Foto: Instagram 

POTPIS ugovora za novi klub vrlo često promijeni karijeru ili, u ovom slučaju, čak i život nekim nogometašima. Veća pozornica, veći ugovor, trofeji, popularnosti… Takav je slučaj bio i s Ivanom Rakitićem, kojemu je prelazak u Sevillu iz Schalkea 2011. godine potpuno promijenio život, ali ne u nogometnom smislu. Svoju priču otkrio je za The Players Tribune.

Tog 27. siječnja 2011. godine Rakitić je negdje oko 22 sata s bratom Dejanom stigao u Sevillu, za koju je sljedećeg jutra trebao odraditi liječnički i potpisati ugovor. Bio je i na večeri s ljudima iz kluba, ali se kasnije osjećao malo nervozno pa je rekao bratu da odu na piće a kasnije na spavanje.

“To je bio trenutak koji mi je promijenio život. Konobarica koja je radila u hotelskom baru bila je… Wow. Bila je prekrasna. To su vam oni trenuci kad se sve oko vas uspori, kao u filmu. Ja znam govoriti njemački, engleski, talijanski, francuski i hrvatski, ali ni riječi španjolskog. Sve što sam joj mogao reći je ‘hola’”, prisjetio se Rakitić.

Dok su on i brat sjedili za stolom, Dejanu je zazvonio mobitel. Zvali su ga iz drugog kluba u kojem su saznali da Rakitić potpisuje za Sevillu. Nudili su da pošalju zrakoplov po njega ako bi došao k njima. Nikakav dogovor osim usmenog nije imao sa Sevillom, a taj drugi klub bio bi puno lakši za prilagodbu.

“Odlazak u Španjolsku je bio veliki korak i moguće veliki rizik. Nova zemlja, novi jezik, ne znaš nikoga. Brat me pitao što da im kaže. Rekao sam mu da moram održati riječ predsjedniku Seville jer meni je riječ svetinja”, priča Rakitić.

Nakon toga je bratu pokazao prema šanku i rekao:

“Vidiš onu konobaricu? Igrat ću za Sevillu i oženit ću je”.

“Ha, ha, dobro, kako ti kažeš”, rekao je Dejan i poručio ljudima iz drugog kluba da ne moraju dolaziti.

Sljedećeg dana je potpisao za Sevillu i sljedeća tri mjeseca je živio u tom hotelu dok nije našao kuću. Svakog jutra silazio je u bar na kavu i Fantu kako bi se družio s Raquel.

“Svaki put kad bih je vidio sam se osjećao kao da je u meni eksplodirala bomba. Koliko sam samo kave popio, strašno… Polako sam počeo učiti španjolski. Pozvao sam je van valjda 20 ili 30 puta. Nikad nije odbila, ali je uvijek imala izgovor da mora dugo raditi i onda ići kući. Nakon tri mjeseca sam se odselio u kuću i bio sam jako tužan što je više neću vidjeti svaki dan. No i dalje sam odlazio na kave kod nje. Počeli smo i razgovarati i onda mi je jedan dan rekla da ne želi imati posla sa mnom jer sam nogometaš i kad tad ću se odseliti”, priča Rakitić.

“Znate, nisam ja baš najbolji igrač na svijetu pa sam mislio ‘Sranje, neću biti dobar, ona će vidjeti da nisam dobar i Sevilla će me prodati’. Između ostalog sam se i zato trudio na treninzima da što dulje ostanem u tom gradu”, kaže Ivan.

Posrećilo mu se u kolovozu. Tad je već dosta ljudi koje je upoznao znalo za njegovu opčinjenost Raquel pa je dobio poruku od prijatelja da je ona u nekom kafiću sa sestrom i da mu je sad prilika.

“Došao sam s prijateljem i sjeo sam kraj nje. Pozvao sam je na večeru, na što je rekla da ne zna, da će vidjeti, možda. Rekao sam joj da to mora biti sad i da idemo svi četvero i tako je i bilo. Sljedećeg dana smo otišli i na ručak i od tada smo zajedno. To je bila najteža utakmica koju sam odigrao u životu, teže i od osvajanja Lige prvaka”, rekao je Rakitić koji s Raquel danas ima dvije kćeri.

Tko ne voli Barcelonu, ne voli nogomet 

“Ljudi ne znaju koliko i na nas nogometaše utječu ljudi u životu. Samo nas se ispituje o nogometu, taktikama, protivnicima, utakmicama… I mi smo najobičniji tipovi kao i svi drugi. Kad sam nju upoznao, život mi je dobio smisao. Dobro sam ja igrao i u Baselu i u Schalkeu, ali osjećao sam kao da mi nešto nedostaje. To sam našao u Sevilli”, kaže.

Cijela Raquelina obitelj su veliki navijači Seville i zato mu je bilo posebno drago kad je proglašen kapetanom momčadi 2013. godine. Rakitić je kao klinac uvijek želio biti Robert Prosinečki. Biti kapetan njegova kluba bila je posebna čast. Došao je i poziv Barcelone sljedeće godine. Iako je cijela Raquelina obitelj željela da ostanu, znali su da je Barcelona prilika koja se dobiva jednom u životu.

“Njezin otac mi je poželio sreću i čestitao mi, ali mi je rekao da ga ne zanimam kad će igrati protiv Seville, ha, ha. Kad sam došao u Barcelonu bilo je to nešto posebno. Svaka čast svim drugim klubovima, ali biti dio Barcelone je neopisivo. Igram s najboljim igračima na svijetu. Messija svi hvale za njegovu genijalnost na utakmicama. Vjerujte mi, još je 50 puta bolji na treninzima. Meni, kao nogometnom fanu, neviđena je sreća biti s tim tipom na terenu svaki dan. Ali bili su tu i Neymar i Xavi, danas Suarez, Iniesta, Pique. Jedno je gledati Barcelonu, a drugo je biti dio nje. Ako ne uživaš u nogometu u ovom klubu, onda ne uživaš u nogometu općenito”, zaključio je Rakitić.