U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina.

"BIO JE kao bijesna životinja. Nije mu htio pustiti vrat, nogama je udarao sve koji su ga pokušavali odvojiti..."

Tako je svjedok opisao jedan od najpoznatijih i najvećih incidenata u povijesti NBA lige. Taj će događaj zauvijek ostati mrlja na jednoj impresivnoj karijeri i prva pomisao na igrača koji je bio višestruki All-Star te je jedne godine čak uvršten i u najbolju petorku lige, zamijenivši u njoj Michaela Jordana.

Kada je Latrell Sprewell u prosincu 1997. godine počeo daviti svojeg trenera P. J.-a Carlesima, u njegovom stisku kao da su se nagomilale sve traume i frustracije koje je proživljavao kao dijete. Košarka mu je bila jedini bijeg od zlostavljača u obitelji i svih životnih poteškoća.

Jednom kad bi ga netko optužio da na terenu, koji mu je predstavljao utočište, ne daje sve od sebe ili kada stvari ne bi bile onakve kakvima ih je on zamišljao, reagirao bi burno, impulzivno, ponekad i neoprostivo. 

Obožavatelji NBA-a stoga Sprewella pamte kao jednog od najvećih luđaka u povijesti lige, ali isto tako i kao strahovito kvalitetnog igrača kojeg je bilo vrlo zabavno gledati. Nažalost, nikad nije smogao snage da pobijedi traume iz djetinjstva, a na koncu je i on sam postao sve ono čega se pribojavao.

Traume iz djetinjstva

Latrell Fontaine Sprewell rođen je 8. rujna 1970. u Milwaukeeju. Odrastao je u disfunkcionalnoj obitelji s ocem Latoskom, majkom Pamelom, starijim bratom Teranom i mlađom sestrom Poncianom. Jednog travanjskog dana 1977., dok je Pamela bila vani s djecom, Latoska je kod kuće imao jedan od ne tako rijetkih napadaja bijesa. Porazbijao je gotovo sve što se u njihovu domu porazbijati dalo, a na koncu je uzeo ključeve od auta i jednostavno - otišao. 

Iako ga je otac ostavio, Latrell mu to nikad do kraja nije zamjerio. "Ne želim da zvuči kao da je moj otac bio totalni kreten i da je tukao mamu i nas svaki dan, ali bilo je trenutaka kad je njegovo zlostavljanje bilo zaista pretjerano", izjavio je godinama kasnije u pomirljivom tonu.

Osim što je razbio vlastiti dom, Latoska je iz njega uzeo nešto odjeće, među njom i ženinu skupocjenu bundu, te stereo uređaj. Pamela je to sve prijavila policiji, a Latoska je završio iza rešetaka. Njegovo mjesto zauzeo je Pamelin novi dečko, ali to stvari nije promijenilo nabolje. Novopečeni očuh autoritet je također gradio - batinama. "U njegovim je očima sve moralo biti savršeno. Nikako mi se nije sviđalo to što me mlati", objašnjavao je Latrell.

Iz ralja obiteljskog nasilja mali Sprewelli izvukli su se tako što su se preselili u Michigan kod djeda i bake, očevih roditelja. Latrell je tada imao osam godina te je napokon osjetio toplinu doma. Djed mu je redovito kupovao košarkaške lopte i zaposlio ga kao dostavljača novina. "On me, u biti, i odgojio", prisjeća se Sprewell.

Život mu je tih godina bio zapravo i lijep, a malo po malo u njega se vratio i Latoska, koji je izašao iz zatvora. Latrell je jedva dočekao vratiti se svojem ocu, ne osvrćući se na torturu koju je s njim ranije prolazio. Ipak je i dalje bio dijete i, koliko god mu ništa nije nedostajalo kod djeda i bake, htio je roditeljsku ljubav.

Latoska mu je tu ljubav iskazivao uglavnom darovima. "Napokon smo si mogli priuštiti svakakve stvari. Primjerice, stereo uređaj", ispričao je Latrell. Tko zna, možda je to bio isti onaj uređaj koji je Latoska desetak godina ranije ukrao. Kako god, Latrellu je taj period s ocem bio idiličan, ali ne i dugotrajan. Ispostavilo se da je Latoska novac za sve te darove zarađivao dilajući marihuanu, a kad ga je policija u tome uhvatila i pritom mu pronašla sačmaricu, opet je završio u zatvoru.

