku nikome nije bilo jasno što se događa, a igrači Čilea okružili su svog golmana i odlučili da neće nastaviti susret.

Čileanac Patricio Yanez tada je napravio potez koji je i danas na cijelom južnoameričkom kontinentu poznat kao ‘’izvođenje Patoa Yaneza’’. Bijesan zbog ozljede svog vratara, okrenuo se prema navijačima Brazila i uhvatio se za međunožje. U tom je trenutku taj čin postao dio tamošnje urbane kulture.

Argentinski sudac Juan Carlos Loustau nekoliko je minuta pokušavao uvjeriti Čileance da se vrate i završe utakmicu, ali je njegov pokušaj bio neuspješan. Brazilci nisu mogli vjerovati što se događa. Bilo je jasno da će CONMEBOL za zelenim stolom pobjedu dati Čileu i da će Brazil prvi put propustiti Mundijal.

U Brazilu je vladala histerija i panika, a Rosenery Mello do Nascimento, kasnije prozvana Fogueteira do Maracana (Petarda s Maracane), bila je uhićena i u tom je trenutku bila državni neprijatelj broj jedan. Cijeli Brazil je želio njenu glavu jer je mislio da je ona krivac za ozljedu Rojasa i izgledno izbacivanje reprezentacije.

"Bio sam prestravljen. Odmah sam pomislio da gubim priliku za odlazak na Svjetsko prvenstvo. Bilo je užasno’’, godinama kasnije rekao je brazilski kapetan Ricardo Gomes za CNN. 

Cijeli Brazil je bio u šoku, a onda je jedan Argentinac spasio stvar

No, već idući dan dogodio se nevjerojatan preokret, a za njega je zaslužan brazilski fotograf Ricardo Texeira. On je u trenutku pada baklje bio uz sam teren, vidio je kako Rojas pada obliven krvlju, ali je bio siguran da ga projektil nije pogodio. Međutim, nije imao dokaze. 

"Rojas je pao u oblaku dima i nakon toga, na sljedećoj fotografiji koju imam, bio je sav u krvi. Imao sam dojam da ga to nije pogodilo. Međutim, otkud toliko krvi ako nije bio pogođen? Nije imalo smisla’’, pričao je kasnije.

No, srećom po Brazil, dokaze je imao argentinski fotograf Ricardo Alfieri, koji je uspio uhvatiti ključan trenutak.

Alfieri je radio za jedan japanski časopis i imao je zadatak da iste večeri pošalje fotografije u Tokio. Texeira je bio siguran da mu je kolega uhvatio trenutak pada baklje i uvjerio ga je da prije nego što pošalje filmove u Japan zajedno pogledaju što je snimljeno. Sumnja je bila opravdana.

Na fotografiji se jasno vidjelo da je baklja pala bar dva metra dalje od Rojasa i da ga ona nije ozlijedila. Texeira je odmah odnio fotografije predsjedniku Brazilskog nogometnog saveza Ricardu Texeiri i poslao ih svim novinskim kućama u Brazilu.

Sljedećeg jutra, dok je predsjednik saveza jurio u Švicarsku kako bi FIFA-i predočio dokaze, cijeli svijet je vidio fotografije s Maracane. Daljnji liječnički nalazi potvrdili su da Rojasove ozljede nisu posljedica udara baklje, a stisnut u kut, golman Čilea nije imao izbora, već je priznao što se zapravo dogodilo. Rojas je u rukavici imao žilet i kad je vidio baklju koja je pala pokraj njega, sam je sebi izrezao lice vjerujući da nitko neće primijetiti prevaru. I ne bi, da nije bilo Ricarda Alfierija.

Rojas: Kriv sam sam, ali to sam napravio zbog Čilea

"Da, kriv sam. Bio je to rez na mom dostojanstvu. Nakon toga mi se život urušio. Brak mi se raspao, suigrači su mi okrenuli leđa, bio sam crna ovca cijelog Čilea. Bio sam doživotno izbačen iz nogometa. Kriv sam, ali da sam Brazilac, Argentinac i Urugvajac, nema šanse da bih bio tako drastično kažnjen. Zašto sam to napravio? Iz strasti, želio sam da Čile dobije priliku da nastupi na SP-u. Cijelo vrijeme su nas krali. Pogriješio sam, ali kad netko napravi takvu grešku, obično dobije priliku za iskupljenje. Ja tu šansu nikad nisam dobio", priznao je kasnije Rojas.

Rojas, kapetan Čilea Aravena, dokapetan Astengo i još nekoliko članova stručnog stožera Čilea odlukom FIFA-e iz prosinca 1989. doživotno su izbačeni iz nogometa, a Čileu je zabranjen nastup u kvalifikacijama za SP 1994.

