DINAMO u petak u 20 sati na Maksimiru igra veliki derbi 6. kola SuperSport HNL-a protiv Hajduka. Prvenstvo se nastavlja nakon reprezentativne pauze, u kojoj smo razgovarali s Dinamovim trenerom Sergejem Jakirovićem. On je u ovih godinu dana na klupi Dinama prošao put od glavnog krivca za sve loše u klubu do najzaslužnijeg za osvajanje dvostruke titule i ulazak u Ligu prvaka.

Jakirović je uoči derbija opušten i dobro raspoložen, a o turbulentnim vremenima na Dinamovoj klupi razgovarao je potpuno otvoreno i bez zadrške. U intervjuu za Index govorio je o stanju u hrvatskim klubovima, Ligi prvaka i trenucima kad mu je bilo najteže.

Za početak, kako ste?

Dobro sam. Odmoran, odradili smo uvodni dio sezone dobro, rekao bih čak i više nego dobro. Šteta što nas je u reprezentativnoj pauzi ostalo samo dvanaest, ali tako je u Dinamu. Ponosni smo što imamo toliko reprezentativaca, ali nam to istovremeno otežava trenažni proces. Taktički ne možeš puno kad nemaš glavnih igrača.

U petak vas čeka derbi s Hajdukom, što je samo početak ubojitog ritma za Dinamo. Nakon derbija idete u goste Bayernu i onda manje-više stalno igrate dvije utakmice tjedno. Kakvi dočekujete Hajduk?

Naglasak je na SHNL-u jer bez toga nema Europe, nema ničega. Naravno da je derbi najveća utakmica u Hrvatskoj i da idemo na pobjedu. Bit će tvrdo i zahtjevno, nema u derbijima puno ljepote, a nama je cilj da igramo na nivou Lige prvaka. Ako budemo takvi, onda će biti dobro.

Dnevna forma je jako važna, to ljudi zanemaruju. Eto, Pjaca u Bakuu napravi dupli bicikli i lijevom nogom savršeno pogodi od stative. Mogla je ta lopta otići pokraj ili preko gola i što onda? Bog zna kako bi završilo, ali to je tako u nogometu. Ja sam u Bratislavi sa Zrinjskim ispao škaricama u 123. minuti nakon što smo promašili zicer.

Što se Lige prvaka tiče, cilj je da uživamo, ali to ne znači sad da idemo pa što bude. Cilj je ekipama jačima od tebe maksimalno otežati i pokušati uzeti koji bod. Nećemo se sigurno predavati. Sve je to tu negdje.

Naravno da je jedan Bayern favorit, nećemo si lagati, ali u toj utakmici mi nemamo što izgubiti. Mi imamo nekoliko igrača koji teže tim najjačim ligama, pa evo im prave prilike da vide gdje su u odnosu na te igrače.

Kako komentirate ovo što se događa u Hajduku?

Ne mogu reći da nisam pratio što se događa u konkurenciji. Nisam mislio da će Osijek ovako slabo startati. Pratim i Hajduk, ali više se bavim Dinamom. Imam neko svoje mišljenje, ali ono nije bitno jer mi ne znamo što se unutra događa. Puno je tu i dezinformacija, koje mediji vjerojatno objavljuju da navuku ljude.

Kad uzmeš cijeli prijelazni rok Hajduka - koliko je igrača stvarno otišlo, a koliko nije? Meni je jasno da se mora nešto pisati, ali nekad se pretjeruje. No ja se više bavim svojom ekipom jer na to mogu utjecati. Na ovo izvan Maksimira ne mogu niti želim.

Nedavno je završio prijelazni rok, a Dinamo je doveo nekoliko, čini se, jako dobrih igrača. Jeste li dobili sve što ste željeli?

Hvala bogu da je završio. Mogu ja napisati imena koja želim, ali uvijek su problem financije jer svi ti igrači koštaju. No s obzirom na budžet, doveli smo sve što smo željeli. Jako je dobro da smo neke igrače doveli besplatno, što je danas rijetko, a ti igrači su nakon prve utakmice pokazali da su pojačanje. 

Zadovoljan sam jer smo sve igrače planski doveli. Od samog početka sam unutra sa sportskim direktorom Markom Marićem. Znali smo što želimo, znali smo da se moramo riješiti balasta zbog financija i dovesti igrače koji će nam pojačati roster.

