DARIO ŠIMIĆ više nije u Dinamu. Sedam mjeseci nakon što je poslužio kao karika za kompromis između Mirka Barišića i navijačkih povjerenika te sedam mjeseci nakon što je u klubu formalno bio član uprave zadužen za sportska pitanja. Na jučerašnjoj sjednici novokomponiranog izvršnog odbora sam je podnio ostavku.

"Mislim da je to u ovom trenutku najbolje i za klub i za mene. Bilo je ovo dosta intenzivno razdoblje, a svoju odluku ću obrazložiti u danima koji dolaze. U klubu sve funkcionira dobro, sva tijela vlasti su tu, a i omladinska škola je posložena. Dinamo sad ima mira da se pojača ako misli da je potrebno u sportskom sektoru i da nastavi dalje sa sezonom", rekao je.

Kao i nakon svake smjene u nogometu, neovisno o kojoj se figuri radi, ključno pitanje nije tko je i zašto otišao nego tko je i zašto ostao. Šimić je u svom mandatu u Dinamu poslužio kao dimna zavjesa jedinim ključnim ljudima u Dinamu koji baš nikako, nikad i ni na koji način nisu preuzeli odgovornost.

Pitanje koje se od početka nije komuniciralo na pravi način

Većina Dinamovih navijača se slaže oko toga kako je odrađen posljednji prijelazni rok, prvi pod novom upravom. Zamjera se dovođenje igrača poput Bogdana Mihajličenka koji igra loše ili Bernauera i Kaneka koji se ne uspijevaju nametnuti, a još se više žali za odlaskom nositelja igre.

Posebno se to odnosi na Luku Ivanušeca koji nije otišao za ponudu koja izuva iz cipela - 9.6 milijuna eura i 15% od iduće prodaje. Dvadeset i jedan milijun eura za Josipa Šutala je cifra koju klubovi poput Dinama u pravilu moraju prihvatiti, a Dominik Livaković je već nekoliko sezona htio otići iz Maksimira, ali nitko nije htio platiti nepretjerano veliku odštetnu klauzulu od 10 milijuna eura.

Bilo je jasno da će ova sezona za Dinamo biti tranzicijska na svim razinama, a time i vrlo bolna. No to se nije ni na koji način iskomuniciralo prema navijačima. U vremenima borbe za prijestolje, kada su se neki bivši kadrovi zabrinuli za svoje sinekure i upregnuli medijsku mašineriju, Dinamovo ime ostalo je na vjetrometini blata i licitiranja interesima sa svih strana.

Problemi koje Dinamo ima iz te perspektive nikako nisu počeli u ovom prijelaznom roku. Dinamo je odradio zadnju fazu smjenjivanja jedne od najvećih generacija u povijesti kluba. Od 23 igrača koja su, bilo u igri ili s klupe, sudjelovala u rušenju Tottenhama, u klubu ih je ostalo ravno četvero - Mišić, Perić, Ristovski i Petković, uz Ademija i Theophilea-Catherinea koji su se naknadno vratili.

Dinamov problem nije jedan prijelazni rok

Dakle, 70% kadra iz te momčadi otišlo je i prije ovog prijelaznog roka. Sa zamjenama za njih, kao i pripremom zamjena za trojkom koja je otišla ovo ljeto, debelo se kasnilo i u planu i u operativi. Posljedice koje Dinamo sad osjeća nagomilane su u nekoliko posljednjih prijelaznih rokova.

U jednakoj mjeri Plavi kusaju i plodove činjenice da su na provizije agentima isplaćivali po deset milijuna eura, odnosno šestinu budžeta. Jednako će zanimljivo biti kod neke iduće preprodaje saznati koliko je točno novca sjelo na Dinamov račun od Šutalovog transfera, a koliko ide trećim osobama.

Trenutna vremena nisu usporediva s ne tako davnom zimom 2021. godine kada je prvak Hrvatske potrošio gotovo devet milijuna eura na šest HNL igrača. Tada je Rijeci za Nevistića, golmana kojeg je dovodio kao rezervu Livakoviću, platio tri milijuna eura, što je cifra koje se za drugog golmana ne bi posramio ni Manchester City.

Svođenje pijanog multimilijunaškog trošenja u realnije okvire je proces koji je težak i treba strpljenja. Pitanje nije hoće li Dinamo naći sportskog direktora koji može pomiriti taj proces i rezultate, nego je pitanje postoji li takav djelatnik na cijelom svijetu.

Šimić je preuzeo odgovornost. Sad više nije smokvin list Barišiću i Peras

Jedini kontinuitet koji je u Dinamu ostao i nakon jučerašnje smjene je onaj u izbjegavanju odgovornosti. Šimić je ponio svoj dio, kao i Krešimir Antolić prije njega, a grijesi su, doduše ne svojevoljno, sustigli i Zdravka Mamića.

Jedine dvije osobe koje nikad nisu pogriješile u Dinamu i nikad ni za što nisu odgovarale su Mirko Barišić i Vlatka Peras. Oni su vješto koristili Šimića kao smokvin list. U isto vrijeme su uživali u javnoj percepciji da je baš bivši igrač kriv za sve i sramežljivo mu davali podršku negdje daleko iza pozornice.

Ako je Šimić bio jedini i najveći Dinamov problem, onda problema više nema. Sada više ne postoji osoba iza koje se mogu sakriti i iz te perspektive Šimićev odlazak je najgora moguća stvar za njih. Hoće li taj potez biti ključan u šah-matu, pokazat će vrijeme, ali Barišić i Peras su ispucali sve dežurne Pedre.