"Žao mi je Rojasa zbog suspenzije jer je bio sjajan vratar. Bio je sjajan sportaš i zbog jedne fotografije je suspendiran. Ali nisam učinio ništa drugo nego ispunio svoju novinarsku misiju i kao fotograf’’, rekao je Alfieri. 

Sredinom 2001., dvanaest godina nakon incidenta, FIFA je amnestirala Kondora. Tada je imao 43 godine.

"Pravda je zadovoljena. Platio sam za svoje greške. U mojim godinama teško da ću ponovno igrati, ali oprost je način da opereš dušu i umiriš obitelj’’, izjavio je Rojas nakon FIFA-ine odluke, a posebno je zanimljiva današnja izjava Patoa Yaneza, igrača Čilea koji je postao planetarno slavan po pokazivanju genitalija navijačima Brazila.

"Okolnosti su bile takve. Vidio sam suigrača koji leži na travu obliven krvlju, a igrači i navijači Brazila su tražili da se susret nastavi. U tom trenutku takvo što nije dolazilo u obzir i bio sam bijesan. Danas, kad znam što se dogodilo, naravno da ne mislim jednako kao tada. Ta je gesta nastala spontano i nešto slično sportaš ne bi smio nikad napraviti, neovisno o okolnostima. Sram me kad čujem da djeca u Čileu govore kako su nekome pokazali ‘Pato Yanez'."

Je li Rojas bio u dosluhu s nekim iz Brazila?

Sergio Stoppel, koji je te 1989. bio šef reprezentacije Čilea, i danas tvrdi da nikakve zavjere nije bilo i da je Rojas napravio to na svoju ruku. Štoviše, dodao je da su mu neke stvari jako sumnjive i da ne isključuje mogućnost da je golman Čilea bio u dosluhu s nekim iz Brazila.

"Za mene je Rojas bio najbolji golman na svijetu, ali njegova inteligencija je bila obrnuto proporcionalna njegovoj nogometnoj kvaliteti. Mislim da nikad nije bilo zavjere, već je sve isplanirao i proveo Rojas, za osobnu korist. No, neke stvari su bile jako čudne. Najprije, Brazilci su u sjedište FIFA-e u Zurichu donijeli fotografije i videozapise na kojima se vidi da raketa nikada nije pogodila Rojasa. Samo su oni imali takve dokaze. Kako to? Zatim, Rojas nije htio ići svjedočiti. Zašto, ako je govorio istinu? Treće, slavna Fogueteira ne samo da je puštena iz zatvora sljedeći dan već su joj platili i tisuće dolara i proslavili je. Četvrto, Rojas je navodno pokušavao nauditi Brazilcima, a oni su ga kasnije primili raširenih ruku. Neobično, zar ne? Peto, liječnici iz Rija odmah su stigli u svlačionicu i oni su jedini mogli dokazati da je rana lažna. Tko ih je poslao?" pita se i danas Stoppel.

Fogueteira do Maracana i njena nevjerojatna priča

Zaista, Rosenery Mello do Nascimento je preko noći postala najslavnija žena u Brazilu. Za 40 tisuća dolara pozirala je za brazilsko izdanje Playboya, no tih 15 minuta slave brzo je završilo. Novac je profućkala, imala je nekoliko ljubavnih afera koje su loše završile i vratila se u Rio živjeti s bratom. Ironično, do smrti od aneurizme mozga u 45. godini 2011. za život je zarađivala prodajom pirotehnike koja ju je i proslavila.

Nevjerojatno je da skandal, baš kako je rekao i Stoppel, nije utjecao na Rojasov položaj u Brazilu. Godine 1994. angažirao ga je Sao Paulo kao trenera golmana gdje je pod svoje okrilje uzeo mladog Rogerija Cenija. Kondor više nije smio braniti, ali je mogao raditi kao trener. Par je radio zajedno gotovo cijelo desetljeće, a Ceni će uvijek reći da je za njegovu čudesnu karijeru najviše zaslužan Rojas.

Rojas je na kraju završio u novinarstvu. Zamijenio je trenerski posao onim nogometnog analitičara i komentatora na jednoj čileanskoj televiziji, a oni koji su ga slušali tvrde da nikad Čile nije imao boljeg stručnjaka. Godinama se borio s hepatitisom C, a preživio je zahvaljujući transplantaciji jetre.

‘’Vidio sam se u lijesu’’, rekao je čovjek koji je i danas, 32 godine kasnije, obilježen kao tužni antijunak vjerojatno najapsurdnijeg događaja u povijesti nogometa.