REPREZENTACIJA Luksemburga je u četvrtom kolu kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Njemačkoj pobijedila Bosnu i Hercegovinu na zeničkom Bilinom polju s 2:0. Time su Edinu Džeki i društvu maksimalno otežali put do europske smotre, a svi vodeći bh. mediji su rezultat prozvali brukom i sramotom te zazivaju ostavku izbornika.

Iako je pobjeda Luksemburga u Zenici bila iznenađenje, takav ishod je daleko od šoka. Nekoć jedna od najgorih reprezentacija na svijetu sustavno raste i bilježi sve bolje rezultate. Nasuprot BiH koja ima puno više talenta i bogatiju tradiciju, Luksemburg je organizacijom i dugoročnim planiranjem uspio preskočiti mnoge veće nacije.

Luksemburžani nisu ni Nijemci ni Francuzi ni Belgijci

Zemlja koja broji svega 600 tisuća stanovnika spada među najmanje u Europi. No, Luksemburžani su ponosna nacija. Iako stoji na granicama povijesno moćnih država i carstava poput Francuske, Njemačke i Belgije, oni silno žele zadržati vlastiti identitet.

Na trgu Jana Pallacha u gradiću Luxembourgu stoji fontana ispod koje se nalaze stihovi najvećeg nacionalnog pjesnika, Michaela Lentza. Mir wëlle bleiwe wat mir sinn, piše na spomeniku, a prevodi se kao: "Želimo ostati to što jesmo."

Upravo su se tim motom vodili ljudi iz vrha luksemburškog nogometa kada su prije 20 godina odlučili postaviti sasvim novi sustav i pokazati da planiranje, razum i strpljenje dugoročno mogu dati vrlo dobre rezultate.

Starac koji je s terena gledao debakl odlučio je sve promijeniti

Ključna osoba u čitavom procesu bio je Paul Philipp, dugogodišnji predsjednik nacionalnog saveza. On je kao igrač svjedočio jednom od tri najteža poraza svoje vrste u povijesti kada su ih Englezi razbili s 9:0.

Do 2008. godine Luksemburg je odigrao 104 kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo. U te 104 utakmice osvojio je ravno osam bodova. Još 2006. godine reprezentacija je imala najgori FIFA ranking u povijesti.

Bila je 195. reprezentacija svijeta, a ispred nje su bile zemlje poput San Marina i Butana pa čak i teritoriji za koje znaju samo oni koji vole geografiju, poput Kajmanskog Otočja i Angvile. U narednih 17 godina Luksemburg će doživjeti značajan rast.

Trenutno je 91. reprezentacija svijeta, a bila je čak 82., što znači da je u odnosu na najlošiji plasman popravila svoj renking za 114 pozicija. Ništa od toga nije stiglo slučajno, a Luksemburžani su se ugledali u još jednu zemlju koja je nadmašila sva očekivanja.

Vidjeli su što rade Islanđani. Odlučili su to kopirati i nadmašiti

Uzor su vidjeli u zemlji s duplo manje stanovnika, Islandu. Philipp je shvatio da je glavni problem Luksemburga činjenica da u reprezentaciji nema profesionalaca, već igraju konobari, ribari, zidari i kuhari.

Još 2001. osnovali su nacionalnu akademiju i centar izvrsnosti. Ideja je da se prate najtalentiraniji klinci još od osme godine života, a oni najbolji se od 12. smještaju u akademiju gdje su sve do 18. godine.

Cijeli tjedan su u akademiji, za vikend odlaze igrati utakmice za klub, a onda se vraćaju u nogometnu školu. Time su povećali bazen talenata, a uvoženjem znanja i trenera iz Njemačke i Francuske uspjeli su poboljšati svoj selekcijski proces.

Pogodnost je, navodi Philipp, činjenica da je Luksemburg malena zemlja. "Dovoljna su nam samo četiri regionalna centra iz kojih crpimo igrače za akademiju. Sve je blizu i nije toliko teško nagovoriti roditelje da svoju djecu pošalju u te centre. Nisu udaljeni po 400-500 kilometara od kuće kao što je to slučaj u Francuskoj", rekao je za engleske medije.

Povezali su se s okolnim zemljama

Naravno, Luksemburg ne bi imao ništa od toga da samo odgaja dobre igrače kada ih ne bi imao gdje plasirati da se razvijaju. S obzirom na to da im je liga i dalje amaterska, morali su gledati u susjedstvo.

Tako su se umrežili s prvim, drugim i trećim ligama u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj pa čak i Švedskoj. Najbolji produkti akademije odlaze u bolje lige gdje mogu živjeti i zarađivati kao pravi profesionalci. Izgradili su sustav kakav nema čak ni svjetska velesila poput Hrvatske.

Primjerice, na posljednjem popisu izbornik Luc Holtz je imao jednog jedinog igrača iz domaće lige. Umjesto igrača iz Luksemburga, zvao je igrače iz kijevskog Dinama, Borussije Monchengladbach, bečke Austrije, Spartaka, Bastije, Mainza, Kolna, Wigana i druge momčadi Bayerna.

Ogroman uzlet

Rezultati se itekako vide. Luksemburg je u ovom trenutku konkurentan za odlazak na Euro, ali ovo je samo nastavak sjajnog niza iz zadnjih pet ili šest godina u kojima bilježe rezultate kakve nisu nikad.

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru imali su tri pobjede te su imali isti broj bodova kao i trećeplasirani Irci. U 20 kvalifikacijskih ciklusa prije toga, ukupno su pobijedili pet utakmica. U ciklusu za Rusiju 2018. odigrali su 0:0 s kasnijim svjetskim prvakom Francuskom.

Njihov najbolji rezultat dosad stigao je prošle godine u Ligi nacija. S 11 bodova su za pobjednikom skupine, Turskom, "zakasnili" samo dva boda, a u Istanbulu su zabili tri komada i remizirali s reprezentacijom koja ima neusporedivo bolji kadar.

U zadnjih deset utakmica, Luksemburžani su izgubili samo dvaput. Portugal ih je deklasirao sa 6:0, a iznenadila ih je i Malta. S druge strane, dvaput su pobijedili Litvu, a po jednom BiH te Lihtenštajn.

Raste im i klupski nogomet, ali ograničenja su jasna

Rast luksemburškog nogometa vidi se i na klupskom planu. Dudelange 91, klub koji je osnovan prije tek 32 godine ujedinjenjem triju klubova koja su proglasila bankrot, neprikosnoveni je vladar domaće lige, a bilježi i sve bolje europske rezultate.

U sezoni 2005./06. su upisali prvu europsku pobjedu ikad, i to baš protiv Zrinjskog iz Mostara. Šest godina kasnije su prvi put prošli nekog, a žrtva je bila andorska Santa Coloma. U sezoni 2012./13. uspjeli su proći čak dva suparnika, od kojih je jedan bio i Red Bull Salzburg, koji će godinu i pol dana kasnije Dinamu u dvije utakmice zabiti devet golova.

U zadnje četiri sezone čak su se dvaput plasirali u skupine Europa lige, ali više od časnog otpora nisu uspjeli pružiti. No, Philipp ističe kako osim demografije, nepostojanja marketinškog plana koji bi ligu učinio profesionalnom i nedostatka političkog interesa za ulaganje u sport, Luksemburg ima još jedan veliki problem.

"Naš najveći problem je objasniti našim navijačima da ne možemo vječno ovako rasti. Nemoguće je napredovati brzinom kao što smo dosad. Na početku je uvijek lakše napraviti veliki korak. Moramo se pomiriti s tim da ćemo uvijek biti mali", zaključio je.