Tekst: I.G.
Foto: Index

HAJDUK je možda u međusobnim dvobojima posljednjih godina bolji klub od Dinama, ali zagrebački klub visoko je iznad splitskog kad je riječ o trgovanju igračima.

Hajduk je u proteklih desetak godina prodao nekoliko kvalitetnih igrača za malo novca, a tim je igračima u drugim klubovima višestruko narasla vrijednost. Dobar primjer je Niko Kranjčar, na kojem su zaradili veću svotu, ali činjenica je da su mogli i više. Nikica Jelavić, Nikola Kalinić ili Drago Gabrić u rukama Zdravka Mamića vrijedili bi puno više, ali Hajduk na njima jedva vrati uloženo.

Najnoviji primjer je Boris Pandža kojeg je Hajduk prodao belgijskom Mechelenu za 350.000 eura. Torcida je na svojim stranicama izrazila nezadovoljstvo lošim poslom kojim je klub ukupno zaradio mizernih 10.000 eura, manje nego što je iznosila jedna Pandžina mjesečna plaća na Poljudu.

Mladi BiH reprezentativac, kad je dolazio u Hajduk, najavljivan je kao velika bosanska nada, ali već nakon šest mjeseci klub ga se htio riješiti, no on nije želio otići na posudbu. Kasnije je dobio priliku i pod Eduardom Rejom postao dio udarne postave.

Splićani su za njega Širokom Brijegu platili 200.000 eura, a u ugovoru je stajalo da zaradu od njegove sljedeće prodaje Hajduk i Široki dijele u omjeru 60:40 posto. Svatko tko zna računati, može vidjeti da je od 350.000 eura koje je Mechelen platio za Pandžu, Splićanima ostalo 210.000 eura. Kad oduzmemo svotu koju su Bili platili Širokom, na Poljudu je ostalo 10.000 eura. Time bi Pandži, da je ostao, mogli platiti jedva mjesec dana ugovora. U isto vrijeme, Široki je na ovom igraču ukupno zaradio 340.000 eura.

Usput, Transfermarkt procjenjuje Borisa Pandžu na čak 1,1 milijun eura.