"Boljelo me kad sam opet ostao bez oca. Bili smo jako bliski, a onda su mi ga oduzeli. Bio je zatvoren poput životinje", uzdahnuo je Latrell.

Bijeg od stvarnosti pronašao je u košarci

Razočaran u život, 16-godišnji Sprewell vratio se u Milwaukee kod majke Pamele. Pamela je radila dan-noć i trudila se da djeci omogući sve što požele. Vjerojatno je i sama pokušavala ispravljati greške iz prošlosti te je htjela pomoći djeci da zaborave na ožiljke koje su na njima ostavili njezini nekadašnji partneri.

Latrell je tada bio pravi "mamin sin", kako je sam rekao, a Pamela mu je kao 16-godišnjaku dopustila da vozi njezin automobil. Jedna od brojnih avantura u starom Chevrolet Capriceu završila je tako što je 17-godišnji Sprewell postao otac. Još uvijek je zapravo bio dijete, a preko noći je morao zakoračiti u svijet odraslih. Kada mu je teret bio prevelik, bijeg od stvarnosti opet je, kao i onda kod djeda, zatražio pod obručima.

Jednom prilikom je na meč jedan-na-jedan izazvao izvjesnog Chrisa Powella, najveću košarkašku zvijezdu u njegovoj srednjoj školi. Sprewell ga je rasturio. Školski trener James Gordon nije mogao vjerovati što vidi pa je prekršio svoje pravilo da u momčad ne uvodi maturante. "Mislio sam da su prevelik problem. Odnosno, mislio sam to do Latrella", izjavio je.

Sprewell je odmah izrastao u lidera školske momčadi, ali bio je to njegov prvi doticaj s organiziranom košarkom. Premda je bio energičan, snažan i brz, još uvijek je bio nebrušeni dijamant i morao je puno toga popraviti u svojoj igri. Stoga i nije privukao interes većih sveučilišta.

"Još uvijek je bio sirov. Morao je, na neki način, naučiti igrati, prolaziti protivnike driblingom. Nije imao ni šut, ali je svejedno pronalazio načine za zabijati", prepričao je Gene Bess, trener Three Riversa, malenog koledža kojemu se Sprewell pridružio.

"Mislio sam da je dobar, ali nisam imao pojma da je tako dobar", izjavio je Bess nakon što je pobliže upoznao Sprewella te se potom povjerio jednom prijatelju i rekao: "Mislim da je Sprewell najbolji igrač kojeg sam ikad trenirao."

Dvije godine marljivog treninga na Three Riversu itekako su mu pomogle. Posvetio se svojim nedostacima i tijekom ljetne pauze razvio šut tako što bi svaki dan ostajao sam u dvorani i pucao po 300 trica. O tome kakav je bio radnik svjedoči i Brian Bess, njegov tadašnji suigrač i sin trenera Bessa. "Nikad ga nisam vidio da istu grešku napravi dvaput", rekao je.

Bolji šut i dribling doveli su Sprewella do puno većeg sveučilišta, Alabame. Isprva je i ondje bio obrambeni specijalist u ekipi čija je glavna zvijezda bio Robert Horry, kasniji osvajač sedam naslova NBA prvaka.

U pet godina je došao od prve organizirane utakmice do NBA lige

Ipak, Spree, kako su prozvali Latrella, u zadnjoj je godini na koledžu strahovito napredovao. Nabacio je još deset kilograma i postao čvršći nego ikad, dok je paralelno s tim nastavio raditi na raznovrsnosti napadačkog arsenala. Odjednom je Spree preuzeo ključeve momčadi te je bio njezin najbolji strijelac. U razmaku od pet godina došao je od svoje prve organizirane utakmice do toga da je dospio na radare NBA momčadi.

Znalo se da bi mogao biti draftiran, ali malo tko je očekivao da će ga već u prvoj rundi NBA drafta 1992. godine 24. izborom uzeti Golden State Warriorsi. Warriorsi su tada bili u svojevrsnom prijelaznom razdoblju. Od 1989. do 1991. klub iz Oaklanda proživljavao je vrlo uzbudljiv period zahvaljujući tercetu prozvanom Run TMC.

Tim Hardaway, Mitch Richmond i Chris Mullin uživali su u brzoj i atraktivnoj košarci Warriorsa te su u sezoni 1990./91. bili trojac s najviše poena u ligi, ali takav run-and-gun nije donio momčadski uspjeh - prve godine nisu ni ušli u playoff, da bi ih iduće Lakersi u drugoj rundi lako izbacili s 4:1.

Tako su u Golden Stateu uoči početka sezone 1991./92. odlučili rasformirati Run TMC te su Richmonda razmijenili u Sacramento. Za njega su dobili Billyja Owensa, koji je bio treći izbor na draftu te godine, a ideja je bila jasna - momčad pojačati jakim obrambenim igračima.

I bili su na pravom tragu. Ekipa koju je s klupe predvodio legendarni Don Nelson zauzela je treće mjesto Zapadne konferencije, a Nelson je treći put u karijeri dobio nagradu za najboljeg trenera lige. U doigravanju su, doduše, doživjeli novi neuspjeh i ispali u prvoj rundi od Seattle SuperSonicsa.

Krenuo je fenomenalno. U najboljoj petorci lige zamijenio je Jordana

Neovisno o tome, Warriorsi su odlučili nastaviti u istom smjeru te je upravo s idejom dodatnog jačanja obrane stigao i Sprewell. No Spree je vrlo brzo postao i više od samo obrambene uzdanice. U njegovoj rookie sezoni, Golden State su poharale ozljede. Mullina nije bilo pola godine, Hardaway se mučio, Šarunas Marčiulionis je slomio nogu… Zahvaljujući tim nesrećama, Spree je odmah dobio veliku ulogu u momčadi.

Ekspresno se nametuno svojim fizikalijama koje nimalo nisu kaskale za najmoćnijim NBA igračima. Visok 196 centimetara, bio je brz, eksplozivan, pokretljiv, snažan i čvrst, a nezaustavljivi prodori prema košu bili su mu jedno od najjačih oružja te su često dovodili do atraktivnih poena. 

Ranjeni Warriorsi do playoffa nisu mogli, ali to im je pomoglo da dobiju treći izbor na draftu 1993. godine. Njime su odabrali Pennyja Hardawaya, no samo nekoliko minuta kasnije su ga razmijenili za Chrisa Webbera, kojeg je na istom tom draftu Orlando Magic uzeo prvim pickom.

Budućnost Golden Statea izgledala je obećavajuće. Sprewell je već u drugoj sezoni izrastao u pravu zvijer - bio je nevjerojatno izdržljiv te je odigrao svaku od 82 utakmice, a na terenu je u prosjeku provodio 43 minute, najviše od svih igrača u ligi. S 21 poenom po susretu bio je prvi strijelac Warriorsa, a uz to je prosječno bilježio 4.9 skokova, 4.7 asistencija i 2.2 ukradene lopte.

Sjajne igre dovele su ga do nastupa na All-Star utakmici, uvrštenja u drugu najbolju obrambenu petorku lige te, najimpresivnije, mjesta u prvoj All-NBA petorci, odnosno u najboljoj petorci lige. U njoj je zauzeo mjesto koje je dotad bilo rezervirano za Michaela Jordana, ali on se te godine bavio bejzbolom.

Uz takvog Sprewella i Webbera koji je proglašen najboljim rookiejem godine, Warriorsi su se vratili u playoff, unatoč tome što cijelu sezonu nisu mogli računati na ozlijeđene Hardawaya i Marčiulionisa. Ni ovaj puta nisu otišli dalje od prve runde jer su golobrade dečke školovali Charles Barkley i njegovi Sunsi, ali tako mlad kostur ekipe bio je ozbiljan zalog za nadolazeće godine.

Raspad sistema

Nažalost po Warriorse, sve se vrlo brzo raspalo. Webberu nije odgovarao autoritarni pristup Dona Nelsona te su njih dvojica često dolazili u sukobe, a klub je stao na Nelsonovu stranu. Mlada zvijezda nakon toga više nije htjela igrati za Golden State, kojemu u tom trenutku nije preostalo ništa drugo nego da ga razmijeni. Za Webbera su dobili Toma Gugliottu i tri izbora prve runde. Pored Webbera, Warriorsi su razmijenili i Billieja Owensa.

Sprewell je bio ogorčen. Osim što je Webbera i Owensa cijenio kao igrače, bili su mu prijatelji. Webber je po cijele dane znao provoditi u Sprewellovoj kući. Spree je stoga odlučio svima u klubu jasno dati do znanja što misli o njihovim potezima pa je bojkotirao treninge, a kad bi došao, trenirao je u tenisicama na kojima je ispisao Webberov i Owensov broj dresa.

Nije se slagao ni s nekim od novih lica u momčadi. Iskusni 33-godišnjak Jerome Kersey jednom je prilikom na treningu gurnuo Sprewella s leđa dok je ovaj polagao. "Latrell je apsolutno bio spreman ubiti ga. Jerome nije tip s kojim se želite tući, ali Latrell je bio jako uznemiren i htio ga je prebiti", prisjetio se David Wood, tadašnji igrač Warriorsa.

Sprewell je zbog svojeg divljanja izbačen s treninga, ali priča kaže da se vratio s ogromnom daskom kojom je htio pretući Kerseyja, a uz to je zaprijetio i da će donijeti pištolj. "I 45 minuta poslije bio je na toj ogromnoj razini bijesa, htio je ubiti Kerseyja. Nikad nisam vidio takav bijes", dodao je Wood.

Pored toga, Warriorsi su i rezultatski pali, pa je Nelson smijenjen usred prve sezone bez Webbera, a ništa bolje nije bilo ni u nadolazećim godinama. Smjenjivali su se treneri i razmjenjivali igrači, ali Golden State oko Sprewella, koji je i dalje bio All-Star, nije uspio složiti ništa što bi nalikovalo na konkurentnu momčad. Spree je u međuvremenu dobio četverogodišnji ugovor od 32 milijuna dolara, čime je bio jedan od najplaćenijih bekova lige.

"Latrell je, po mojem mišljenju, dobar tip, ali je imao burnu narav. A kad imate burnu narav, vrlo lako možete donijeti lošu odluku. Taj put s Kerseyjem nije, ali dvije godine kasnije, ta ista narav je opet izašla na vidjelo…" nastavio je Wood.

Incident koji mu je obilježio karijeru

P. J. Carlesimo je 1997. postao četvrti trener Warriorsa u razmaku od tri godine. Prije toga je tri sezone vodio Portland Trail Blazerse te je stekao reputaciju kao strog trener koji inzistira na disciplini i provodi je kako na terenu tako i van njega. Carlesimo je u Golden Stateu uspostavio i dress code, odnosno pravila o odijevanju.

Najčešće ih je kršio Sprewell, a Carlesimu je uz to smetala i njegova frizura. Spree za to nije mario nego je izračunao koliko će biti kažnjen ako uoči svake utakmice prekrši dress code te je samo poručio Warriorsima da mu taj iznos (oko 20 tisuća dolara) odmah odbiju od plaće.

"Radio je sve što treba i igrao je dobro, niste mu mogli ništa prigovoriti po tom pitanju, ali kad bismo išli na gostovanja, odijevao je što god želi. P. J.-u je to smetalo", prepričao je Brian Shaw, još jedan igrač Warriorsa iz tog doba.

Prepirke oko odjeće bile su samo uvod u ono što će se dogoditi tijekom jednog treninga u prosincu 1997. godine. Carlesimo je dvaput zagalamio prema Sprewellu, tražeći da, recimo to tako, unese više života u svoja dodavanja. Spreeju je prekipjelo te je upozorio trenera da će biti problema ako se još jednom izdere, a kada je Carlesimo i treći put podigao glas… Nastao je kaos. Sprewell je došao do Carlesima, uhvatio ga za vrat i počeo daviti. Igrači se nisu umiješali jer, kako kaže Shaw, i njima je trener išao na živce, ali su se upleli članovi stožera.

"Spree je bio kao bijesna životinja. Nije mu htio pustiti vrat, nogama je udarao sve koji su ga pokušavali odvojiti, ali su ih na kraju ipak rastavili. Došlo je osiguranje i izvelo ga je van", dodao je Shaw.

U Warriorsima su se složili da o incidentu neće javno govoriti te da će sve riješiti tako što će Sprewella kazniti s 10 utakmica i poslati ga na terapije za kontroliranje bijesa, ali nije dugo trebalo da u medije ispliva fotografija Carlesima s izgrebanim vratom. Uslijed reakcija javnosti, Warriorsi su ga odlučili puno žešće kazniti - poništili su mu ostatak ugovora, a NBA ga je suspendirao na godinu dana.

