LUCA TONI, Simone Pepe, Andrea Barzagli, Fabio Grosso, Amauri, Marc Bresciano, Salvatore Sirigu, Fabio Liverani, Edenson Cavani, Javier Pastore, Paolo Dybala i, naravno, Fabrizio Miccoli.

To je skraćeni popis ikonskih igrača koji su u proteklih 15 godina branili boje kultnog sicilijanskog Palerma koji je danas gurnut u zaborav četvrte talijanske lige. 

Danas je Palermo promijenio grb. Za razliku od prošlog, s ovog je maknut štit u pozadini, čime se u potpunosti fokus stavlja na orla koji predstavlja klupski simbol. Također, orao je ocrtan klupskim bojama, ljubičastom i crnom. Na novom grbu neće biti ni prefiksa "US Citta di" te je zadržano samo "Palermo". 
 

Inače, nekoć jedan od najsimpatičnijih talijanskih klubova, s dresovima koje neće zaboraviti nitko tko ih je pogledao barem jednom, živi najteže dane svoje povijesti. To može zahvaliti luđaku koji je čak 17 godina bio na mjestu predsjednika, a klub je vodio kao Zdravko Mamić na steroidima.

Zove se Maurizio Zamparini. 

On je, istovremeno kao predsjednik Venezije, klub preuzeo u ljeto 2002. godine za 15 milijuna eura. Zakleo se da će Palermo igrati u Seriji A (tadašnji drugoligaš) te da će tamo biti jedan od najstabilnijih klubova i stalni konkurent za Europu.

I vrlo brzo je to ostvario - nakon što je u sezoni prije promijenio dva trenera, Palermo je 2003./04. trijumfalno osvojio Seriju B i vratio se u najviši rang talijanskog nogometa nakon 31 godine čekanja.

Već u sezoni 2005./06. plasirao se u (tadašnji) Kup UEFA-e, gdje je pokleknuo tek u osmini finala od Schalkea. Bio je to prvi put u povijesti da se klub sa Sicilije natječe u nekom od europskih kupova. 

Istog ljeta čak četiri njegova igrača okitila su se naslovom svjetskog prvaka u Njemačkoj -  Andrea Barzagli, Cristian Zaccardo, Simone Barone i Fabio Grosso. Činilo se kako lijepa priča s juga Italije neće završiti tako skoro. Klub se definitivno etablirao kao gornja srednja klasa talijanskog prvoligaškog nogometa.  

Ipak, klub je već odavno treslo Zamparinijevo ludilo koje je prije ili kasnije moralo puknuti na jako ružan način. Trenere je počeo smjenjivati kao na traci pa je tako veliki Walter Zenga 2009. godine izdržao tek 13 kola na Palermovoj klupi. U tih prvih šest godina svoje vladavine Zamparini je promijenio čak 13 trenera.

Do kraja svoje vladavine, koja je potrajala sve do 2019. godine, Zamparini je smijenio nevjerojatnih 38 trenera. Iako je Palermo i dalje relativno dobro stajao krajem prošlog desetljeća, prije svega zahvaljujući nevjerojatnim igračima koje je imao u svojim redovima, pokazalo se da to nije formula za dugoročni uspjeh.

Klub je u sezoni 2012./13. ispao iz prve lige nakon devet godina, da bi se već iduće sezone vratio zahvaljujući osvojenoj drugoj ligi s tada rekordnih 86 bodova. Na krilima Paola Dybale i Franca Vasqueza činilo se da je pred Palermom novi veliki uzlet, ali ta iluzija brzo je raspršena.

Počeli su ispadati kosturi iz ormara - pokazalo se da je klub trošio mnogo više nego je mogao izdržati. Kako nije imao stalne prihode od navijača i ulaznica, uz uništenu infrastrukturu i povlačenjem glavnih sponzora klub je spao na prosjački štap.

Navijači su se masovno pobunili protiv Zamparinija i s pravom pitali gdje je nestalo oko 70 milijuna eura koje je klub uprihodio od transfera u posljednje dvije sezone njegove vladavine. Ali za spas je bilo prekasno i slobodni pad je počeo. Zamparini je za 10 eura prodao klub britanskoj tvrtki Sport Capital Group. 

U sezoni 2018./19. bili su prisiljeni prodati i otpustiti gotovo čitavu momčad. Tada nastupa niz sumnjivih transakcija i preuzimanja kluba u najvišim strukturama koje ga ostavljaju u stanju bezvlađa, a vlasništvo ubrzo biva prebačeno Zamparinijevim poslovnim partnerima. Iako su sezonu okončali na trećem mjestu, zbog kršenja financijskih propisa, savez im je oduzeo 20 bodova.

Prije dva mjeseca klub je potpisao konačnu kapitulaciju - nije se mogao prijaviti za nastup u Seriji B i savez ga je isprva izbacio u treću ligu. Ali prije 10-ak dana grozan scenarij dobio je još ružniji epilog - zahvaljujući financijskim malverzacijama Zamparinija, klub će dogodine igrati četvrtu, Serie D, ligu. 

Tužan je to kraj kluba koji su zavoljeli svi koji su gledali Seriju A sredinom prošlog desetljeća, kao i Football Manager fanatici kojima je svih tih godina Palermo bio obavezan izbor za početak karijere. Od kluba je ostalo tek obećanje da će biti bolje, novi grb i nezaboravna boja dresova.