Naravno, jako je važno da nitko od ključnih igrača nije otišao. Vidi se na početku ove sezone da smo godinu dana skupa, da imaš automatizme u igri na kojima se dosta radi. To nekad izgleda bolje ili lošije, ali važno je da smo dugo skupa. Vidjelo se to i na našim igrama na startu sezone iako sam siguran da mi možemo i moramo igrati još bolje.

Imate li dovoljno širine za ritam igranja u domaćem prvenstvu i teškoj Ligi prvaka?

Zadovoljan sam ovim što imam. Najvažnije je da smo zdravi, to govorim cijelo vrijeme. Prije Rujevice su nam sva tri bočna igrača bila out, pa smo morali improvizirati. Imamo dobru širinu i svi igrači će dobiti priliku jer ćemo morati rotirati.

Osobito nakon utakmica Lige prvaka, u kojima je veliko emotivno i fizičko pražnjenje. To ste mogli vidjeti i na Rujevici protiv Rijeke, točno se vidjelo nakon Qarabaga da nam je nedostajala noć i da smo malo teški. 

Kako vam se čini novi format Lige prvaka?

Mislim da će biti dobro. Nažalost, nema uzvratnih utakmica, ali to je i neka čar. Izvukli smo atraktivne protivnike, ima tu dobrih utakmica. Vidim da se svi bave projekcijama s koliko bodova se može proći, ali ja bih volio skinuti predsjednika Velimira Zajeca i njegovih sedam bodova u Ligi prvaka.

To mi je odmah rekao nakon utakmice u Bakuu. Moramo biti ambiciozni i probat ćemo ga skinuti. Ako skinemo Zajeca, mislim da ćemo onda proći. Siguran sam da najjači klubovi na početku neće ništa kalkulirati, nego će gledati kako da se što prije osiguraju. Ali Dinamo se time ne treba zamarati. Treba uživati, trebamo se dobro prezentirati.

Dinamo se u zadnje vrijeme dosta pojačava strancima, a sve manje dovodi igrače iz SHNL-a. Je li to dugoročno održiva strategija?

Opet je sve stvar financija. Naš prvi cilj bio je uzeti domaće igrače ili igrače iz SHNL-a iako to u današnje vrijeme opće, pa i nogometne globalizacije ne znači ništa. Gleda se samo kvaliteta, ali željeli smo igrače iz hrvatske lige.

Međutim, toliki su bili apetiti tih klubova da smo rekli: "Nema ovo smisla. Izgubit ćemo vrijeme i idemo se okrenuti stranom tržištu." I Marić i ja imamo dosta kontakata vani, Mara pogotovo. Oni znaju što Dinamo treba i da Dinamu ne mogu ponuditi baš bilo što. Ovo što smo doveli zasad izgleda jako dobro.

U javnosti kao da se stvorio dojam da je prvenstvo već gotovo i da će Dinamo biti prvak. Kako to komentirate, ometa li vas to?

Ne ometa nas ništa. Mi smo čvrsto nogama na zemlji. Na nama je samo da budemo svaki dan sve bolji. Što će nam to sve na kraju donijeti - vidjet ćemo. Uvijek povlačim paralelu s prošlom sezonom, u kojoj smo na prvo mjesto izašli tek u 32. kolu.

Strašno je duga sezona. Glupost je da je prvenstvo gotovo, puno je patnje potrebno da budeš prvak. Da smo mi i dobili na Rujevici, ništa nije gotovo. Pa prošle sezone smo bili na dvanaest bodova minusa pa nije bilo gotovo. Samo mi koji smo unutra znamo koliko se moraš napatiti da bi na kraju ostvario što želiš.

Nedavno je prošlo godinu dana otkako ste na klupi Dinama. Bilo je dosta turbulentno, ali i uspješno, kako ste sve to proživjeli?

Mislim da nijedan trener nije imao takvu godinu kao ja niti će ikad biti takva sezona ponovno. Nisam izgubio vjeru ni u jednom trenutku jer da jesam, ne bih bio ovdje. Na kraju krajeva, odlučivali smo sami o sebi i to je najbolje što ti se može dogoditi. Mi smo u direktnim dvobojima s Hajdukom i Rijekom sve napravili i na kraju smo se odvojili.

Pokazali smo da smo bolji od njih i to je jedino važno. Naravno da je bilo prepreka i negative, koje će uvijek biti više kad je loše nego što će biti pozitive kad je dobro. Ali ne možeš se na to obazirati, nego na ono na što možeš utjecati. Treniraj, odriči se, budi spreman na nokaute i ne gubi vjeru u sebe.

Ivan Nevistić bio je jedan od junaka iz sjene prošle sezone. Imao je težak početak, a danas je jedan od najboljih Dinamovih igrača.