Spree je smatrao da je ta kazna nepoštena. "Nisam tako jako davio P. J.-a. Mislim, mogao je disati", izjavio je i dodao: "Želim da ljudi znaju da nisam zlikovac. Nikad nisam rekao da ne trebam biti kažnjen, samo mislim da je ovo pretjerano."

Isto tako, vjerovao je da je takva žestoka kazna odraz rasizma u NBA ligi. Na takvo razmišljanje ga je potaknula činjenica da je iste te sezone, nešto prije Sprewellovog incidenta, bijelac Tom Chambers iz Phoenix Sunsa udario jednog od pomoćnih trenera te je prošao nekažnjeno.

Sprewell je kroz sud uspio smanjiti kaznu te mu ugovor na kraju nije poništen, ali ga je liga svejedno suspendirala i ostavila bez plaće do kraja sezone. Ta je suspenzija potrajala 68 utakmica, što je tada bila najdulja kazna u povijesti lige. Kasnije je na 86 utakmica bio kažnjen Ron Artest zbog famozne tučnjave s protivnicima i navijačima na utakmici Detroit Pistonsa i Indiana Pacersa 2004. godine.

Dok je čekao da mu suspenzija istekne, Sprewell je i na tri mjeseca završio u kućnom pritvoru jer je vozeći 145 kilometara na sat sudjelovao u prometnoj nesreći u kojoj je ozlijeđeno dvoje ljudi.

Novi početak

I pticama na grani bilo je jasno da s Warriorsima više nema pomirbe. Jednom kad mu je suspenzija završila, Golden State je Sprewella u razmjeni uoči početka lockoutom skraćene sezone 1998./1999. poslao u New York Knickse. Spree je u New York stigao s reputacijom hodajućeg problema i mnogi su smatrali da su Knicksi napravili ogromnu pogrešku.

Knicksi su tijekom 90-ih godina bili redovit sudionik doigravanja, a momčad je na svojim leđima nosio Patrick Ewing. Najbliže tituli stigli su 1994., kada su u finalu poraženi od Houston Rocketsa. Nije ni čudo da su baš te godine dospjeli na korak do cilja - bila je to već spomenuta sezona u kojoj se Jordan prihvatio bejzbolske palice. Njegovi su Bullsi, inače, Knickse izbacili čak pet puta.

Kada je Sprewell došao u New York, Knicksi su već bili u laganom padu. Sezonu prije okončali su na sedmom mjestu Istočne konferencije te s glatkih 4:1 izgubili od Indiane u drugoj rundi doigravanja. Ewing je napunio 37 godina i više nije bio onakva neman pod obručima kao u prvoj polovici 90-ih.

U Knicksima su shvatili da je Ewingu za labuđi pjev potrebna nekakva iskra te su odlučili riskirati sa Sprewellom. Treneru Jeffu Van Gundyju vrlo je brzo bilo jasno da će se taj rizik isplatiti. 

"Razumijem svaku emociju koju netko može imati prema njemu, ali nakon mojih prvih osam dana s njim, mogu reći da će u jednom trenutku postati miljenik navijača zbog toga kako žestoko i srčano igra. Naši navijači očekuju trud, a Latrell u svoju igru ulaže ekstreman trud", izjavio je.

Sprewell se u Knikcsima prvi put u karijeri našao u ulozi rezervnog igrača, a mučila ga je i ozljeda stopala pa je propustio 13 od 50 utakmica skraćene sezone. Unatoč tome, sa 16.4 poena u prosjeku bio je drugi najbolji strijelac momčadi, odmah iza Ewinga, čije su izraubano tijelo također napale ozljede. Stoga je i on ostao izvan kadra u 12 susreta.

Jedan od glavnih aktera u ispisivanju povijesti

Igrajući dobar dio sezone bez prva dva strijelca, Knicksi su se na jedvite jade uvukli u playoff kao osmoplasirani sastav Istoka, s jednom pobjedom više od Charlotte Hornetsa na devetom mjestu. Svejedno, ekipa sačinjena od žilavih vukova i starih lisaca bila je spremna potući se sa svakim.

Miami Heat, najbolju momčad Istoka u regularnom dijelu sezone, odvukli su u odlučujuću, petu utakmicu (tada se još prva runda igrala na tri dobivene utakmice). Prepunu Miami Arenu košem osam desetinki prije kraja šokirao je Allan Houston te je tako odveo Knickse u drugu rundu.

