Jedna izjava trenera Gorice govori sve o Hajduku
"NI U KOJEM slučaju nećemo podcijeniti Hajduk, imamo maksimalan respekt za klub, navijače i cijelu povijest, ali naravno da želimo stvarati i vlastitu povijest. Nemamo što kriti, želimo pobijediti!"
Ova izjava koju je trener Gorice Valdas Dambrauskas dao prije utakmice na prvu se čini kao sasvim normalna i fer izjava, ali ona u sebi krije nešto puno više.
Slavni splitski klub, koji 15 godina ne može do naslova prvaka, nalazi se u stanju da na kultnom Poljudu dočekuje Goricu koja najavljuje da ga nema namjeru podcijeniti. Konačan rezultat 2:4 dokazao je da Dambrauskasova izjava nije služila za nabrijavanje atmosfere, izazivanje medijskog interesa ni provociranje suparnika. Ta izjava je Hajdukova tužna, surova i strašna realnost.
Bliže su ispadanju iz HNL-a nego Europi
Nakon 14 kola Hajduk zaostaje rekordnih 16 bodova za Dinamom. Za klub s Poljuda još strašnija je činjenica da Hajduk kasni 16 bodova za Osijekom na drugom mjestu (uz dvije utakmice manje), dok istovremeno ima samo osam bodova više od zadnjeplasirane Istre uz dvije utakmice više.
Za Goricom koja drži posljednju europsku poziciju Hajduk kasni 12 bodova. Prevedeno - nakon 45% odigranog prvenstva Hajduk je bliži ispadanju nego plasmanu u Europu.
Hajduk je izgubio u tri utakmice zaredom, u kojima je primio ukupno deset golova. Rijeci su za dva gola trebala dva udarca u okvir. Varaždinu je za četiri gola trebalo osam udaraca u okvir gola, a Gorici je za isti učinak bilo dovoljno samo pet šuteva. Hajduk je deset golova primio iz ukupno 15 udaraca u svoj okvir i ta činjenica dobro oslikava stanje u kojem se nalazi Hajduk.
Grafika: Sofascore za IndexSport: Šest ekipa HNL-a dozvoljava manje golova po utakmici od Hajduka
Godine lutanja s rješenjima na trenerskim i drugim stručnim pozicijama i nepostojeća sportska politika dovele su do toliko užasnih rezultata da je Hajduku poraz postao novo normalno.
Hajduk izgleda kao luzer koji ne zna pobijediti
Gorica nije razbila Hajduk igrom. Sve do drugog gola Lovrića, koji je prelomio susret, Hajduk je bio opasnija i organiziranija momčad u napadu. Slično je izgledala i utakmica protiv Rijeke na Poljudu, ali momčad djeluje kao luzer. Hajduku je teško pobijediti i u utakmicama u kojima ima inicijativu, a gotovo nemoguća misija mu je pobijediti u 50-50 utakmici.
Scenarij u gotovo svakoj utakmici je isti. Hajduk se dobro drži do jednog trenutka u kojem nakon individualne pogreške prima pogodak i ekipa se u potpunosti raspada. Istina, protiv Gorice se dvaput vraćao u utakmicu, ali je nevjerojatno da u trenucima u kojima ima veliku šansu za preokret radi najjeftiniji mogući penal. Ne jednom, nego čak dvaput.
Na sličnom tragu je i Boro Primorac, koji je nakon utakmice izjavio: "Dali smo im pobjedu. Kad smo igrali dobro, vratili smo se na 1:1, imali par dobrih šansi, pogodili smo stativu i igrali smo dobro, bio sam zadovoljan. Na početku drugog dijela smo im iz čista mira poklonili penal. Naša dva igrača zatvaraju na lijevoj strani i nemaju nikakvog razloga raditi penal. Vratimo se na 2:2 dobrim golom i iste minute im opet poklonimo penal. Ne možemo mi u Splitu dati dva gola i izgubiti utakmicu."
Od mučenja protiv Graničara u kupu prije dva i pol mjeseca do danas ništa se u tom pogledu nije promijenilo. Hajdukova momčad može izgubiti od trećeligaša a da to više i nije vijest.
Količina kardinalnih pogrešaka u cijeloj sezoni može se tek djelomično objasniti s taktičkog ili strateškog aspekta. Dobar dio leži u mentalitetu koji se kroz naučenu bespomoćnost uvukao u svlačionicu. Govor Hajdukovih igrača na terenu daje do znanja da ne vjeruju ni u sebe ni u dobar rezultat. Luzer je etiketa koja se u sportskom svijetu prečesto i olako daje, ali Hajduk je danas to u punom smislu te riječi.
Gorica je imala sreće, ali je vrhunska momčad
Pri takvom zaključku ne treba ništa oduzeti Gorici koja je postala vrhunska momčad HNL-a. Trener Dambrauskas sastavio je zdravu i talentiranu kralježnicu momčadi koja u svakoj utakmici ima jasan plan i koja se dovoljno dobro rotira da izdrži ritam u ovoj neobičnoj sezoni.
Gorica je cijelu utakmicu gurala dva jednostavna principa u napadu. Jedan od zadnjih veznih spustio bi se u izgradnji napada na trećeg stopera, što je davalo veliku slobodu Čabraji i Musi na bekovima da odu visoko u suparničko polje. Tako su iskorištavali činjenicu da Hajdukova krila stalno kasne u obrani, dok su na bokovima igrači kojima je taj segment igre slabiji (Čolina) ili nisu dovoljno uigrani (Todorović).
Gosti su koristili i najveću Hajdukovu defenzivnu slabost, a to su preuzimanja. Ideye je svojim kretnjama okupirao stopere, što je otvaralo mogućnost da Lovrić ili Špikić napadnu dubinu iz drugog plana. Atanasov i Nejašmić bili su prespori da na vrijeme zatvore te situacije, a Čolini i Todoroviću stalno je ulazio igrač s leđa. Gorica je u takvoj igri zanemarila fazu obrane i uz dosta sreće preživjela dvije vrlo dobre ofenzivne dionice Hajduka koje su trajale po desetak minuta, ali je na kraju uzela ono po što je došla.
Gorica nije odigrala nikakvu posebnu utakmicu, a uvalila je Hajduku četiri komada. To je iz perspektive domaćina najporaznija činjenica, a iz perspektive gostiju najvažniji zaključak s ovakve utakmice. Gorica raste gotovo jednakom brzinom i spektakularnošću s kojom Hajduk pada u posljednjih nekoliko godina. Ponovno je nadmašila samu sebe i još jednom je otkriće sezone.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati