KAD VAM netko spomene belgijsku ligu, prvi klubovi koji padaju na pamet su Anderlecht, Club Brugge, Genk, Gent ili Standard.

Jedan od tih pet klubova osvojio je svaki naslov u ovom tisućljeću, a Anderlecht je bez konkurencije najtrofejniji belgijski klub s rekordna 34 naslova prvaka. No, ako pogledate aktualnu tablicu belgijske lige nakon 15 odigranih kola, nešto očito "ne štima". Anderlecht je šesti s bodom više od Genka i Genta, Standard je na 12. mjestu, a Club Brugge treći s čak sedam bodova zaostatka za, pazite sad, Union Saint-Gilloiseom.

"Ubija" dvojac koji je doveden besplatno

Nevjerojatnom klubu iz briselske četvrti Saint-Gilles ovo je prva sezona u prvoj ligi nakon 48 godina i u 15 kola ima čak 11 pobjeda uz impresivnu gol razliku 40:14. Dobili su zadnjih šest utakmica zaredom, a potvrda fantastične forme došla je u nedjelju kad su Oostende u gostima pregazili 7:1. Četiri gola u tom susretu zabio je Deniz Undav, koji je u 17 nastupa u svim natjecanjima ove sezone upisao 14 golova i devet asistencija, a u stopu ga prati sjajni Dante Vanzeir, koji je u 16 utakmica upisao 11 golova i šest asistencija. Vanzeir igra toliko dobro da je protiv Walesa debitirao za belgijsku reprezentaciju te je postao prvi belgijski reprezentativac iz Uniona nakon 45 godina.

No Royal Union Saint-Gilloise nije neki anonimni klub, već treći najuspješniji belgijski klub svih vremena, koji je desetljećima životario po nižim belgijskim ligama. Union je 11 puta bio prvak Belgije te je u tridesetima bio apsolutni kralj belgijskog nogometa. Od 1933. do 1935. godine bio je 60 utakmica bez poraza, što je i danas rekord belgijskog nogometa, a 1960. je igrao polufinale tadašnjeg Kupa velesajamskih gradova. Tri godine kasnije ispao je iz lige i od tad mu se praktički gubio svaki trag sve do 2015. godine, kad se vratio u treću ligu.

Preuzeo ih engleski bogataš

I tu u priču ulazi Tony Bloom, predsjednik premierligaša Brightona, koji je 2018. godine preuzeo Union SG. Samozatajni 51-godišnji engleski (navodno) milijarder kojega zovu "kraljem kladionica", Bloom je kao klinac koristio lažnu osobnu iskaznicu kako bi ulazio u kladionice na kojima je, naravno, redovito gubio. Kad je upisao studij matematike na sveučilištu u Manchesteru, Bloom se počeo interesirati za poker i načine kako bi mogao biti uspješniji u klađenju. Kad je dobio posao u tvrtki "Ernst & Young", Bloom je počeo razrađivati matematičke modele za klađenje i počeo je zarađivati ozbiljan novac na azijskim kladionicama.

Uskoro se okrenuo pokeraškoj karijeri, u kojoj je uz šest velikih titula osvojio više od tri milijuna dolara i ubrzo je zaključio da ima boljih načina kako zarađivati od klađenja. Pokrenuo je tvrtku Starlizard, koja sugerira igračima na što da se klade i tako zarađuje novac. Ta tvrtka godišnje zarađuje više od 100 milijuna funti i osnovni je prihod Bloomu, koji je 2009. godine ostvario dječački san i postao predsjednik svojeg omiljenog Brighton & Hove Albiona i uveo ga u prvu ligu. Istovremeno se iz zafrkancije bavio klađenjem na konje, ali na svoj način.

Tako je počekom stoljeća kupio konja Energumenea za 170.000 funti i dao ga u ruke treneru u kojeg je vjerovao. U prvoj utrci u koju je ušao Energumene je bio potpuni autsajder s koeficijentom 25. No Bloom je znao koliko je konj dobar pa je "natrpao" na koeficijent 25. On se do početka utrke stalno rušio i na došao na samo 4, ali je Bloom do tad uložio desetke tisuća funti na sve koeficijente koji su se nudili. Pogađate, Energumene je pobijedio i mudri Bloom se obogatio, ali to je samo jedna od stvari koje je Englez dotaknuo i pretvorio u zlato.