Bio je to tek drugi put u NBA povijesti da je osmi nositelj izbacio prvog. Atlanta Hawksi im u drugoj rundi nisu mogli parirati - New York je s 4:0 izborio finale Istoka, a ujedno i opet ispisao povijest postavši prva ekipa koja je kao osmi nositelj nekog "pomela".

Dvoboj sa starim rivalima, Indiana Pacersima, otvorili su vodstvom 1:0, da bi u drugoj utakmici doživjeli šok. Osim što su izgubili, ostali su i bez Ewinga. Premda ostarjeli Patrick vjerojatno više i nije bio najbolji igrač te momčadi, i dalje je bio njezin lider. Igrao je uz ozljedu Ahilove tetive, a ispostavilo se da je zadobio djelomičnu rupturu, što je za njega označilo i kraj doigravanja.

Bez Ewinga su Knicksi dobili prvu utakmicu u Madison Square Gardenu, ali izgubili drugu te se serija vratila u Indianapolis s rezultatom 2:2. Idući susret prelomio je cijelu seriju, a glavnu ulogu odigrao je Sprewell.

Iako je imao minutažu startera (uglavnom 30 i nešto minuta po utakmici), Spree je dotad u playoffu još uvijek ulazio s klupe. Trener Jeff Van Gundy odlučio je to promijeniti te je Sprewella u petoj utakmici postavio u početnu petorku. Bio je to pun pogodak.

Sprewell je u 45 minuta na terenu zabio 29 koševa, čemu je pridodao pet skokova i tri asistencije, te je bio najistaknutiji pojedinac u pobjedi 101:94. Meč-loptu Knicksi su imali u svojoj dvorani i nisu je propustili. Povijest je još jednom ispisana - nitko prije nije ušao u finale NBA lige kao osmi nositelj. Kasnije je to ponovio samo Miami Heat 2023. godine.

Spree je postao glavna faca

Ipak, u finalu, realno, nisu imali šanse niti su se bez Ewinga imali čemu nadati. Mlađahni Marcus Camby, koji je zamijenio Ewinga u ulozi glavnog centra, nije se mogao boriti s dvojicom divova iz San Antonio Spursa, Timom Duncanom i Davidom Robinsonom. Uspjeli su Knicksi uzeti tek jednu utakmicu na domaćem terenu - bilo je 89:81, a više od pola posla odradili su Houston i Sprewell. Houston je zabio 34, a Sprewell 24 poena.

Spursi su naslov proslavili pobjedom u petoj utakmici, odigranoj u Madison Square Gardenu, mada je Spree gotovo samostalno zamalo uspio odgoditi proslavu. Prolazima, zakucavanjima i polaganjima izluđivao je obranu Spursa. Na koncu je ubacio 35 koševa od 77, koliko su Knicksi zabili u tijesnom porazu od jedan razlike. Čak 14 postigao je u zadnjoj četvrtini, ali to nije bilo dovoljno.

Spree je s 20.4 poena u prosjeku bio najbolji strijelac Knicksa u tom doigravanju, a jednom kada ga je Van Gundy stavio u početnu petorku, više ga nije maknuo. U idućoj je sezoni Sprewell bio startna trojka momčadi koja je završila na trećem mjestu Istoka.

Ona jedna manja ozljeda bila je prošlost - nesalomljivi Spree opet je odigrao 82 utakmice i na parketu prosječno provodio čak 40 minuta. Kako je Van Gundy prorokovao, izrastao je u miljenika navijača i jednog od najpristupačnijih igrača Knicksa. Onima koji su se pribojavili da bi se mogao ponoviti incident nalik onom s Carlesimom, poručio je: "To se neće dogoditi. Život mi ne može biti bolji nego što je u ovom trenutku."

Omiljen je bio i u svlačionici. "Spree se nikad, ali stvarno nikad, nije požalio na šuteve. Znate li koliko je važno kad vam jedan od najboljih igrača ima takav stav, kad nije sebičan i kad želi dijeliti loptu?" rekao je Van Gundy.

Lanjski uspjeh nije ponovljen - još jedan boj s Pacersima u finalu Istoka ovog je puta otišao na stranu Indiane. Sprewell je u playoffu opet bio glavna faca i najbolji strijelac Knicksa, s 18.7 poena po utakmici.

