ZA NAS koji smo u određenim godinama Gerd Müller je bio arhetipski nogometaš. Ako ste odrasli početkom osamdesetih godina, on je bio strijelac, kralj peterca, osvajač Svjetskog prvenstva, pobjednik Europskog prvenstva, trostruki osvajač Kupa prvaka. Možda se s internetom dinamika promijenila, ali tada je svaka generacija poštovala velikane naraštaja koji je nestajao neposredno prije nego što je počela upijati nogomet, velikane s kojima se generacija koju ste mogli gledati uvijek uspoređivala.

Mi smo bili uzbuđeni zbog Iana Rusha ili Paola Rossija, ali stariji bi nam rekli da oni nisu Nijemac Gerd Müller iz Bayerna koji je umro u nedjelju u 75. godini.

Neki bi se i dalje pozivali na Jimmyja Greavesa, koji je igrao nešto ranije, ali o njemu smo znali nešto više. Znali smo da je u mladosti bio brzanac, a jedan od njegovih najpoznatijih golova uključivao je okretanje izvan kaznenog prostora i pretrčavanje četiri igrača prije nego što bi završio. To je bilo nešto više od običnog golgetera.

Slab udarac? Namjeran? S Müllerom je često bilo teško reći

O Mülleru, u ono vrijeme kada se strani nogomet nikad mogao gledati na televiziji, nismo znali ništa osim njegovih golova na Svjetskim prvenstvima - ukupno 14 - i činilo se da to potvrđuje mit. Nije činio ništa osim što je zabijao. Pet od svojih 10 golova 1970. godine (Müller je bio posljednji nogometaš koji je postigao dvoznamenkasti broj pogodaka na jednom turniru) postigao je iz peterca, a sve ostale najdalje s 11 metara. Dva od svoja četiri gola 1974. godine postigao je iz peterca, jedan dok je sjedio na zemlji, a druga dva su bili klasično oportunistički. Pospremio je jednu slobodnu loptu protiv Poljske, a potom je jedan neobičan prvi dodir pretvorio u gol u finalu protiv Nizozemske (Slab udarac? Namjeran? S Müllerom je često bilo teško reći).

Romantična priča kaže da ga je igranje nogometa na neravnim terenima u djetinjstvu u Nördlingenu naučilo usmjeravati loptu koja se nezgodno odbila, a možda u tome ima i istine. Još prozaičnije, imao je ogromna, snažna bedra koja su mu davala eksplozivan tempo na kratkim razdaljinama i učinila da ga je gotovo nemoguće srušiti.

Müller je imao zadivljujuću svijest o tome gdje će biti malo prostora, gdje će se lopta odbiti i kako je može provući pored vratara. On nije bio esteta. Zabijao je bilo kojim dijelom tijela. Imao je dobar udarac glavom, ali ako je imao očitu vještinu koja ga je razlikovala od drugih, to je bilo nisko težište koje mu omogućavalo da se naglo okrene i navelo njegovog prvog trenera u Bayernu Zlatka Čajkovskog da ga odbaci kao "kleines, dickes Müller" ili "mali, debeli Müller", iako je zapravo bio prosječne građe. Njegov nadimak, Der Bomber, čini se jednako neprikladnim za majstora brzog i bliskog finiša.

Zahvaljujući njegovom pogotku u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1970. i dva gola u prvoj utakmici četvrtfinala Europskog prvenstva 1972. godine, postao je bauk koji se poigrava s braničima koji bi na djelić sekunde bili nepažljivi. I doista je bio bauk. Postigao je dva gola u polufinalu Europskog prvenstva 1972. te još dva u finalu; zabio je dva gola za Bayern u ponovljenoj utakmici finala Kupa prvaka 1974. i jedan u finalu 1975.; ukupno je postigao 654 gola u 716 nastupa za TSV Nördlingen, Bayern München i Fort Lauderdale Strikers iz nekadašnjeg NASL-a, kao i 68 golova u 62 utakmice za reprezentaciju Zapadne Njemačke.

Život ga nije mazio

Robert Lewandowski prošle je sezone oborio njegov rekord od 40 golova u jednoj sezoni u Bundesligi, ali Müllerov ukupni rezultat od 365 ostaje kao standard. Ali on je bio i puno više od pukih golova. Pogoci zamagljuju sve ostalo, ali promatrajući, primjerice, njegov nastup u pobjedi Zapadne Njemačke 3:1 na Wembleyju 1972. godine, može se primijetiti koliko je bio uključen u izgradnju igre, držeći loptu i povezujući linije. Bio je kralj peterca, ali i odličan svestrani napadač. Kasnije ga život nije mazio. Nakon što je 1982. godine završio igračku karijeru, pao je u depresiju i alkoholizam. Bayern je ipak ostao uz njega, plaćao liječenje i dao mu posao, prvo kao svojevrsnom domaćinu kluba, a zatim kao skautu i treneru, sve dok se nije javila Alzheimerova bolest.

Posljednjih godinu dana bio je vezan za krevet i nije mogao nazočiti Bayernovoj proslavi 75. rođendana u studenome prošle godine. Tom prilikom Franz Beckenbauer je rekao: "Bez Gerda nikad ne bismo postigli takav uspjeh. Zabijao je golove i imao mentalitet koji nas je vodio naprijed. Možda bih mogao reći da Gerd nije bio najbolji igrač, ali je bio najvažniji."

Müller je vjerojatno bio najveći prirodni strijelac kojeg je nogomet ikad imao, ali usredotočiti se samo na golove bilo bi nepravedno prema njemu. Bio je sjajan igrač jedne od najvećih klupskih momčadi i jedne od najvećih reprezentacija u povijesti.