"ODETE li na YouTube i otvorite bilo koji video o dočeku Petera Lima kao novog vlasnika Valencije u listopadu 2014. godine, pogledat ćete najbolju dobrodošlicu novom vlasniku u povijesti nogometnih klubova", rekao je 2020. u intervjuu za The Athletic anonimni član bivše uprave Valencije.

"40 tisuća ljudi ga je čekalo. Svi su ga podržavali. Imao je sjajnu podlogu za uspjeh - dobru ekipu na terenu, iskusan stručni stožer koji razumije nogomet i ogromnu klupsku povijest. Navijači i grad su bili uz njega. Imao je sve, sve, sve. Ali je uništio klub", nastavio je.

Što je pošlo po zlu?

Ne tako davno prije Lima, samo desetak godina ranije, Valencia je imala svoj najuspješniji period u modernoj povijesti. Nakon povratka iz niželigaškog nogometa 90-ih klub se početkom nultih godina 21. stoljeća vratio na najvišu razinu svjetskog nogometa.

Dva puta je Valencia osvajala domaće prvenstvo pored Barcelone i jakog Real Madrida, a posebno se ističu dva finala Lige prvaka zaredom - 2000. i 2001. - te osvajanje Kupa UEFA-e 2004., dok su simpatije koje su osvajali tijekom tih godina neprocjenjive.

Nakon zlatnog perioda rezultati su postali nešto slabiji, ali daleko od toga da su bili loši. U sljedećih desetak godina Valencia je sezone redovito završavala na mjestima koja vode u kontinentalna natjecanja, dakle, oko 4. mjesta s ponekim kiksom, a klub je nastavio proizvoditi elitne igrače poput Davida Ville, Davida Silve, Juana Mate i mnogih drugih.

Međutim, izvan terena situacija se naglo pogoršala. 2008. godine objavljeno je da Valencia ima dug od gotovo 450 milijuna eura, što je u tom trenutku bilo ekvivalentno četiri ili pet godišnjih proračuna kluba, a u tu cifru nije bio ni uključen kredit otvoren tijekom velike recesije za izgradnju stadiona - Nove Mestalle - velike želje tadašnjeg vlasnika Juana Solera, koji je i stvorio veliku većinu glavnog duga.

Igrači su u jednom trenutku prestali dobivati plaće, sponzori kluba počeli su raskidati ugovore, a tadašnji trener Unai Emery izjavio je da je klub dotaknuo dno. Valencia se tada jedva spasila od bankrota restrukturiranjem dugova koji se vuku do danas, a pomogle su i prodaje gotovo svih najboljih igrača i nekoliko legendi kluba.

Mesija

Nakon godina traženja novog vlasnika koji bi spasio klub 2014. odobrena je prodaja 70% dionica kluba singapurskom poduzetniku Peteru Limu. On je od prije bio poznat po pokušajima ulaska u Liverpool, Milan i još nekoliko ogromnih europskih klubova te je zbog toga smatran ozbiljnim investitorom.

Navijači i grad su bili oduševljeni, a riječi njegovih ljudi o smanjivanju duga i dodatnim investicijama u igrački kadar bile su slavljene. I zaista, prva sezona s Limom na čelu kluba činila se mesijanskom.

Nakon godina prodaje najboljih igrača Valencia je napokon ostvarila i nekoliko ozbiljnih ulaznih transfera poput Nicolasa Otamendija, Shkodrana Mustafija, Alvara Negreda, Rodriga de Paula i Enza Pereza, a u međuvremenu se profilirao značajan broj mladih igrača: Jose Gaya, Paco Alcacer, Andre Gomes, Joao Cancelo i Rodrigo Moreno.

Tu sezonu, s odličnim mladim kadrom i trenerom Nunom Espiritom Santom na čelu, Valencia je završila sa samo dva poraza u posljednjih 25 utakmica osvojivši četvrto mjesto u La Ligi i čak 77 bodova. Stvari su na svim razinama napokon krenule nabolje.

Poveznica s Jorgeom Mendesom i prvi katastrofalni potezi

Jedna uspješna sezona u nogometu očito je dala Limu previše samopouzdanja koje se počelo ispoljavati u krivom smjeru. Zbog nesuglasica oko transfer-politike iz kluba su u vrlo kratkom roku potjerani predsjednik kluba Amadeo Salvo, sportski direktor Francisco Rufete i savjetnik te jedna od najvećih legendi kluba Roberto Ayala, a na njihova mjesta dovedena su upitna imena.

Ubrzo nakon odlaska ovog trojca postalo je jasno o kakvim nesuglasicama se konkretno radilo. Naime, Lim je već tada bio izrazito povezan s nogometnim superagentom i vlasnikom najveće nogometne agencije GestiFute.

U samo prva tri prijelazna roka od Limova dolaska ova dvojica su dogovorila više od desetak transfera igrača, većinom Argentinaca i Portugalaca, a prvi Limov izbor za trenera - Espirito Santo - bio je prvi Mendesov klijent i dugogodišnji prijatelj kojem je trebala gaža.