Pad Knicksa i novi problemi sa Sprewellom

Iduća sezona označila je kraj jedne epohe. Ewing je s navršenih 38 godina otišao te još kratko životario u Seattleu i Orlandu, dok je ključeve New Yorka preuzeo Sprewell, za što je dobio petogodišnji ugovor vrijedan 62 milijuna dolara. Još jednom odličnom sezonom postao je All-Star četvrti put u karijeri i prvi put nakon 1997. godine. Ipak slabiji u odnosu na prošlu godinu, Knicksi su izgubili 3:2 od Toronto Raptorsa u prvoj rundi playoffa.

Momčadski pad se nastavio i nakon toga. U mirovinu je zbog brojnih ozljeda otišao jedan od ključnih igrača, Larry Johnson, a usred sezone 2001./02. klupu je napustio Van Gundy. Spree je davao maksimum, odigrao je i utakmicu s 49 postignutih poena, što mu je rekord karijere, ali Knicksi su završili na tek 13. mjestu Istočne konferencije.

Manjak kompetitivnosti u Sprewellu je još jednom pobudio ono najgore. Na pripremama za sezonu 2002./03. došao je sa slomljenom šakom. Tvrdio je da se poskliznuo na jahti, mediji su pisali da se potukao. Ne mareći pretjerano za uzrok, Knicksi su Sprewellu zalijepili kaznu od 250 tisuća eura jer im nije na vrijeme javio da se ozlijedio. On je, pak, tužio New York Post zbog navoda da se potukao. Tužba je bila neuspješna.

Iako opet nemiran, i dalje je igrao jako dobro. Nikad nije bio izraziti šuter, ali je te sezone na jednoj utakmici zabio devet trica bez promašaja. Takav učinak su Ben Gordon i Jalen Brunson kasnije ponovili, ali ne i nadmašili, pa je to još uvijek rekord NBA lige po broju ubačenih trica bez promašaja.

Knicksi su još jednom ostali bez doigravanja te je bilo jasno da moraju krenuti u drugom smjeru. U redizajnu momčadi pošteđen nije bio ni Sprewell, koji je u razmjeni poslan u Minnesota Timberwolvese.

Ni u zadnjem pokušaju nije došao do titule. Olako je napustio NBA

U Minnesoti ga je dočekao nevjerojatni Kevin Garnett, a s njim i Samom Cassellom je Sprewell činio najubotiji trojac lige. Garnett je u prosjeku zabijao 24.2 poena, Cassell 19.8, a Sprewell 16.8. Nijedan tercet u ligi nije zabijao više, a Garnett je na kraju dobio i nagradu za MVP-ja. 

Minnesota nije igrala samo atraktivno, nego i uspješno. Regularnu sezonu okončala je kao prvoplasirani sastav Zapada. Playoff je krenuo dobro te su s 4:1 pali Denver Nuggetsi, a u napetom obračunu druge runde Timberwolvesi su s 4:3 bili bolji i od Sacramento Kingsa.

Prevelika prepreka ipak su bili Lakersi predvođeni Kobejem i Shaqom, kojima su se u veteranskim godinama pridružili Karl Malone i Gary Payton. Lakersi su prolazak osigurali u šestoj utakmici, na svojem terenu. Sprewell je dao sve od sebe - s 27 poena u tom je susretu bio najbolji strijelac Wolvesa, ali Lakersi su pobijedili 96:90. Na koncu je dream team iz Los Angelesa u finalu uspjela zaustaviti tvrda družina Detroit Pistonsa.

Već iduće sezone u Minnesoti se dogodio teško objašnjivi obrat. Ekipa koja je lani bila prva na Zapadu odjednom nije uspjela ni ući u playoff, završivši na devetom mjestu. Cassell je imao određenih problema s ozljedama te se izostanak glavnog playmakera osjetio, ali mnogi smatraju da je veći problem predstavljala narušena kemija u momčadi.

Cassell je bio jedan od vrlo ljutitih igrača zbog smjene trenera Flipa Saundersa usred sezone, a nevolje su izazivale i razmirice oko novih ugovora. Cassell je tražio povećanje plaće pa su Timberwolvesi odlučili da mu uopće neće ponuditi produljenje, a posebna je priča ono što je napravio Sprewell.