Neva je prošao sličan put kao i ja u Dinamu. Kad sam se tad odlučio na promjenu golmana, to nije bilo zauvijek, a htio sam i njega zaštititi. Veći problem je bila stabilnost čitave momčadi, pa je posljedično on bio taj koji je primao golove.

Kad se momčad posložila, tako je i on rastao s njom. Sjajno je radio s trenerom Mrčelom, koji ga zna još iz Rijeke. Trebalo mu je vremena jer su svi od njega očekivali Livakovića. Pa i njemu je trebalo vremena kad je dolazio iz Zagreba, nije odmah bio kao što je sad. Golmani su posebna priča. Oni su, može se reći, svijet za sebe, ali Dinamo nema problema s golmanima.

Tu su i Sandro Kulenović i Kevin Theophile-Catherine, na čijem povratku ste vi inzistirali. Koliko su bili važni?

Kule je strašno naporno radio svaki dan i sve mu se vratilo. Svako toliko ga podsjetim što mu se sve skandiralo s tribina da ne poleti previše. Meni je Theophile-Catherine uvijek bio velik profesionalac i dok nisam bio u Dinamu. On suigrače čini boljima jer igraju s puno više samopouzdanja uz njega. Nažalost, pamti ga se po kiksevima.

Njih je bilo jako malo, ali su u tim momentima bili veliki. On je nas stabilizirao i nevjerojatan je primjer mladim igračima. Dođe na trening sat vremena ranije, ode sat i pol kasnije, radi na sebi i zato je on velik pogodak u svakom smislu. Volio bih da ima 27 godina ili da nađemo nekog sličnog njemu.

Je li to možda Samy Mmaee?

Odličan igrač. On je po tim karakteristikama sličan Theophileu. Kad smo ga gledali, svima se svidio. Kasnije smo se još raspitivali o njemu i on je sve što smo tražili.

Takuya Ogiwara činio se kao pravo rješenje za kroničnu Dinamovu boljku, a to je pozicija lijevog beka. No ni on se nije nametnuo, a sad je došao Jan Oliveras, koji nije prijavljen za Europu. U kakvom su oni stanju?

S Ogiwarom svako malo imamo neki problem. Sad je imao problema s preponama i nismo željeli riskirati s njim uoči ovih važnih utakmica. Dobro se prilagodio, momčad ga jako voli. Možda se malo previše oslanja na svoju brzinu, pa ispada da u obrani nekad malo podcijeni situaciju. No dobar je on, samo je bitno da je zdrav jer ga svaka mini ozljeda izbaci na deset dana iz rotacije. 

Oliveras je mjesec dana bio bez momčadskog treninga. Trebat će mu vremena da uđe u ritam i zato nije prijavljen za Europu. Morao sam prijaviti fizički spremne igrače, a njega ćemo vratiti u pravi ritam.

Maxime Bernauer stalno je na meti kritika navijača. Kako ga vi doživljavate?

Max je odličan dečko, vrhunski profesionalac, ali je najgori sam za sebe. On nekad teži rješenjima koja, ako prođu, momčadi neće donijeti ništa jer se događaju sto metara od gola. Ako ne prođu, onda se može dogoditi da primimo gol. Na tome stalno inzistiramo.

Bio je u projekciji da će igrati u Bakuu s Qarabagom, ali kad sam vidio kako je odigrao utakmicu s Goricom, odustao sam od toga. Prevažna je to bila utakmica da bismo se zezali s tim pasevima. On je iskoristiv igrač i ako bude pametno i jednostavno igrao, bit će odličan. On sve zna o nogometu, sve kuži, ali ima jedan blackout po utakmici koji te može koštati. 

Jeste li danas bolji trener nego što ste bili kad ste dolazili u Dinamo?

Ja sam uvijek isti trener, ali sam iskusniji u smislu Dinama. Dinamo nema veze ni s jednim klubom u kojem sam dosad bio, to se ne može usporediti. Ogroman je pritisak javnosti, konkurencije i svega oko tebe. Očekuje se da si uvijek najbolji i još veća ti je odgovornost jer radiš u gradu u kojem živiš.

Krećeš se među navijačima, svatko ima sto pitanja i to je normalno i dobro. Nekad si dobre volje, nekad slabije, ali trudim se da sam uvijek na dispoziciji. Svaki klub te nadograđuje kao trenera i sigurno da sad drukčije razmišljam.

Bude li dobrih savjeta na ulici?