Kako su navijači brzo prokužili o čemu je riječ, Espirito Santo je već nekoliko mjeseci nakon sjajnog uspjeha u prethodnoj sezoni postao omražen te ga je Lim potjerao kako bi spasio obraz, ali je time jasno pokazao da nema pojma što radi jer je na njegovo mjesto došao Gary Neville. Iako je bio izuzetan igrač globalne popularnosti, Neville je na trenerskom mjestu izgledao kao da je pao s Marsa.

Jer je, zaista, pao s Marsa. Osim što mu je to bio prvi i zadnji posao glavnog trenera, nije pričao španjolski jezik niti je imao ikakve poveznice sa španjolskom kulturom, a posebice Valencijom. U kratkom periodu na klupi Šišmiša se osramotio, a konačni udarac nakon samo 16 utakmica zadao mu je poraz od Barcelone 7:0. Drugu Limovu sezonu Valencia je završila na 12. mjestu, a onda je to ponovila i u sezoni 2016./17.

Nova nada i konačan pad

2017. Lim je napokon povukao dobar potez. Na preporuku predsjednika La Lige Javiera Tebasa, na mjesto sportskog direktora doveo je Mateua Alemanya, bivšeg direktora Mallorce i trenutnog direktora Barcelone, koji je odlično upoznat sa španjolskim nogometom.

Alemanyjev potpis se brzo vidio dovođenjem pragmatičnog trenera Marcelina Torala, koji je razorenom klubu kroz disciplinu i zalaganje vratio identitet na terenu usprkos tehničkim nedostacima. Pogodio je Alemany i s nekoliko igračkih transfera poput Geoffreya Kondogbije, Francisa Coquelina, Gabriela Pauliste i Goncala Guedesa.

Donekle je smanjen Mendesov utjecaj, Valencia je sezonu 2017./18. završila na četvrtom mjestu, koje vodi u Ligu prvaka, što je automatski značilo da i klupski prihodi rastu, a time je spriječeno ponovno gomilanje dugova. Navijači Šišmiša nakratko su opet bili zadovoljni.

Sljedeća sezona bila je rezultatski još i bolja. Iako je rano ispala iz Lige prvaka, Valencia je obranila četvrto mjesto u prvenstvu, ali je uz to osvojila Kup kralja pobjedom protiv Barcelone, koja je s lakoćom osvojila La Ligu. Lim je napokon dobio prvi trofej u vitrini, a navijači su imali pravi razlog za slavlje nakon 11 godina. Međutim, u pozadini stvari ni tada nisu bile kako treba.

Nakon kratkog perioda loših rezultata početkom sezone 2018./19. Alemany je morao osobno letjeti za Singapur kako bi nagovorio Lima da ne otpusti Marcelina. Iako su se, prema svemu sudeći, rezultati nakon toga popravili, Lim je inzistirao da ima više kontrole pri bitnim odlukama, a stvari su ponovno eskalirale tijekom ljetnog prijelaznog roka 2019.

Alemany i Marcelino imali su jasne ideje kako poboljšati momčad i nisu se bojali to prenositi u javnost. Limu se to nije sviđalo, a prilično je jasno da se ni Mendesu nije sviđalo što je privremeno izgubio stanicu za vlastite klijente. U kolovozu, samo tri utakmice nakon početka nove sezone, Marcelino se otvoreno žalio na klupsku transfer-politiku, što je značilo da je već bivši, a s njim je otišao i Alemany.

Ispadanje iz lige bilo bi mala cijena ako bi to značilo da Lim odlazi iz kluba

Od tada se na klupi redaju očajni treneri bez ikakvog plana, ali je Alemanyjev odlazak ostavio posebno veliku rupu u stručnom stožeru. U posljednje tri godine Valencia nije napravili nijedan ulazni transfer u vrijednosti iznad 10 milijuna eura, a svi igrači koji su manje plaćeni nisu donijeli gotovo ništa čime bi poboljšali ekipu na terenu.

S druge strane, nekolicina igrača je prodana. Najbolji igrač i klupska ikona koja je bila tu tijekom najtežih dana - Dani Parejo - otišao je za sitniš, a prodani su redom i sjajni igrači poput Ferrana Torresa, Carlesa Solera, Maxija Gomeza, Guedesa, Kondogbije, Coquelina i Rodriga. S tako opustošenim kadrom, kakvi god treneri vodili Valenciju, nisu ni mogli napraviti više od onoga što su postigli.

Konačno, užasna transfer-politika i prestanak bilo kakvih ulaganja u igrače odrazili su se i na rezultate. Valencia se danas nakon 32 kola nalazi na 16. mjestu, onom koje prijeti ispadanjem u Segundu, prvi put nakon 1986., kad su jedini put u bogatoj povijesti ispali u drugi rang španjolskog nogometa.

Zbog toga navijači već mjesecima prosvjeduju protiv Lima u želji da nekadašnji mesija, a sadašnji vrag, napokon napusti njihov voljeni klub dok se cijela nogometna javnost prisjeća slavnih dana s početka tisućljeća i jedne od najsimpatičnijih ekipa modernog nogometa.

"Znam mnogo ljudi u nogometu koji se sažale kad govore o Valenciji. To je najgora stvar u životu, da te drugi sažalijevaju. Ali to je situacija u kojoj se Valencia sada nalazi", zaključio je 2020. anonimni član bivše Valencijine uprave s početka teksta i ne sluteći da najgore tek dolazi.