Foto: AFP

ŠTETA! Hrvatska je napokon odigrala dobru utakmicu na Svjetskom košarkaškom prvenstvu, no nažalost ostali smo za pola koša prekratki.

> Gotovo je: Srbija došla do pobjede sekundu prije kraja utakmice

> Popović: Već godinama izvlačimo pouke, ali nikako da naučimo lekciju

> Vranković: Igrali smo dobru košarku, nadam se da će idući put sreća biti na našoj strani

> Krstić: Nadam se da će iduće utakmice biti manje neizvjesne

Srbija ide u četvrtfinale, a mi ćemo još jednom analizirati šokantnu završnicu koja je otišla na drugu stranu. Teško je nabrojati sve pehove koji su nas pratili na velikim natjecanjima u proteklih desetak godina...Od Đorđevićeve trice, nevjerojatnog turskog preokreta, nepravedne završnice u Beogradu, pa do prosute utakmice protiv Slovenije u Poljskoj. Ova osmina finala samo je niz koji sigurno neće pomoći da se hrvatska košarka izdigne iz rupe u kojoj već neko vrijeme umire.

Ipak, reprezentativcima treba čestitati na trudu i zalaganju koje su danas pokazali. Ako smo im prigovarali na igrama u grupnoj fazi natjecanja, onda se za utakmicu protiv Srbije slobodno može upotrijebiti ona otrcana fraza "da su ostavili srce na terenu". Umrli su muški.

Joke se odrekao Planinića i Kusa

Vranković je uz manje taktičke propuste prvi put dobro kormilario momčadi čitavih 40 minuta. Nije se događalo kao u proteklim utakmicama da prvi rezultatski zaostatak odmah znači i gubitak svih konaca, odnosno gubitak glave i konačni krah kod njegovih igrača. Ovaj put smo do samog kraja bili "unutra" što nas je dovelo na milimetar do velike pobjede protiv objektivno boljeg protivnika.

Već je u pripremi utakmice napravio nekoliko dobrih stvari. Pametno se odrekao očigledno nepripremljenog Planinića kojeg je ionako predugo čekao i tako je praktički priznao svoju grešku što ga je uopće i vodio na prvenstvo. Slično je i s Kusom koji je zaigrao tek nekoliko minuta u završnici što se pokazalo kao kobno jer je upravo on nesretno skrivio posljednji prekršaj koji je Srbima donio pobjedu. Nažalost, Vrankovića je tek još jedna loša izvedba Ante Tomića natjerala da više povjerenja dobiju Banić i prije svega Lončar koji je od posljednje petice u rotaciji zapravo dokazao da je trenutačno naš najkvalitetniji igrač pod obručima. Tu naravno ne mislimo isključivo na napadački dio jer Krešo lavovski posao odrađuje i u obrani.

Što se dogodilo sa šutom?

Jedan od uzroka poraza je i taj što nas je u ključnoj utakmici izdalo naše najjače oružje - dalekometni šut. Samo 20 posto odnosno pet ubačenih trica premalo je da bi se dobila kvalitetna momčad poput Srbije. Tu je najviše zakazao večeras neprepoznatljivi Marko Tomas. Nije ovo prvi put da hrvatski bek podbacuje u ključnim utakmicama, no barem mu se ne može prigovoriti ništa u obrambenom smislu. Borio se lavovski i tako popravio očajan napadački učinak. Naš drugi udarni topnik Bogdanović također nije imao svoju tricašku večer. No, Bogdanović je igrama tijekom čitavog prvenstva dokazao da se radi o budućnosti hrvatske košarka koja je već stigla. Odigrao je izvan svih očekivanja i daleko je najpozitivnije iznenađenje prvenstva tako da mjesta za prigovore nema.

Vranković je promašio i s Tomićem koji mu je startao u svih šest utakmica i na kojem je gradio većinu hrvatske igre. Realov centar još uvijek nije spreman za ovako velike ispite kao što su osmina finala Svjetskog prvenstva. Iskusni vuk Ivković mudro je to iskoristio da bi preokrenuo utakmicu u trećoj četvrtini. Svi srpski napadi tada su išli na Krstića koji je bez većih problema iznuđivao faul za faulom od nedoraslog Tomića. Hrvatska je u nepune dvije minute ušla u bonus, a Srbi su nas napunili penalima.

Pop dokazao da Hrvatska ima lidera

Posebnu pohvalu zaslužuje Marko Popović, naš najbolji igrač na prvenstvu. Pop je i ovaj put najviše ubacio (21) tome je dodao 6 asista i pet skokova. No, što je bitnije od statistike, u ključnim je trenucima preuzeo odgovornost u svoje ruke i dokazao da ova momčad ima lidera. Da je pogodio ono slobodno bacanje na kraju sigurni smo da bi Hrvatska sada razmišljala o četvrtfinalu i zato mu treba skinuti kapu.

Na kraju samo još jednom možemo ponoviti - šteta. Bili smo nadomak velikog iznenađenja i još većeg uspjeha. Ovako ostaje gorak okus ustima i novo "izvlačenje pouka". Dojam je da je ovo omiljena fraza kada je u pitanju hrvatska košarka posljednjih desetak godina. Valjda i to mora jednom stati...