Spreeju je ponuđen trogodišnji ugovor vrijedan 21 milijun dolara, na što je on rezignirano poručio da mu to nije dosta za prehraniti djecu. "Zašto bi im pomogao da osvoje titulu? Oni ne rade ništa za mene. Ja puno toga riskiram. Imam obitelj za prehraniti", izrekao je Sprewell citat koji je, nažalost po njega, postao jedan od najkultnijih u povijesti NBA lige.

Sprewell je očekivao da će mu netko ponuditi i više od toga, ali takve ponude nisu pristizale, a on je u sezonu 2005./06. ušao bez kluba. Iznos od 21 milijun dolara odjednom mu je bio nedosežan, šuškalo se da ga neki klubovi žele dovesti na veteranski minimum, a njegov agent je poručio da će se Spree radije umiroviti nego igrati za minimalac. Tako je i bilo. Zadnju utakmicu u ligi Sprewell je odigrao u travnju 2005., s nepunih 35 godina.

Ostao je bez svega

Vrijeme će pokazati da su Sprewellovi strahovi oko toga kako će prehraniti djecu donekle bili i opravdani. Prema dostupnim informacija, Sprewell ima devetero djece, od kojih je četvero dobio s Candice Cabbil, ženom s kojom je više godina živio u izvanbračnoj zajedinci. U njihovom domu živjela je i jedna Sprewellova kći iz ranije veze.

U kolovozu 2006. Sprewella je policiji prijavila 21-godišnjakinja koja je tvrdila da ju je on na jahti tijekom spolnog odnosa počeo gušiti, pritom pokazajući crvene tragove na vratu. Policija je taj slučaj odbacila, ali je on doveo do kraha Latrellove veze s Candice.

Latrell ju je odlučio napustiti, Candice ga je potom tužila i tražila 200 milijuna dolara, navodeći da je prekršio dogovor koji su imali oko uzdržavanja djece. Tvrdila je da uplaćivao sve manje novca, a da se povremeno nije ni javljao. Dodala je i da se nakon nekog vremena Sprewell pojavio u obiteljskoj kući te da ju je napao tako što ju je pred djecom vukao niz stube i udario po ruci kad je htjela zvati policiju.

"Kao klinac sam govorio da nikad ne bih udario svoju djevojku ili ženu. Viđao sam kako je moj otac to radio mojoj majci... Znam kako sam se tada osjećao, bilo je to nešto najgore. Ne želim da moja djeca ikad vide takvo nešto. I nikad neće, jer ja to nikad neću napraviti", zaklinjao se Sprewell u intervjuu iz 1999. godine.

S obzirom na to da je tužba bila odbačena, a Latrell i Candice su se nagodili, nikad nećemo sa sigurnošću znati što se dogodilo, ali tužna je i sama pomisao da je Sprewell prekršio svoju zakletvu i da je postao sve ono čega se užasavao. Drugim riječima, postao je poput svojeg oca.

U kakvim je danas odnosima s djecom, nije poznato, kao što i nema naznaka da je ikad izravno naudio njima. Ipak, definitivno nije bio ni najbrižniji roditelj. Jednoj kćeri je obiteljski pitbull 1994. odgrizao uho, a on je na to za reći imao samo da se "stvari događaju". 

Unatoč nagodbi, Sprewellu je ostala obveza uzdržavanja brojne djece, što, očito, financijski nije mogao podnijeti. S novcem koji je zarađivao od košarke često je bio nepromišljen, a to mu se obilo o glavu kada je ostao bez izvora prihoda. Tijekom 2007. i 2008. oduzeti su mu jahta i kuća, a 2011. su se pojavile informacije da Wisconsinu duguje 3.5 milijuna dolara poreza.

Iz ponora su ga izvukli New York Knicksi, gdje danas radi u odnosima s javnošću, a uz to je i ambasador franšize te se naziva "medijskom ličnošću Madison Square Gardena". Živi pristojno, ali daleko od nekadašnjeg luksuza. Mediji tvrde da je podstanar u jednoj skromnoj kući. 

Tužna je to priča čovjeka koji je bježeći od vlastitih trauma pronašao talent i na njemu izgradio uspješnu karijeru kojom je sebi i svojim bližnjima mogao omogućiti život kakav god je htio. Nažalost, nikad se nije uspio othrvati svojim demonima te je na kraju pogazio sve što je stvorio. Jedino što je i dalje ostalo čitavo jest uspomena mnogih ljubitelja NBA lige na jednog od najuzbudljivijih igrača koje su imali priliku gledati.