Doveo suradnika iz svoje tvrtke

Prije točno tri godine preuzeo je Union Saint-Gilloise i na mjesto sportskog direktora stavio svojeg suradnika Alexa Muzija. Muzio je radio kod Blooma u Starlizardu, gdje se pokazao kao iznimno studiozan i vrhunski analitičar koji je posao s klađenjem zamijenio onim sa skautiranjem igrača. Muzio i Bloom su se poput vlasnika Brentforda okrenuli traženju jeftinih igrača koji prema svim parametrima trebaju biti dobri i  to se do sad pokazalo fantastičnim načinom rada.

"Željeli smo klub u kojemu ćemo biti uspješni. Belgija je bila idealna zbog dobre investicijske klime i činjenice da je liga jako izjednačena. Kad dovodimo igrače, jednako nam je važan njihov igrački potencijal kao i njihove ljudske kvalitete. Union nije mali klub, nego jedan od najslavnijih i želimo da budu toga svjesni. Svaki igrač koji kod nas dođe mora biti svjestan za kakav klub igra i mora naučiti njegovu povijesti", rekao je Muzio.

Potencijalne igrače u Unionu se skautira mjesecima, a u obzir se uzima sve; od statistike do toga što o njima govore njihovi bivši suigrači. U zadnje dvije sezone klub nije potrošio ni centa na nove igrače, a zadnja sezona u kojoj je nekoga platio bila je 2019./2020., kad je klub potrošio "čak" 1.1 milijun eura na igrače s kojima je prošle godine premoćno osvojio drugu ligu s 18 bodova prednosti. Ogledni primjer takvog poslovanja je spomenuti Deniz Undav, koji je upalio sve crvene lampice u Muzijevom sustavu i okarakteriziran je kao igrač koji mora doći.

Iskopali ga u trećoj njemačkoj ligi

Undav je u sezoni 2019./2020. igrao u njemačkom trećeligašu Meppenu te je u 34 utakmice zabio 17 golova uz 13 asistencija. Došao je besplatno. Dante Vanzeir nikad nije uspio u Genku i nije pretjerano iskakao u Mechelenu, ali su Bloom i Muzio bili uvjereni da je dobar igrač te su ga također besplatno doveli. On i Undav sami su rasturili drugu ligu zabivši zajedno 34 gola uz 14 asistencija. Njih dvojica glavne su zvijezde momčadi sastavljene doslovno od igrača iz čitavog svijeta. 

Najiskusniji u momčadi je 31-godišnji golman Anthony Moris, koji ima 42 nastupa za reprezentaciju Luksemburga. Kapetan je Teddy Teuma iz Malte, Loic Lapoussin igra za Madagaskar, a tu su i Danci, Japanac, Urugvajac, Francuz, Talijan, Angolac igrač iz Obale Bjelokosti itd. Na posudbi su tri igrača iz engleske lige i sve to je pod vodstvom belgijskog trenera Felicea Mazzua rezultiralo najluđom pričom u europskom nogometu ove sezone.

Posebna priča je Unionov dom, Stade Joseph Marien, trošni 102 godine stari stadiončić koji prima osam tisuća gledatelja. Dijelovi tribina su drveni i isključivo stajaći, atmosfera je potpuno kvartovska, a ne treba naglašavati da je svaka domaća utakmica u prvoj ligi ove sezone bila rasprodana. Izvana je stadion uređen fasadama u stilu art decoa, a Joseph Marien je kroz svojih više od sto godina povijesti svjedočio najvećim uspjesima nekad velikog belgijskoga kluba.

Bloom i Muzio vjeruju da su ta vremena opet pred njima. Već su najavili gradnju novog stadiona računajući da će još niz godina biti u prvoj ligi. Možda dogodine i kao prvaci budući da je prednost na vrhu tablice već ozbiljna iako do kraja ima još jako puno utakmica. No, što god Bloom dotakne, pretvori u zlato...