Bude, kako ne. Bude ljudi koji jako dobro prate iako im ja volim reći: "Nije vam ovo Football Manage.r" Najviše se priča o formacijama, kako ovo, kako ono, ali to je sve na papiru lijepo. No nogomet nije Football Manager.

Koji vam je bio najteži trenutak?

Zaostala utakmica s Lokomotivom na početku prošle polusezone. Ništa nije upućivalo na to da ćemo odigrati tako loše i izgubiti. Tad mi je bilo teško, ali osjetio sam povjerenje tadašnjih ljudi u klubu i bilo mi je lakše. Svi su stalno spominjali tu utakmicu, ali mi smo do kraja manje-više dobili sve utakmice.

Naravno, bio je tu PAOK, od kojeg smo ispali iz Europe. Da nismo ispali, možda ne bismo bili prvaci jer smo u tom momentu došli do zraka. Ne možeš ti nikad objasniti koliko je fizički i psihički teško igrati te europske utakmice, a s druge strane se uvijek očekuje da budeš na pravom nivou i pobjeđuješ. 

Ha, onda je bolje ispasti iz Europe?

Ha, ha, ne, ne. Ne može se to staviti u isti kontekst. Sad je puno veća pozitiva, mi imamo puno više samopouzdanja, bolji smo i nije to ni blizu. Kad smo išli Betisu u Sevillu, prije toga smo igrali u Kranjčevićevoj s Lokomotivom 2:2. Bio je pun stadion, ali je bila velika negativa u kojoj razmišljaš što i kako. Onda u Sevilli odigraš utakmicu koja te vrati u život i u kojoj pokažeš da si - tu. 

Dinamo ove sezone kombinira formacije s trojicom i četvoricom u zadnjoj liniji. Koja će biti standardna?

To će ovisiti o ozljedama, skautingu protivnika i stanju u momčadi. U Ligi prvaka možda ćemo biti uglavnom podređeni, morat ćemo u svakom trenutku znati što radimo. Ako se branimo, da se branimo što bolje i budemo opasni kad dođemo u posjed i tako dalje.

Kažem, ovisi to o svemu, ali zaštitni znak Dinama je sigurno formacija 4-3-3. Nije to sveto pismo, a i ti se iz raznih sustava možeš pretvarati u druge sustave, opet ovisno o protivniku. Ja nikad sigurno neću tražiti od igrača ono što ne treniramo. Nije lako mijenjati sustave igre, nije to lako promijeniti preko noći.

Godinama je Dinamo imao pozicijski posjed s premalo tranzicije i premalo rada bez lopte, ali imao je strahovitu individualnu kvalitetu u napadu, da sad ne nabrajam sve igrače. Tako da ni s te strane ne razmišljam isto kao prošle sezone.

Bruno Petković nije najbolje krenuo u sezonu, ali nije imao ni puno odmora od prošle i Eura. Kad možemo očekivati da će se vratiti u pravu formu?

Nakon Eura došao je izrazito motiviran na pripreme, ali ga je onda jako unazadila ozljeda na utakmici sa Šahtarom. Kramponima su mu napravili rupu u listu. To je bilo za šivanje i odlučili smo se da nećemo šivati jer bi pauzirao deset dana. Vjerujem da je tu bio problem.

Drago mi je da je zabio gol u Rijeci iako on još nije na nivou na koji smo navikli od njega i on je toga svjestan. Dobro je što i bez njega na tom nivou pobjeđujemo, a kad se on digne deset- petnaest posto, bit ćemo i mi puno bolji. Jako je važno da uvijek netko drugi iskoči kao sad Kulenović.

Puno se pisalo o transferu Martina Baturine. Je li on spreman za najjače europske lige s kojima ga se povezuje?

On sigurno ima ogroman potencijal. Naravno da bi mu trebala određena prilagodba, kao što je trebala svim igračima koji su odlazili iz Dinama. Kapacitet ima jer trči 12-13 kilometara po utakmici. Samo da je zdrav.

Može igrati u tim ligama, samo ne još jer sam mu rekao: "Gdje ćeš sad kad je najbolje?" Ne fali njemu ništa, on ima sve što mora imati igrač na njegovoj poziciji. Ja bih volio da što više šutira, da malo popravi brojke jer ima jako dobar udarac. Asistencije su uvijek tu, ali mogao bi davati više golova.

Kako vam se čini konkurencija u SHNL-u?

Rano je govoriti o tome. Opet svi skupljaju bodove i svi smo u par bodova. Izrazito važno će biti da ne gubimo bodove na malim utakmicama jer će ih biti teško nadoknaditi i, naravno, da ne gubimo derbije. Ako budemo na nivou na kojem možemo biti, smatram da većinu utakmica možemo dobiti. Pita se nešto i protivnika, jasno.

Rijeka i Osijek doveli su neke jako dobre igrače...

Samo je pitanje koliko su ti igrači fizički spremni. Kad gledaš imena, to su dokazani i ozbiljni igrači. Zato sam se ja uvijek bojao uzimati igrače pred kraj prijelaznog roka. Najbolji su mi oni koji kažu: "Ja sam trenirao sam." Onda mu treba dva mjeseca da dođe k sebi, a ti nemaš toliko vremena. Sigurno je plus da su ih angažirali, ali vidjet ćemo u kakvom su stanju.

Hrvatski klubovi su, osim Dinama, ove sezone poispadali iz Europe od protivnika koje su mogli proći. Jesu li rezultati hrvatskih klubova u Europi realna slika kvalitete lige?

Europa je pokazatelj koliko si jak. Meni je najsmješnije kad se izvlače protivnici pa ispadne da su svi naši klubovi favoriti. Ma po čemu su favoriti? Možda će netko reći da sam ovakav ili onakav, ali neka me netko demantira. Po čemu je Osijek favorit protiv Zire ili Hajduk protiv Ružomberoka? Po čemu? Sve je dobro dok ne krene utakmica.

Tako su se svi čudili kad smo mi prošle sezone izgubili od Ballkanija. Bili smo favoriti, ali što ti to znači ako odigraš onako kako smo mi odigrali? Bili smo kriminalni i izgubili smo. Dobili smo šamar, ustali smo i krenuli dalje. Ne znam zašto se stvara takva slika… Nakon prve utakmice Rijeke i Olimpije ispalo je da će Rijeka to lako proći pa smo vidjeli kako je završilo.

Smatram da se europski nogomet maksimalno izjednačio, sve je to u deset deka i ako taj dan nisi na nivou, dobiješ šamarčinu. Kod nas se mora ozbiljno poraditi na igri bez lopte i trčanju bez lopte. Kod nas i dalje vrijedi samo igrač prvi do tebe kad imaš loptu, a onaj već treći je neaktivan. Nema danas više veze odakle dolazi klub protiv kojeg igraš.

Svugdje je puno stranaca. Vidjeli ste Qarabag. Kao iz Azerbajdžana je, ali to nema veze s Azerbajdžanom. Imaš par Azera, a ostalo su sve stranci, koji pritom igraju jako dobar nogomet. To će opet pokazati u Europa ligi. Naravno, u ključnim trenucima moraš imati sreće, ali to je tako. Napatit ćeš se, ali moramo si izbiti iz glave da smo mi protiv nekoga favoriti.

Ako pogledamo sebe i okruženje oko Hrvatske, shvatit ćemo da smo u ozbiljnim problemima. Što si prije to priznamo, bit će nam lakše. Moramo raditi, popravljati infrastrukturu, moramo imati normalne terene. Nemoguće je da igramo na terenima na kojima ti pati tehnička izvedba. Kako ja mogu biti favorit na tom terenu kad mojoj ekipi to ne paše? Ne samo Dinamu nego i Rijeci, i Hajduku, i ostalima.

Puno se priča o terenima u SHNL-u, a puno se pričalo i nakon uspjeha na SP-u u Rusiji, nakon kojeg se nešto i uložilo. Kako gledate na problem terena?

Ništa mi to u Rusiji nismo iskoristili. Hibridni tereni imaju, koliko znam, vijek trajanja i moraju se mijenjati. Osim toga, moraš imati i ljude koji te terene održavaju. Sad imamo problem Šubićevca i Kranjčevićeve. I sad ti se tamo ozlijedi igrač i što ćemo onda? To je ozbiljan problem. Treba  klubovima pomoći koliko se može pomoći. 

Kako vam se čini ova nova, pomlađena hrvatska reprezentacija?

Živimo u državi u kojoj su svi izbornici, svi sve znaju, a nitko ništa ne radi. Zlatko Dalić zna što radi i nemamo se mi njemu što miješati u posao. Naravno da on nije slijep i da vidi da mu treba nešto novo.

Imamo dobrih igrača, budućnost je dobra i ja se ne brinem uopće. Jasno je da priroda čini svoje, godine su tu. Doći će novi igrači, ali moramo biti realni kad su oni u pitanju. Ne smijemo pričati bajke, nego biti realni.